Hobija ima svakakvih. Netko ne može bez zmija, drugi pak doze adrenalina pa skaču s padobranom, oni 'prizemljeniji' skupljaju marke, značke salvete, a naša sugovornica voli statirati u filmovima, serijama, reklama ili sjediti u publici u televizijskim emisijama. Sandra Polić inače radi kao medicinska sestra u hitnoj službi KBC-a Rebro. Strast prema statiranju otkrila je sasvim slučajno zahvaljujući sinu Dominiku koji je početkom stoljeća glumio u Koestlinovoj reklami za kekse Paris
'Upoznala sam neke ljude iz te branše i tako sam završila kod Jakova Sedlara u filmu Milošću mora. Mislim da taj film nikad nije prikazan kod nas. Glumila sam izbjeglicu', priča nam Sandra o svojim 'glumačkim' počecima dok motom izvještene glumice pripaljuje cigaretu u kafiću u središtu Zagreba.
Od tada pa danas statirala je u nekoliko filmova, posljednji u nizu je Sve najbolje Snježane Tribuson, a nakon godina 'mutavih' uloga u studenom prošle godine po prvi put je i progovorila u pilot epizodi serije radnog naziva KBC.
'Riječ je o seriji u kojoj su tražili stvarne zdravstvene djelatnike. Glumila sam sestru u trijaži koja umiruje dvije djevojke u noći provedenoj na Hitnoj gdje su utvrdile muškarac koji se nalazi na obradi je dečko od jedne i druge', pojašnjava Sandra.
Nikad, kaže, ne bi mijenjala svoju profesiju za glumačku i nikad nije imala dječji san da bude glumica.
'Kod mene se to sve dogodilo slučajno. Meni je to sve zanimljivo promatrati kako se snima i radi, uvijek upoznaš nove ljude, a može se i zaraditi ovisno u čemu se statira. Tako je sjedenje u publici dan od 80 do sto kuna. U filmovima od sto do 150 ili 200 kuna, reklame oko dvjesto kuna. Nije to nešto zahtjevno iako se na snimanje ponekad potroši i cijeli dan', objašnjava Sandra motive za pojavljivanje na ekranu.
Statiranje je, smatra, idealno za studente bez puno obveza, nezaposlene ili umirovljenike. Do 'uloga' dolazi preko agencija koje angažiraju statiste i sad čeka da vidi hoće li tražiti žene za Generala Antuna Vrdoljaka.
'Pročitala sam da imaju problema s prolaženjem muškarca koji bi glumili četnike i da sad iste traže u Zagrebu. To je samo film i ne znam zašto bi nekom bio problem statirat u takvoj ulozi. Da sam muškarac ja bi', napominje Sandra.
Za sebe neće reći da je filmofil, ali film voli posebno trilere. Od domaćih novijeg datuma posebno upečatljiv joj je bio Ustav RH Rajka Grlića.
'Sjajan film i baš se veselim pogledati predstavu koju je postavlja Vinko Brešan', napominje. Voljela bi da se može češće prijavljivati za audicije, ali posao u Hitnoj ne ostavlja baš previše vremena.
'Nažalost, ponekad se snima po noći, ja dežuram noću, a i nekad se snimanja znaju otegnuti toliko da ne stignem u svoju smjenu', ističe. S njenom strašću upoznate su i kolege na poslu pa tako kad god novinarske ekipe rade kakav prilog uvijek nju guraju u prvi plan je 'ima iskustava ispred kamere'.
'Tako je bilo i pred koju godinu kad je ekipa HRT-ova Labirinta snimala noćnu smjenu na Hitnoj. Rekli su ona je najbolja za kameru', smijući se prisjetila se Sandra.
Sa snimanja nosi različite anegdote, a posebno joj je smiješno bilo na snimanje reklame za jedno pivo kada je jedan glumaca za svako ponavljanje scene popio novo pivo da bi nakon nekog vremena bio dobro pod gasom.
'Svakom ko nije probao, a ima vremena i želi nešto dodatno zaraditi bi preporučila da se okuša u statiranju', zaključila je.