Da izgled ponekad vara, dokaz je dubrovačka fotografkinja Mara Bratoš. Ona je lijepa i krhka, a njena fotografija pomalo sirova i potpuno neispeglana. Baš zato ju volimo. I Maru i njenu fotografiju! I da, probili smo se sinoć kroz Narniju i stigli na otvaranje njene nove izložbe 'Prijatelji, poznanici i prijevozna sredstva'.
izložbe 'Prijatelji, poznanici i prijevozna sredstva'. Donosim vam kratki razgovor s Marom.
MK: Kako si došla na ideju, zašto 'Prijatelji, poznanici i prijevozna sredstva'?
Mara: Osobe koje sam snimala birala sam po instinktu. Samo sam ih u jednom trenutku vidjela na fotografijama. Prijevozna sredstva uz koja su snimljeni nisu vozila koja koriste u svojim stvarnim životima, naprotiv. Riječ je o čistoj likovnoj igri koja je počela kao igra riječi iz knjige 'Zen i umjetnost održavanja motocikla' da bi završila u službi dinamike i atraktivnosti fotografije. Osobe i prijevozna sredstva koja sam snimila su Slaven Tolj i karić, Ivan Salčeić i brod koja vozi do otočića Lokruma, Nenad Korkut i vlakovi zagrebačkog željezničkog kolodvora, Dubravka Vrgoč i bicikl, Nikša Kušelj i gliser, Boris Vujčić i tramvaj i Joško Tomasović i romobil. Težište je na odnosu prijevoznog sredstva i osobe modela.
MK: Promatrajući tvoje fotke sinoć dobila sam dojam da su nastajale u druženju s tvojim prijateljima, dosta spontano i nepretenciozno, jesam li u pravu?
Mara: Moj izložbeni rad u galerijama ima jedan kontinuitet. U fokusu su uvijek ljudi, portreti, njihova lica. To je ono što je isto u svim mojim izložbama - ljudsko lice, a prijevozna sredstva - brodove, imala sam u samo jednoj ranijoj izložbi 'Lučki gradovi'. Ljudi na ovim fotografijama zaista su moji prijatelji. No, samu ideju i naslov imala sam i prije nego što sam imala osobe. Iz nekog razloga, posve intuitivno, u jednoj šetnji gradom u misli mi je došao naslov knjige Roberta Pirsiga 'Zen i umjetnost održavanja motocikla'. Naslov mi se toliko svidio da se od njega nisam moga odvojiti i odjednom mi je postalo jasno da želim povezati ljude i prijevozna sredstva.
Moji su prijatelji odmah pristali na fotografiranje, ideja im se jako svidjela. Fotografije su nastale u ležernosti druženja. Otiši bi na lokaciju i uz opušenu atmosferu pomalo bi nastajale fotografije.
MK: Čine mi se dosta sirove, kao da nije bilo puno posla u postprodukciji? Varam li se?
Mara: Posla u postprodukciji gotovo da uopće nije bilo. Pobornik sam zanata i kada radim za svoje izložbe jako malo koristim postprodukciju, koja je sveprisutna u komercijalnim poslovima. Sviđa mi se ta 'sirovost'.
MK: Je li te neki frend odbio? Na foru, Mara danas mi nije dobar dan, pogledaj mi podočnjake, mamuran sam i sl.?
Mara: Nitko se nije bunio od prijatelja. Svima se sviđa moj stil i unaprijed su znali da neće biti posebno uljepšavani.
MK: Gdje i do kada se izložba može pogledati?
Mara: Galerija Greta u Ilici 92 u Zagrebu ima brzi tempo izmjene programa što mi se osobno jako sviđa. Izložba je otvorena do 19. siječnja pa tko je želi vidjeti neka požuri.
MK: Sjećam se da su se čitateljima ModeKomode jako svidjeli tvoji autoportreti (da ne kažem autoaktovi) kada sam proljetos objavila intervju s tobom. Kad ćeš nas ponovo iznenaditi jednom takvom izložbom?
Mara: Razmišljam o novoj seriji autoaktova. Nadam se da ću imati hrabrosti nastaviti taj ciklus.
