Franciškovića se u filmu upoznaje kao 'jednog od nas', čovjeka koji se brine kako će sinu kojeg nije vidio osam mjeseci nabaviti sličicu nogometaša koja mu nedostaje u albumu, koji ima neriješene sukobe s roditeljima, probleme s automobilom.

Za pravosudni sustav on je prijetnja jer njegove su ideje radikalne - traži smrtnu kaznu za političku elitu koju smatra odgovornom za stanje u Hrvatskoj. Završava u pritvoru i na psihijatriji, a nakon što ga sistem napokon proglasi zdravim i pusti na slobodu, više mu ne pada na pamet baviti se politikom.

Dević kaže da je u taj kratkometražni dokumentarni projekt ušao slučajno. 'Sa Sarajevo Film Festivala su me zamolili me da, u povodu 100. godišnjice početka 1. svjetskog rata snimim film o Gavrilu Principu. Rekao sam im da bih radio film u radikalno suvremenom ključu, odnosno u našoj današnjoj stvarnosti našao nekoga tko bi zbog svog političkog cilja bio spreman drugu osobu lišiti života na bilo koji način', rekao je u razgovoru za Hinu.

U isto vrijeme je s Andrejom Nikolaidisom, crnogorskim književnikom, pisao scenarij za igrano- dokumentarni film o pobuni u jednoj tvornici, koji će ove godine snimati. Nikolaidis je na YouTubeu naletio na jedan video o Franciškoviću pa su odlučili da ga moraju uzeti kao naturščika za film.

Nije ga mogao pronaći pa je počeo nazivati sve ljude s tim prezimenom u telefonskom imeniku. Tako je naišao na njegova oca koji mu je rekao da je u psihijatrijskom pritvoru.

'Prošvercao me kao člana obitelji u posjet, ponudio sam Marku da glumi u filmu, no on mi je predložio da snimam njega dokumentarno, sve ono što mu se dešava. Tu sam se sjetio ideje sa Sarajevo Film Festivala i probao spojiti jedno s drugim, zahvaljujući tadašnjem uredniku s HTV-a Robertu Zuberu ušli smo na ročište s kamerom i znao sam da imam potpuno sumanut materijal, nešto najluđe što sam snimio u životu, s kojim sam ostao i nakon što su HTV i SFF odustali od projekta', rekao je.

Film je snimao oko tri godine, bilježeći sve ono što se Franciškoviću događalo za vrijema zatvaranja na psihijatriju i što se događalo nakon toga. 'Kad pratiš jednu osobu s njenim životnim htijenjima ne možeš ti zapovijedati, ne znaš u kojem će smjeru otići priča', kaže Dević.

'Da se vratio u političku arenu nakon hospitalizacije sigurno bih filmski profitirao, no on je ispravno zaključio da se u ovoj zemlji to ne isplati pa je karijeru političara zamijenio karijerom čovjeka koji piše. napisao je knjigu o tome što mu se dogodilo u institucijama u kojima je bio prisilno smješten, to su fascinantni redovi', dodao je Dević.

Još jedan njegov film aktualan je ovih dana - dokumentarac 'Na vodi', koji će od 15. ožujka igrati u nezavisnim kinima diljem Hrvatske.

Autor kroz priče raznih protagonista i prateći rijeku koja protječe kroz njegov rodni Sisak portretira taj nekadašnji industrijski centar. Na festivalu u Leipzigu film je osvojio posebno priznanje jer 'na lijep način prikazuje da ljudskost i preživljavanje nadilaze traume i ožiljke rata'.

'Ta nam je nagrada donijela mogućnost lokalne kino distribucije na što sam jako ponosan. Jako mi je drago da će film ići po svim gradovima koji imaju mala nezavisna kina i da će ljudi imati priliku pogledati jedan hrvatski dokumentarac u kinu', napomenuo je Dević.