'Da, nalaz obdukcije je došao, no još ne možemo donijeti konkretne zaključke. Postoje ozljede koje su mogle nastati ovako ili onako i moramo još poduzeti i poduzimamo dodatne radnje i izvide da to razjasnimo', kazao Jje za Slobodnu Dalmaciju Slobodan Denona, glasnogovornik ŽDO-a Zadar, a na pitanje je li utapanje uzrok smrti, odgovorio je da je upravo to pitanje na koje ne može odgovoriti'. Iako se nakon vijesti o njegovoj smrti pronijela priča o samoubojstvu u što vjeruju i u splitskoj policiji, njegova rodbina i prijatelji su uvjereni da to nije točno. Zbog svojih je sumnji rodbina tražila novu obdukciju koja je obavljena jučer ujutro prije pokopa. Tad su uzeti i uzorci za toksikološku analizu.

' Željko ne bi nikad dignuo ruku na sebe!!! Molimo sve koji su se družili i kontaktirali s njim u posljednje vrijeme da se obrate policiji na broj 192 kako bi rekonstruirali što se točno dogodilo u četvrtak 21.2.2013.', napisao na Facebooku jedan od njegovih prijatelja. Naime, Željko je nestao tog četvrtka oko 10 sati kad je na poslu kazao da se loše osjeća i da ide kući. Nakon izlaska iz zgrade u kojoj je radio, nitko ga više nije vidio, a mobitel mu je odmah zatim isključen. Potraga za njim trajala je devet dana, pregledan je cijeli Split i okolica te mnoga druga mjesta.

No, Željkovo je tijelo pronađeno nekoliko stotina kilometara dalje od Splita, u moru kod trajektnog pristaništa Žigljen na Pagu. Naši sugovornici tvrde da je njegova škoda fabia to jutro bila 'na rezervi', a niti jedna benzinska crpka, barem koliko smo uspjeli doznati, nije imala zabilježeno na snimkama da je on točio gorivo niti je itko od djelatnika na crpkama u i oko Splita prepoznao Željka na lecima koje je tamo dijelila njegova rodbina i prijatelji tijekom potrage.

Kako je nemoguće da s praznim rezerovarom prijeđe udaljenost do Paga, pitanje je tko je i gdje točio benzin te čime ga je platio. Nadalje, postavlja se pitanje što bi Domljanović radio na Pagu? Činjenica jest da je na Pagu, kao djelatnik raznih osiguravajućih kuća u kojima je radio, bio nekoliko puta, no tog dana nikome nije najavio niti kazao da će ići na tako dalek put niti je s njegova mobitela zabilježen bilo kakav poziv prema Pagu.

prva obdukcija je utvrdila da je uzrok njegove smrti udarac u glavu, a ne utapanje te da je smrt nastupila pet do sedam dana prije pronalaska tijela. Drugih ozljeda po tijelu navodno nema. S obzirom na to da se za Željkom tragalo devet dana, postavlja se pitanje gdje je i s kim bio ta dva do četiri dana prije nego li je nastupila smrt? Kod njega je u automobilu pronađen mobitel s izvađenom baterijom, a obje SIM kartice su bile bačene u pepeljaru. Također, doznajemo da je nađena i telefonska kartica za javnu govornicu. U trenutku kad je škoda upala odnosno otklizala u more na dubinu od 10 metara na kojoj je pronađena, motor nije bio upaljen, a oba su prozora, i vozačko i suvozačko, bila otvorena.

Policija pretpostavlja da je pri padu automobila u more koje je pronađeno okrenuto na krov, Željko udario glavom u vjetrobransko staklo koje se razbilo. No, s obzirom na to da je područje oko trajektnog pristaništa ravno i da od mora do početka uspona ima oko 200-tinjak metara , teško je zamisliti da bi netko, pa makar odlučio sebi oduzeti život, sjedio zavezan sigurnosnim pojasom nekoliko minuta u ugašenom automobilu i čekao mirno i bez reakcije da vozilo s vrha ceste dobije ubrzanje i surva se u more.

Čudno je i to kako nitko, ako je auto upalo u more prije pet do sedam dana u prometnom trajektnom pristaništu, nije prije primijetio vozilo na dnu mora te da ni nadzorne kamere nisu snimile ništa. U cijeloj se priči postavlja pitanje motiva. Spominju se kockarski dugovi, no Željkova rodbina od početka je tvrdila da se on nikad nije ni kockao ni kladio te da nikome ništa nije dugovao.