Podsjetimo, policija je privela više desetina navijača Hajduka tvrdeći da su svi oni sudjelovali u organiziranom napadu na policijske službenike, no izvanraspravno vijeće velikogoričkog Županijskog suda pustilo je u srijedu njih 25 da se brane sa slobode na zahtjev tužiteljstva koje je predložilo da im se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

Jedan od njih je i Mate Prlić, novinar i urednik koji se u tekstu osvrnuo na svoja iskustva iz Remetinca. Njegov tekst prenosimo u skraćenom obliku, a cijeli tekst možete pročitati na Dalmatinskom portalu.

'Zbog posla sam pratio sve izvještaje iz Ukrajine, a scena kakva mi je bila pred očima u toj prostoriji nalikovala je onima s ratišta. Navijači su dolazili slomljenih ruku, zavijenih glava, krvavih nogu... Kako sam na Desincu prespavao dobar dio nereda, u toj stanici sam čuo da su policajci pucali po navijačima pravim mecima, što mi je bilo nevjerojatno, računao sam da su gumeni, ali kad su nas spojili s drugim privedenim hajdukovcima, tek onda sam dobio cijelu sliku, onu koja se u tom trenutku nije mogla probiti do šire javnosti. Navijači izbjegavaju komunikaciju s medijima, većina informacija dolazi od policije, a novinari, kao što sam i ja radio, ih prenose, to im je posao. Da su prvog dana čuli svjedočenja navijača, vjerujem da bi se ovaj incident gledao iz drugog kuta jer na Desincu se dogodio policijski teror koji je valjda bio prihvatljiv u nekim prošlim vremenima. Navijači su napravili glupost (blokiranje autoceste, nasrtaj na malobrojniju policiju) za koju su zakonom zapriječene određene kazne, taj čin nema smisla opravdavati ni relativizirati, ali normalnoj državi bi alarmantno trebalo biti ono što se dogodilo par minuta kasnije kada je došlo policijsko pojačanje koje je brzo 'uspostavilo red'.

Krenula je osveta. Krvoločno se pendrečilo koga god se dohvatilo, pucalo se bez ikakvog smisla, meci su se od asfalta odbijali i ranili par navijača. Nikad bliže nismo bili tome da navijač bude ubijen od policijskog metka. Palicama bi potjerali torcidaše u autobuse i kombije, pa bi im bacili suzavac u vozilo. Kada bi otvorili vrata, slijedilo je batinanje. Čak i vezanih navijača. To je sve bilo u razdoblju kada ugroze za policajce nije bilo. Čista ulična odmazda, tako brutalna da su, po priči navijača, splitskom policajcu s kamerom zagrebačke kolege rekli da prestane snimati njihovu intervenciju. Navodno je tu došlo do sukoba sa splitskim 'plavcima', koji se nisu slagali s takvom krvoločnošću. Bilo je izuzetaka, jedan zagrebački policajac je zaustavio uzastopno premlaćivanje vezanog navijača, a kasnije ga je čak i posjetio u bolnici da provjeri jesu li ozljede kobne.

U Remetincu su završili i navijači koje je pokupila Hitna pomoć, kao i momci kojima je rečeno da idu u stanicu u svojstvu svjedoka pucnjave. Broj ozlijeđenih policajaca se tijekom te sporne večeri povećavao, došao sve do 20, ali nije to bila posljedica torcidaškog napada (osim njih nekoliko), već prijavljivanja zbog, vjerojatno, opravdavanja ispaljivanja na desetke metaka. Na prvom ročištu su odvjetnici osumnjičenih naveli da nisu opisane ozljede policajaca. Mogli su iz policije izvijestiti medije i da je ozlijeđeno 100 službenih osoba, svi bi to objavili, uključujući i moj Dalmatinski portal.

Na jednom od ročišta, jedan od osumnjičenih navijača je 'pukao' nakon što je čuo iskaz policije da je došla pomoći ranjenom navijaču, te je sutkinji kazao: 'Dok smo ležali na tlu, policajac je rekao da se zarekao ubiti jednog tovara. Drugi mu je, šetajući kraj nas nekoliko vezanih, odgovorio: Biraj kojega ćeš'. Inače, mladići koji su pomagali tom propucanom navijaču su palicama potrpani u vozilo, odnosno dogodilo se totalno suprotno od ikakvog pružanja pomoći od strane policajca.

Zbog svega ovoga je dobro da sam završio u zatvoru jer teško da bih i ja vjerovao da sam u gradu čuo sve ove stvari', piše između ostalog Prlić, koji se na kraju teksta zahvalio pravosudnim policajcima jer su se prema privedenim osobama odnosili kao prema ljudima.