Josip Manolić je kao svjedok na suđenju nekadašnjim šefovima jugoslavenskih tajnih službi Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, ne trepnuvši potvrdio da je jugoslavenska tajna služba likvidirala pojedince koje je smatrala opasnima za sustav. Odgovarajući na pitanja predsjednika sudskog vijeća Manfreda Daustera, Manolić je izjavio da su odluke o likvidacijama donosili u prvom redu predsjednik savezne vlade i ministar unutarnjih poslova, a ubijali su oni koji su bili zaduženi za operativne poslove u zaštiti ustavnog poretka
Povjesničar Davor Marijan s Hrvatskog instituta za povijest smatra da je od '45. godine prošlog stoljeća pa do kraja, Komunistička partija Jugoslavije bila zločinačka organizacija. 'To nema nikakve dvojbe i Manolićeva izjava je još samo jedna potvrda', kaže povjesničar s Hrvatskog instituta za povijest za tportal. Međutim, naglašava, značajan je način na koji Manolić to potvrđuje; njemu je to normalno i govori u smislu: 'Što se ljudi uzbuđuju, zna se kako je partija radila.'
'Kada oduzmete ljudima svu imovinu, visokoj i srednjoj klasi, nešto sitnijih posjednika je ostalo, uselite se u tuđe stanove, onda vam je to normalno. Što je još onda problem ubiti čovjeka?' retorički pita Marijan i dodaje da je taj teror trajao cijelo vrijeme vlasti Komunističke partije, samo je bio izraženiji u početku, da bi se onda nešto primirili i potom sporadično ubijali svoje neprijatelje. Tu se javlja ona teza, priča nam, da je Josip Broz Tito bio staljinist samo prvih osam godina. 'Tito je bio staljinist dok nije riješio sve koji su ga ugrožavali. Onda nema potrebe više biti staljinist', objašnjava povjesničar.
Ne slaže se s tvrdnjom da je ubojstva odobravao premijer ili predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV) kako se to tada zvalo. 'Ubojstva je odobravao partijski politički vrh. Cijeli sustav je tu bio upleten. Ništa se nije moglo napraviti bez Komiteta za općenarodnu obranu i po mojem mišljenju, to je moralo doći i do predsjedništva SFRJ i do predsjedništva Saveza komunista. Dok je Tito bio živ, vjerojatno je sve išlo njemu na suglasnost. Iako je sve skupa još uvijek slabo poznato jer su sakriveni dokumenti i ne dozvoljava se pristup', kaže Marijan.
Manolić je u svom iskazu videolinkom iz Zagreba kazao da se ipak nije ljude ubijalo bez razloga i da su se prvo poduzimale druge mjere protiv osoba koje su bile opasne za sustav, a tek na kraju, ako se nije moglo drugačije, pribjegavalo se likvidacijama. Također je pokušao opravdati ubojstva rekavši da su te akcije bile nešto što se po sebi razumije u svim službama državne sigurnosti na svijetu i da pri tom nitko nije mogao reći ne jer bi u protivnom morao napustiti službu i tražiti novi posao.
Logično se postavlja pitanje zašto nije došlo do progona tih ljudi nakon pada komunizma? 'Zato što su u novu vladu zasjeli ljudi poput Manolića i Boljkovca', izričit je povjesničar.
Franjo Tuđman je, smatra, zaista vjerovao u pomirbu, ali bio je rat za državu i onda se ne bavite drugim stvarima jer nemate vremena. Marijan smatra da je Manolić u knjizi svojih sjećanja 'Politika i domovina - moja borba za suverenu i socijalnu Hrvatsku', nedavno objavljenoj, izašao s nizom podataka koji su, po njemu, 90 posto istina, a 10 posto namjerna laž, dobrim dijelom i u predizborne svrhe. 'Nama je bitno zbog mentalne higijene da se raščiste udbaška ubojstva kako bi obitelji žrtava dobile barem neku zadovoljštinu. Guranjem pod tepih ništa se ne postiže jer kad se hrpa nakupi, tepih se podere', zaključio je povjesničar Marijan razgovor za tportal.
