Na petom katu zgrade u kojoj sam nekada stanovala, živio je susjed s najskupljom markom automobila u ulici. Svirao je trubu u orkestru jednog zagrebačkog kazališta i stanari su znatiželjno propitkivali otkud mu pare za tako raskošan auto. Stvari su postale jasnije kada sam ga jednom prilikom slučajno ugledala na nekom sprovodu među četvoricom kolega kako žalobno sviri 'od sveg ti srca hvala', ispraćajući na posljednji počinak jednu staricu.

Mog susjeda-trubača sjetila sam se ovih dana, naletjevši na Forbesov popis neočekivanih profesija u kojima Amerikanci mogu godišnje zaraditi 100.000 i više bruto dolara, dvostruko više od prosječne godišnje američke plaće koju dobije nešto više od 100 milijuna stalno zaposlenih. Magazin Forbes ih je pročešljao među 800 zanimanja, koliko ih registrira Državni zavod za statistiku rada, uspoređujući nadnice i godišnja primanja te ukupan broj djelatnika u profesiji, a jedan od kriterija je bio da barem 10 posto zaposlenih u određenom zanimanju mora zarađivati više od 100.000 dolara. Među njima nema ni liječnika, ni advokata, ni bankara i ne treba im ni skalpel niti kravata.

Dakako, holivudske zvijezde i redatelji zarađuju milijune. Sportaši ne čekaju prvi u mjesecu da dobiju plaću kao u nekim klubovima naše prve nogometne lige, a legendarni košarkaš Michael Jordan prošle godine je uvršten u ekskluzivni klub milijardera. Na ovoj listi nema ni genijalaca iz Silicijske doline s bajkovitim primanjima niti mešetara s Wall Streeta s milijunskim premijama. Riječ je o manje glamuroznim zanimanjima, s nekima od kojih u nas jedva preživljavate, a u SAD-u su solidan izvor prihoda, dovoljan za udoban život.

I tko najviše zarađuje u toj kategoriji? Pogrebnici. Mogu zaraditi bolje od sveučilišnih profesora i vozača teških tereta. Ne baš grobari koji kopaju rake, kao što i u nas takvi na provincijskim grobljima teško mogu doseći 3.500 kuna zbog slabijeg prometa, ali zato najbolje plaćeni pogrebni menadžeri, kojih je samo u New Yorku 9.130, godišnje donesu kući do 140.740 dolara. Ni našima nije loše. Cijene pogreba i u nas lete u nebo. Potreseni naručitelji nerijetko ne pitaju za cijenu usluge, a u nas su pogrebna poduzeća valjda jedina za koja se ne spominju predstečajne nagodbe. Ne mogu se žaliti na uvoznu konkurenciju, prednost je zanimanja što će za njega uvijek biti potražnje, a uz njih čak i spretniji muzikaši, poput mojega susjeda, mogu zaraditi koju kunu ekstra.

U zemlji u kojoj se cijeni stručna radna snaga, menadžeri za ljudske resurse mogu zaraditi jednako, u nekim slučajevima čak više od pogrebnika. Među najbolje stojećima u toj platnoj kategoriji u Americi su nastavnici na akademijama likovnih, dramskih i glazbenih umjetnosti (uberu do 125.000 dolara), što se baš ne može reći za naše predavače. Oni zarađuju jednako kao kapetani duge plovidbe, a odmah iza njih su bankarski službenici koji rade na kreditima.
Slijede ih filmski i video urednici (do 120.000 dolara), a u jednakom su rangu kazališni, TV i filmski šminkeri (ljepše: make up artisti), koji u prosjeku zarade 68.000, ali vrhunskih deset posto ubere 118.000, gotovo jednako kao pisci i autori sa 117.000 dolara. Među pisce, dakako, nisu uvršteni autori bestselera s milijunskim honorarima, no i oni prosječni, prema podacima Forbesa, očito mogu komotno živjeti od pisanja. Za njima su multimedijski umjetnici i animatori, koji su plaćeni jednako kao menadžeri igara na sreću.

