Radi se o ugovorima koji se u Hrvatskoj mogu sklapati od 1998. godine, kada ih je propisao Obiteljski zakon, a koji služe uređenju imovinskopravnih odnosa bračnih drugova i jamče izbjegavanje mučnih, dugih i skupih sudskih procesa zbog podjele imovine u slučaju razvoda. Ne sklapaju se prije sklapanja braka, nego nakon bračnih zavjeta, dok brak traje. No kako ti ugovori ostaju u privatnoj sferi bračnih partnera i nigdje se ne registriraju, ne zna se koliko takvih ugovora ima pa oni ne mogu pružiti pravnu zaštitu i trećim osobama. Primjerice, kupac određenog stana nikako ne može saznati je li upisani vlasnik svoj stan možda bračnim ugovorom 'prenio' na suprugu, navodi Jutarnji.

Zemljišne knjige nemaju saznanja o bračnim ugovorima i ne mogu upisati stvarno stanje, a o postojanju takvoga dogovora ništa ne može saznati ni kupac. Kad se osnuje registar, kupac će moći provjeriti je li prodavatelj sklopio bračni ugovor i dobiti informaciju o tome je li nekretnina ili pokretnina koju kupuje dio tog bračnog ugovora te izbjeći kasniji sudski epilog.

'Budući da nemamo registar, ne znamo koliko je takvih ugovora sklopljeno u Hrvatskoj. Oni se za sada nigdje ne evidentiraju. Obično ih napišu odvjetnici i kad se supružnici usuglase, ovjere svoje potpise kod javnog bilježnika. No, prema inozemnoj praksi, možemo reći da ih sklapaju oni koji odudaraju od prosjeka, dakle imućniji bračni parovi, zatim parovi kod kojih jedan od partnera zarađuje bitno više od drugoga ili je pokrenuo neki posao, oni koji žele zaštititi dijete iz prethodnog braka te oni koji su već bili u braku i prošli spor zbog podjele imovine', kazala je za Jutarnji list dr. Irena Majstorović, docentica s Katedre za obiteljsko pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta.

Kako će registar u Hrvatskoj točno izgledati, tko će ga voditi i u kojoj će mjeri biti javan - otvorena su pitanja na koja će stručnjaci i Ministarstvo tek dati odgovore. Inicijative za osnivanje takvog registra s Pravnog fakulteta prema Ministarstvu dolaze već godinama, a dr. Anica Čulo s osječkog te dr. Ivan Šimović sa zagrebačkog Pravnog fakulteta još su prije tri godine napravili model kako bi on trebao izgledati.

Oni predlažu da se svaki bračni ugovor, da bi imao pravnu važnost, obavezno mora prijaviti u registar, a za ugovore sklopljene prije osnivanja registra treba propisati određeni rok u kojem se moraju prijaviti. Registar bi se vodio pri Hrvatskoj javnobilježničkoj komori, koja već ima iskustvo vođenja registra oporuka. Sastojao bi se od dva dijela: javne knjige registra, u kojoj su osnovni podaci o sklapateljima ugovora, te zbirke ugovora, u koju bi uvid imale samo zainteresirane strane uz dozvolu bračnih partnera.

Registar bi, prema prijedlogu Čulo i Šimovića, omogućio sklapanje bračnih ugovora i izvanbračnim te istospolnim partnerima.