Rješenje prema kojem picigin, društvena igra u plićaku splitskih Bačvica, postaje nematerijalno kulturno dobro je nagrada za entuzijaste koji su svoju igru i zanimaciju doveli na razinu poznate atrakcije i lokalne specifičnosti.

Na prvi pogled bizarna igra s oguljenom i izbrušenom teniskom lopticom, u kojoj je cilj da ona ne padne u more dok se optimalno pet igrača međusobno dodaju i nema protivnika zapravo u sebi i nema klasični natjecateljski element i karakter. Cilj igre je ljepota poteza i dojma. U dinamičnoj igri u plićaku do gležnja se trči, izvode se atraktivni skokovi za lopticom i što je igra dinamičnija i ima više brzih izmjena mjesta i loptice, igra se smatra ljepšom.

Tako je koncipirano i svjetsko prvenstvo u piciginu koje se naravno igra na Bačvicama. Posljednjih godina to natjecanje u ljepoti igre koju je proslavio između ostalih i Ćićo Senjanović je postalo izazov za lokalne, ali odnedavno i gostujuće momčadi. Jedna varijanta picigina se igra i na susjednoj plaži Firule, a igra se širi i na ostalim plažama u Dalmaciji, pa čak i unutrašnjosti, u kontinentalnom Osijeku.

Marljivi piciginaši koji igraju tokom cijele godine i česti su gosti medija baš zbog toga su igru popularizirali i izvan Hrvatske, pa su tako primjerice gostovali i na plaži u Budvi, a česti su gosti u turističkim putopisima. Ovom odlukom igra picigin dobiva sustav mjera zaštite i ovo dobro hrvatske tradicijske kulture se štiti od nestajanja. Rješenje je poslano zainteresiranim udrugama, Gradu Splitu i hrvatskim županijama na Jadranu te njihovim konzervatorskim odjelima.

Zaključimo, dobrodošla odluka, mada i bez toga zapravo ludistički razigrani picigin ne bi mogao nestati u gradu kao što je Split, gradu koji njeguje svoje male lokalne bizarnosti. Poseban element druženja uz picigin je i ekološka osviještenost ljudi uključenih u taj fenomen, kao i njegovanje ostalih elemenata tradicijskog života u Splitu.