Poduzetnici su u Hrvatskoj, smatra Kovačević, postali roba za odstrel i sa svih strana ih proglašavaju lopovima i kriminalcima. No to su ljudi koji stvaraju novu vrijednost i nije im lako, zbog čega bi ih valjalo više uvažavati.

Upravo je iz poduzetničkih krugova i HUP-a došla inicijativa za njegovim dovođenjem na čelo HGK. To ga je, kaže, prilično iznenadilo jer Skupštinu HGK čine predstavnici poduzeća i ne može im politika nametnuti predsjednika, nego ga biraju ljudi od zanata.

'Ni od čega ne bježim što društvu može biti od koristi, ali i ne guram se na to mjesto. Ideje pojedinih ministara da nam HGK ne treba i inicijative da se ukine nisu dobre. HGK postoji u Austriji, Njemačkoj i u drugim zemljama čijem civilizacijskom krugu pripadamo, ali moramo je organizirati na svrhovit način. Ne mogu poduzetnici plaćati doprinose, a da od toga nemaju ništa. Komora mora biti, ako ne jača od Ministarstva gospodarstva, a onda ključni čimbenik za poticanje ulaganja. Ona ne smije biti samo nečija uvozna komponenta, niti nalikovati manekenskoj agenciji. U HGK smo imali zastupnike pojedinih tvrtki pri uvozu robe, a oni bi morali biti referenti poduzetnika za izvoz i njihovu robu plasirati na međunarodno tržište', kritičan je Kovačević

Tvrdi da se olako govori o višku zaposlenih i barata tisućama ljudi kojima treba dati otkaz u javnim ustanovama i tvrtkama.

'Mi nemamo viška zaposlenih, nego manjka posla. Uloga menadžmenta je pronaći posao i ako to ne može, mijenjajmo ga. Menadžer mora zadovoljiti kriterije da bi vodio neko poduzeće, a to ne znači otpuštati ljude, nego im nalaziti posao i zapošljavati ih. U HŽ-u ili Plinacrou mora se razvijati biznis, u drvnoj industriji - gdje morate raditi klastere – imamo potencijal za zapošljavanje 40-50 tisuća ljudi! Zašto to ne radimo?', pita se Kovačević.

Pita se kako razvijati investiciju kad se svaki dan mijenja porezna politika.

'Malo uvoditi porez na nekretnine, pa malo ne uvoditi, oni koji imaju novca više ne ulažu u nekretnine, a onima koji nemaju skupe su kamate na kredite od 6-7 posto. Onda kažete da će narasti građevinski sektor?! Na osnovi čega? Tko će kupiti te stanove? Morate stvoriti potražnju i pozitivnu klimu kako bi došlo do napretka. Možete imati idealno posložene ekonomske parametre, ali ako u zemlji i izvan nje imate klimu da se u Hrvatskoj ne isplati proizvoditi, da su poduzetnici lopovi i kriminalci, a čim nešto proizvedete, odmah su vam tri inspektora Porezne uprave na leđima, tu nema napretka.'

Ekonomski strateg HNS-a predlaže i kako istodobno razviti prehrambeni i drvni sektor te turizam od kojeg stalno očekujemo da će nas izvući iz krize. Predlaže da Vlada potakne 50 posto hotela na podizanje ponude za jednu zvjezdicu, tako da domaćim proizvođačima namještaja omogući kredite HBOR-a za opremanje tih hotela, a ne kredite hotelima kako bi namještaj kupili u Italiji. Time bi se, procjenjuje, zaposlilo 30-40 tisuća ljudi.

'Zamislite da na prehrambenim, posebno mesnim proizvodnima, dobijete deklaraciju neke od nadležnih institucija – recimo Ministarstva zdravlja – na kojoj piše da je meso proizvedeno, recimo, u Argentini 2012. godine te kada je uvezeno u Europu i u Hrvatsku. Na proizvodu pored toga piše, pak, da je meso proizvedeno nedavno na nekoj vinkovačkoj farmi. To domaće svježe meso stajat će 100 jedinica, a ono iz Argentine – koje bi bilo bačeno i spaljeno – trebalo bi stajati 20 jedinica.

Prodavač ga podiže na 70 i na njemu zarađuje, a domaći proizvođač mora svoju cijenu spustiti na 70 kako bi bio konkurentan i propada jer to ne može podnijeti. Takvom mjerom imat ćete brze učinke, jer iako su ljudi siromašni, znat će što jedu i razmislit će hoće li kupiti staro, zaleđeno meso iz Argentine samo zato što je jeftinije ili domaće svježe, čime će još i razvijati domaću ekonomiju. Europsko je tržište cjelovito, ali probajte u Dansku izvesti bilo što, od kartonskih kutija do ne znam čega, morate imati sve certifikate', napominje profesor.

Kovačević tvrdi da smo, od ulaska u EU, uvoz luka povećali 300 posto, mesa 200 posto, a sve to sami možemo proizvesti.

'Isto je stanje u drvnoj i strojarskoj industriji, gdje malim pogonima treba samo malo zamaha da se razviju. Pogledajte varaždinsku i čakovečku tekstilnu industriju! Tamo je najmanja nezaposlenost, premda su i najmanje plaće, ali ljudi rade. A mi bismo proizvodili avione, kamione, ne znamo što, a ne možemo postići samodostatnost hrane i energije', navodi Kovačević.

Više o njegovim ekonomskim promišljanjima pogledajte u video prilogu.