Potrebno je hitno se posvetiti procjeni količine emisije metana i njegovom smanjenju, upozoravaju znanstvenici koji su koordinirali svjetsku procjenu koju je izradilo 80 stručnjaka iz 15 zemalja.

Nakon blagog usporavanja između 2000. i 2006. godine, koncentracija metana u atmosferi je u desetljeću koje je uslijedilo porasla za 10 puta, pokazalo je istraživanje objavljeno u magazinu Earth System Science Data

Zadržavanje zagrijevanja klime na manje od dva stupnja Celzijevih već predstavlja osjetan izazov', ističu znanstvenici u stručnom časopisu Environmental Research Letters, upozoravajući pritom kako će zadržavanje postojećeg stanja biti teško ostvarivo ako se osjetno i brzo ne smanji emisija metana.

Znanstvenici imaju nekoliko pretpostavki o razlozima dramatičnog rasta količine tog plina u atmosferi, počevši od korištenja fosilnih goriva, preko topljenja zamrznutog tla subpolarnog permafrosta, pa sve do poljoprivrede, što je najvjerojatnija opcija.

Koncentracija metana u atmosferi u sve bržem je porastu od 2007. godine, uz posebno osjetan rast 2014. i 2015. godine, a takav trend rasta nije predviđen niti jednim scenarijem referentnog svjetskog izvješća o klimi Međuvladinog panela o klimatskim promjenama

'Zabrinjavajuće je što se tempo povećanja približava najpesimističnijem scenariju', ukazala je Marielle Saunois sa Sveučilišta Versailles Quentin

Metan je drugi po značaju plin s efektom staklenika koji je proizvod ljudske djelatnosti, doprinosi zagrijavanju s 20 posto, ima 28 puta jači efekt na globalno zagrijevanje od ugljikova dioksida, iako se manje zadržava u zraku, nekih desetak godina.

Mjere protiv zagrijavanja dosad su uglavnom bile usmjerene na ugljikov dioksid koji je posljedica sagorijevanja fosilnih goriva i čini 70 posto plinova s efektom staklenika. Izvore metana je i teže utvrditi, jer ih je više, i dobrim dijelom dolazi iz takozvanih prirodnih izvora, vlažnih zona i geoloških formacija.

Istraživanje pokazuje da je 60 posto emisija vezano za ljudsku djelatnost, pri čemu 36 posto dolazi od poljoprivrede, prije svega od plinova koje ispuštaju goveda i drugi preživači, kao i od uzgoja riže i prerade otpada.

Znanstvenici smatraju da ne treba zanemariti ni ulogu fosilnih goriva u tom porastu, budući da je 21 posto emisija metana posljedica korištenja ugljena, nafte i plina jer je curenje metana vrlo često u raznim fazama, od vađenja do distribucije ovih goriva.

Metan se može oslobađati i topljenjem permafrosta i to je jedan od velikih strahova klimatologa, mada prema riječima jednog od autora istraživanja, Philippea Bousqueta, zasad nema neuobičajenog povećanja koncentracija.

Bousquet upozorava kako postoji opasnost da se emisije povećaju s vremenom, ali tek idućih desetljeća. Znanstvenici, pak, još uvijek ne mogu objasniti razloge drastičnog povećanja zabilježenog u prethodne dvije godine.