'U Sarajevo me nitko nije zvao, a Mostar je dvonacionalni grad koji je bio blizu toga da se u njemu dogodi nasilje. U Mostaru je falilo malo da ne dođe do ubijanja. Otišao sam tamo i čuo sam se s ministrom vanjskih poslova, što inače ne radim. Što sam se trebao javiti svakom građaninu BiH ponaosob?', retorički se zapitao Milanović. To nije zadovoljilo člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića niti predsjedatelja Predsjedništva BiH Željka Komšića koji je poručio: 'Premijer susjedne države trebao je doći u glavni grad druge države i njegova poruka trebala je biti upućena svim građanima.'

Jasmila Žbanić mu je poručila: 'Marš kući', dok je njoj Milanović poručio da je u Hrvatsku od koje dobiva tri milijuna kuna za film koji će pogledati sto ljudi uvijek dobrodošla.

Milanović je htio spriječiti Hrvate da se priključe neredima

'To su ustaljeni stavovi Sarajeva po pitanju hrvatske politike prema BiH. Nisu neočekivani negativni komentari. Posjet je pozitivan. Hrvati su u položaju koji je zabrinjavajući. Kada su prosvjedi počeli bili su vezani uz socijalnu tematiku, no krenuli u nacionalno politički kontekst, a to bi bilo pametno razdvojiti', kaže nam Saša Mrduljaš, voditelj splitske podružnice Instituta društvenih znanosti Dr. Ivo Pilar.

Analizirao je i Milanovićeve poruke izrečene u Mostaru, posebice dio koji se odnosi na inertnost i nezainteresiranost Europe za tu zemlju. Misli da SAD i Europa itekako imaju ulogu u BiH, što je možda i razlog ovih nemira i prosvjeda.

'Ja ne mislim poput Milanovića da niti Europa niti SAD ignoriraju stanje u BiH. Čak naprotiv, oni imaju svoju veliku ulogu u BiH. Vodili su negativnu politiku i ovo sada je pokazatelj politike zapada prema BiH. Oni su tu preduboko ukorijenjeni. Imaju veću količinu moći od sva tri naroda', pojašnjava Mrduljaš.

Smatra kako je osnovna namjera Milanovićevog posjeta bila spriječiti Hrvate da se priključe socijalnom buntu. 'Mislim da je taj njegov odlazak vezan i uz to što je hrvatsko pitanje u BiH zanemareno, da prava koja su im bila zagarantirana Daytonom, da im se oduzimaju i da to može izazvati hrvatski revolt. Valjda mu je jasno da ne bi bilo dobro da prosvjedi zahvate i hrvatsku stranu. U Mostaru postoje otvoreni međunacionalni problemi. To je znatno opasnija situacija nego u Vukovaru s ćirilicom, gdje nije promptno reagirao kao sada. U Mostaru, ako se stvari otrgnu kontroli, može biti veći problem. Malo se treba i postaviti, ne trebamo se držati podalje. I Hrvatska može imati štete od toga što se tamo događa', zaključuje.

Kvazidiplomat i Tuđmanov politički sin

Dok većina analitičara i politologa ocjenjuje posjet Mostaru pozitivnim, izrazito negativno mišljenje ima Davor Gjenero. Njega to sve jako podsjeća na Tuđmanovu politiku prema BiH, pa Milanovića stoga sada proglašava Tuđmanovim političkim sinom.

'U tome što je napravio nema ništa za pohvaliti, on je time zapravo hrvatsku političku poziciju bitno unazadio. Mi smo Tuđmanovo razdoblje završili s duboko kontaminiranim odnosima s BiH', kaže Gjenero. Kao pozitivan primjer ističe bivšeg predsjednika Stjepana Mesića koji je Hrvatima poručivao da im je Sarajevo glavni grad, ne Mostar.

'Milanović se u Mostaru pojavio obraćajući se isključivo Hrvatima, kao da nije u susjednoj državi. Nije komunicirao s bošnjačkim vlastima niti s političkim Sarajevom, nego s akterima koji su još donedavno zagovarali treći entitet', kaže. Kritizira i Milanovićevu poziciju, s koje se svisoka obraćao te poručio kako je on došao kako član Europskog vijeća, a Gjenero kaže kako Milanović u Europskom vijeću sjedi u magarećoj klupi.

'Hrvati kantonalnu razinu odlučivanja doživljavaju kao svoju zaštitu. Taj koncept ukidanja kantona jest na dnevnom redu onih koji razmišljaju o promjenama u BiH. Milanović kao Tuđmanov kvazidiplomat iz 90-ih ponašao se kao Tuđmanov politički sin', oštar je Gjenero.

Milanović je, smatra, takvu odlučnost mogao pokazati tijekom nedavne ledene katastrofe u Gorskom kotaru. Gjenero napominje da je u Sloveniji bila slična situacija te je njihova premijerka, koja je u puno nepovoljnijoj političkoj poziciji nego Milanović, svakodnevno bila na najugroženijim područjima.

'Milanović se pak pojavio u Gorskom kotaru tek nakon prozivke oporbe i tamo dao nesuvislu izjavu kako to nije prirodna katastrofa koju je morao revidirati nakon dva dana. Da se barem u BiH isto ponašao kao u slučaju Gorskog kotara', zaključuje Gjenero.

Granića sve podsjeća na 1992.

Tuđmanov najpoznatiji diplomat, ne kvazi- kako Gjenero naziva Milanovića, Mate Granić, premijerov posjet Mostaru ocjenjuje ozbiljnim državničkim potezom jer je situacija u BiH krajnje ozbiljna. 'Može se razumjeti socijalni bunt s obzirom na 44,7 posto nezaposlenih, visok stupanj korupcije i loše funkcioniranje svih razina vlasti, no bitno je da sve ostane u okvirima socijalnog bunta, a ne da se pomoću ulice pokušava mijenjati Ustav i Daytonski sporazum odnosno ugrožava konstitutivnost naroda, posebno Hrvata kao najmalobrojnijeg i najugroženijeg naroda', kaže Granić za tportal.

Naglašava kako promjena Daytonskog sporazuma 'preko ulice' može biti opasna. 'Najjači utjecaj Milanovićev posjet može imati na Hrvate, da ostanu mirni i da se na pregovorima uz pomoć međunarodne zajednice rješava problem dogradnje Daytona. To mora postati europsko pitanje i kao tvorci Daytona da puno više energije i napora ulože jer bilo kakva promjena Daytonskog sporazuma preko ulice je izuzetno opasna.'

Granića ova situacija podsjeća na za BiH kobnu 1992. godinu. 'U najmanju ruku to je vrlo ozbiljno i opasno stanje i promašaji koji su bili '92. ne smiju se ponoviti. Tada se u svibnju nisu mogli dogovoriti niti da pošalju promatrače u BiH. U svakom slučaju je zabrinjavajuće to što jedan posjet i mirne poruke smirivanja nisu shvaćene onako kako su i upućene', zaključuje.