Tek koji dolar manje mogu zaraditi inspektori transporta, a u zemlji nebodera, nije čudo da 10 posto od 19.700 majstora za ugrađivanje i održavanje dizala i pokretnih stepenica zarađuje 106.000 i više dolara. Posebno se cijene i nagrađuju instruktori za vođenje domaćinstva, što uključuje upute za brigu o djeci, odnose u obitelji, financije, prehranu i srodne teme koje se odnose na upravljanje domom. Oni su čak bolje plaćeni od stručnjaka za odnose s javnošću i distributera i dispečera električne energije, koji jedva prelaze onih magičnih stotinu tisuća.

Među zanimanjima s diplomom, na nekim su se listama solidno plaćenih našli astronomi (više od 130.000 dolara), geolozi i naftni inženjeri, a otkako je Wall Street otkrio matematičare kao kvantitativne analitičare, neki od njih mogu zajedno s debelim bonusima godišnje doseći vrtoglavih pola milijuna zarade. U elitnom platnom razredu našli su se i piloti, kopiloti i inženjeri leta s prosječnom zaradom od 122.000 dolara.

No ima i zanimanja koja ne traže visoku stručnu spremu, a mogu donijeti bolju zaradu od onih s potrebnom sveučilišnom diplomom. Jedno od takvih je lučki radnik na ukrcaju i iskrcaju kontejnera. Prema podacima Pacific Maritime Association, on može zaraditi do 112.000, kompjutoraš koji vodi evidenciju o ulazu i izlazu tereta 136.000, a do 177.000 dolara može ubrati glavni nadzornik ukrcaja i iskrcaja. Kontrolor zračnog prometa zaradi do 122.000, a u najprometnijim zračnim lukama ljudi koji se brinu o prtljazi (uračunavši i napojnice putnika) mogu u nekim slučajevima doseći 102.000. Stotku mogu nabrati i najbolji pedikeri i zubni protetičari. Slično može zaraditi vodoinstalater, kao i sudski zapisničar u velikim gradovima. Zanimanja koja bi u budućnosti trebala biti sve bolje plaćena su i policajci, barmeni u velikim gradovima, radnici na naftnim platformama i farmeri.

The Wall Street Journal nedavno je izazvao pravu buru reakcija člankom o 24-godišnjem Teksašaninu, super-zavarivaču Justinu Friendu, koji se radije odlučio školovati za ovo zanimanje, nego biti doktor znanosti, predavač na sveučilištu i istraživač, kao njegovi roditelji. Već nakon prve godine prakse zaradio je 130.000, a godinu kasnije još 10.000 više, što prekovremenim radom, 72 sata tjedno, što nadnicom od 25 dolara na sat. Bilo je to trostruko više od prosječne zarade njegovih kolega i više no što mogu zaraditi njegovi roditelji, ali u komentarima teksta čitatelji pitaju koliko će dugo mladi Teksašanin moći raditi dvanaest sati dnevno, šest dana u tjednu, pod pretpostavkom da se cijena rada neće mijenjati.

Koliko je za pristojnu zaradu doista presudna sveučilišna diploma, pitaju Amerikanci, u koju se ulaže i do 200.000 dolara, dižu krediti za studij i otplaćuju godinama, a opet najviše zarade pogrebnici? Je li to pravi put do radnoga mjesta, pitaju u Virginiji. U ovoj saveznoj državi za 2.000 novih radnih mjesta pobrinut će se kineska tvornica papira Shandong Tanlin, koja tu uskoro otvara pogon, što je investicija od dvije milijarde dolara. Ali Kinezi traže kvalificiranu radnu snagu, budući da je riječ o visokoj tehnologiji recikliranja otpada kao što su stabljike i komušina kukuruza.

U Virginiji stoga već ozbiljno rade na ostvarenju plana kojim se do 2018. godine treba osposobiti djelatnike za 50.000 poslova na području tehnologije i znanosti, kako bi ostali konkurentni na globalnoj razini. Važno je - kažu – da mladi u Virginiji dobiju alate potrebne za uspjeh u ekonomiji 21. stoljeća. Mnogi od njih neće morati studirati četiri duge godine, a neki će ipak zarađivati visoke plaće kao radišni Teksašanin Justin Friend. Dovoljno visoke – zaključuju u The Wall Street Journalu – da mladi poput Frienda ulažu u investicijske fondove i uživaju u luksuzu cestovne krstarice tipa Ford F-250 vrijedne 53.000 dolara.