Na upit voditelja 'voli li ljude', Dević kaže da to što se bavi dokumentarnim filmom implicira da voli ljude, ali da on ujedno voli osamljenost.

- Moj profesionalni dokumentarni posao smatram nekom vrstom nadomjestka za to što sam možda privatno nedruštven i možda previše izoliran od ostatka svijeta. Snimanja smatram dubljim uranjanjem u svoj život.

U kinodistribuciju ide novi film Gorana Devića 'Na vodi' pa je to bio i mali povod za poziv u emisiju, istaknuo je voditelj Aleksandar Stanković.

Inspiraciju za novi dokumentarac dobio je kada je na rijeci Kupi bio sa svojom partnericom. Vidio je djevojčicu koja je bila sa svojim tatom, a koji ju je učio plivati.

- Rekao sam - to treba snimati, ne trebaju mi politički filmovi, društveno relevantni. Treba nam ljudska poezija koja nam zapravo nedostaje. Sve to gdje se zbivalo, to je sve moj prostor djetinjstva, pa sam to odlučio iskoristiti za taj film.

Otkrio je u emisiji u Nedjeljom u 2 da se film snimao ukupno pet godina. Kroz njega se provlači i priča o odnosu između hrvatskog i srpskog ratnog veterana. Oni su se sprijateljili na ribolovu.

- Tražio sam najbolje 'bućkare' (ribolovci koji love somove op.a.), pitao sam jednoga prijatelja tko su najbolji u regiji. Uputili su me na Miću i Marija, a nisam znao da su različite nacionalnosti. Neopterećeno smo krenuli snimati, to su divni ljudi, koji su na početku imali malu dozu straha, bojali su se hoćemo li koristiti krivo te njihove osobne stvari.

Što se tiče Zagreba, on ima podcjenjivački odnos prema Sisku ili provinciji, tvrdi Dević.

- Kao da se moram opravdavati što radim filmove o Sisku, kao da je tu nešto drugačije. Ja sam netko tko će najtvrđe i najgrublje pričati o Sisku, a istovremeno neću dati nekom drugom da priča loše o tom gradu. Puno vremena trošim na skupljanje fotografija, razglednica plakata i drugog o gradu Sisku. Kao učitelj iz 19. stoljeća... Pola filmske karijere sam tamo napravio. Pokušavam se nekako naknadno priključiti na Sisak. Kada sam odrastao nisam imao neke jako pozitivne osjećaje prema tom mjestu.

Sisak danas - politička vlast u tom gradu.

- Prošao je Sisak puno gore od drugih gradova. Grad je doživio veliko nazadovanje od 90-te do danas. Iz tog grada s druge strane svake godine izađe neki novi mladi pjesnik ili pjesnikinja, neka knjiga se napiše, ima super dramaturga i performera.

Prikazan je isječak iz filma o političkom aktivistu Marku Franciškoviću i njegovu suđenju. Radi se o osobi koja je uhićena nakon izjava da su "kriminalci obukli policijske odore" te nakon što je kod njega pronađeno oružje. Proglašen je paranoidnim shizofrenikom te je upućen u ustanovu u Svetošimunsku ulicu u Zagrebu. Na kraju je proglašen zdravim, a potom je i osuđen na uvjetnu kaznu.

- Čovjek mi je jednom prilikom rekao da je pogledao moje filmove uz opasku "što si ti sve unutra nadrobio, a nisi ni u ludnici ni u zatvoru. Više se isplati kroz kulturu djelovati. U međuvremenu je napisao tri knjige, napisao je i "zatvorsko-ludnički dnevnik", koji je vrlo zanimljivo štivo.

Goran Dević kaže da mu je ambiciija "pokušati pomaknuti ljude da osjećaju".

- Vrhunska mi je ambicija da ljudi nešto prožive i dožive. Nekada u tome uspiješ, a nekada ne. Bavljenje filmom je zapravo komunikacija emocijama.

Na upit je li Hrvatska danas bolja nego prije 20 godina, Goran Dević kaže sljedeće.

- Ne bih rekao da smo bolji, ali isto tako mi smo nacija onih koji kukaju. Koji non stop nešto prigovaraju. Kada bi vidio tko sve piše ovoj zemlji, imate Miljenka Jergovića koji objavljuje knjige od kojih se možeš smrznuti. Tu su filmovi mlađih kolega, drugi smo na svijetu u nogometu. Imaš jedan od boljih političkih tjednika u ovom dijelu Europe koji se zove Novosti, ako ljudi ne znaju, mogu ga kupiti "na trafikama", kaže Dević.