Tomislav Merčep (58), zbog sumnje da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva od početka listopada do sredine prosinca 1991. na području Zagreba i Pakračke Poljane, uhićen je jutros u Zagrebu. Iza šturog policijskog priopćenja zapravo se krije još jedna od gadljivih priča iz mračnih devedesetih zbog kojih se Hrvatska treba crvenjeti
Merčepa se zapravo tereti za protuzakonito odvođenje srpskih civila u jedan od paviljona zagrebačkog velesajma 1991. te odvođenje civila sa šireg područja Pokračke Poljane, njihovo mučenje i likvidacije na Pakračkoj Poljani koje su počinile jedinice u pričuvnom sastavu MUP-a pod njegovim zapovjedništvom.
Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić vijest o uhićenju dočekao je u Osijeku i kaže da mu je prva pomisao bila da je pravda vrlo spora.
'Devetnaest godina godina poslije pomislite da je pravda spora, ali onda kad čujete da je uhićen, shvatite da funkcionira i drugi dio rečenice – i dostižna. O Merčepu se puno pisalo i govorilo proteklih godina i o njegovom procesuiranju po zapovjednoj odgovornosti. Uostalom, to što je radio za vrijeme rata on nikada nije skrivao i o tome je javno govorio', kazao je Pusić i podsjeća da je protiv njega podnio tužbu nakon što je Merčep osnovao Hrvatsku pučku stranku, jer je na konferenciji za medije na pitanje 'je li točno da je u Gospiću pobio sve Srbe' odgovorio 'nažalost, nisam'.
Voditeljica Documente Vesna Teršelić podsjeća da je o događajima na Pakračkoj Poljani prvi progovorio Miro Bajramović u Feralu 1997. godine.
'Tada su se pokrenuli procesi, ali ne za ratne zločine nego za usmrćenja. U svibnju 2006, Vrhovni sud donio je pravomoćne presude Munibu Suljiću, Igoru Mikoli i Siniši Rimcu za ubojstva na Pakračkoj Poljani kojima je zapovjednik bio Merčep', naglašava Teršelić.
Iako su se stvari pokrenule s mrtve točke, neriješene su još 703 optužnice za ratne zločine, a oko 400 ih je u predistražnoj fazi. Teršelić smatra da je to za DORH velik teret i da će trebati još puno vremena da se sve riješi.
'Da se DORH bolje organizirao i da su se složili u četiri centra ili po uzoru na USKOK, stvari bi išle puno brže. Naravno, svih ovih godina postojalo je i pitanje političke volje za rješavanje svega. Teško je imenovati jednog političkog pokrovitelja koji je svih ovih godina štitio Merčepa. Njih je sigurno puno više, a riječ je o ljudima koji su 90-ih godina vodili HDZ, a i danas su u njemu aktivni', naglašava Teršelić i dodaje da, za razliku od politike, Merčep u javnosti nikad nije uživao veliku potporu.
'Kada smo 2006. radili ispitivanje javnog mnijenja, 61 posto ljudi bilo je za to da se ratni zločinci trebaju procesuirati bez obzira na to s koje strane dolaze. I kad se pitalo pojedinačno postotak bi za neke ljude padao, ali što se tiče Merčepa, oko njega nije bilo dileme. Treba se samo sjetiti na koju je osudu naišlo kad se Merčep pojavio na presici uz Milana Bandića kad se on kandidirao za predsjednika države', dodaje voditeljica Documente.
Pusić i Teršelić mišljenja su da je do otvaranja priče o Merčepu došlo prvenstveno zbog pritisaka iz Europe i činjenice da moramo zatvoriti poglavlja u pregovorima.
'EU je imala inicijalni utjecaj na pokretanje novih procesa. Međutim, kad se jednom pravosuđe pokrene i osjeti da nema političkih okova, stvari se teško mogu zaustaviti', zaključio je Pusić.
