Suton je, vrijeme kada mladi pravnik, 23-godišnji Zhang Peng, na eko-farmi nedaleko od Pekinga hrani pileću brigadu. U radnom kombinezonu i s naočalama zamagljenim od prašine, peradi prosipa kukuruz. Nakon što pozobaju večeru, zatvara ih u kokošinjac.

To je kraj dugoga radnog dana Penga i njegovih kolega, koji na tom poljoprivrednom dobru počinje u cik zore jednosatnom kolektivnom vježbom na otvorenom, bez obzira na kišu i snijeg. Za vrijeme fitnessa na stari kineski način, radnici istodobno jačaju i duh mudrostima Mao Ce-tunga, koje im citira njihov vođa i guru, 47-godišnji majstor Han Deqiang, inače predavač poslovne administracije. Recimo, da je 'previše čitanja knjiga štetno', 'pobuna je opravdana' ili 'neka cvate tisuću cvjetova'. Nakon doručka pripravljenog od prirodnih namirnica koje sami uzgajaju, bez pesticida, GMO-a, umjetnih gnojiva, konzervansa i dodatka aroma, slijedi rad do zalaska sunca, s kratkim predahom za ručak. Prije početka zajedničkog objeda, majstor Han poput molitve citira vlastite stihove koji poručuju i podsjećaju: 'Budite marljivi i skromni, ne uspoređujte se i ne natječite protiv svoje braće'.

Ovim opisom reporter njemačkog Der Spiegela, Fabian Reinbold dočarava dan na eko-farmi nazvanoj 'Na putu pravednosti'. Nije riječ ni o kakvom reality showu tipa 'Farma' u kojoj smo nekada uživali ispred malih ekrana, nego o stvarnom pokušaju vraćanja u doba agro-nevinosti. Pritom je malo vjerojatno da su se farmeri u selu Gaobeidian, u okrugu Chaoyang, nekih sat vožnje od glavnog pekinškog trga Tiananmena, sjetili Josipovićevih predizbornih slogana o 'Novoj pravednosti' i 'Pravom putu'. Vjerojatnije je ipak riječ o slučajnoj podudarnosti.

Prije nego što je krenuo na put pravednosti, mladi Zhang Peng je prošloga ljeta diplomom pravnog fakulteta stekao ulaznicu za veliki kineski lov na pristojnu zaradu i prosperitet, ali je radije odlučio pobjeći na selo, u zajednicu u kojoj sobu dijeli s još devet kolega. 'Sada služim narodu, baš kao što je to želio veliki vođa', objašnjava on njemačkom novinaru zašto se pridružio 'Maovoj bio-mladeži'.

U vrijeme kada je Kina i službeno krajem prošle godine postala prva ekonomija svijeta, nadmašivši američku, u njoj se sramežljivo rađa Mao-revival. Čini se da je kineski turbokapitalizam pod službenim plaštem socijalističke države prilično iscrpio mladu srednju klasu, kada ona počinje tražiti utopijsko utočište u nekadašnjim nametnutim idealima čovjeka čija je politika pokosila desetine milijune života, kulturna revolucija izazvala kaos, a gospodarska politika značila katastrofu. No mlade u selu Gaobeidian ne zanima prazna Maova retorika, nego oživljavanje u stvarnosti njegovih izvornih ideja.

Jedan od razloga bijega svakako je zagađeni okoliš. Kina se ove zime bori s najvišom izmjerenom razinom smoga od kada je mjerenja. Od 180 gradova, više od 90 posto njih je samo u siječnju nadmašilo cjelogodišnji prosjek zagađenja te vlasti upozoravaju građane da što manje izlaze iz zatvorenih prostora i zatvaraju prozore i vrata, a gradski oci Pekinga mole 20 milijuna stanovnika metropole da nose zaštitne maske. Nagla industrijalizacija donosi svoje, a viši standard donosi vrtoglavi rast broja automobila, što znači više zagađenja. Samo je prošle godine Audi prodao Kinezima 580.000 automobila, BMW 450.000, dok Daimler planira do 2020. povisiti prodaju sa 280.000 na 650.000. A gdje su ostali proizvođači...

Dok neobrazovani, siromašni kineski seljaci u potrazi za boljim životom bježe u zagađene instant metropole, neki mladi intelektualci tako traže rezervni izlaz na selu. Članovi 'Na putu pravednosti' mahom su ljudi s diplomama, inženjeri, nastavnici, ekonomisti, pravnici... koji zbog odustajanja od borbe na nesmiljenom tržištu rada sami sebe ironično nazivaju 'daosima', tj. mlakonjama. Zbog donedavne demografske politike jednog djeteta, riječ je o jedincima u čije školovanje roditelji ulažu cijelo bogatstvo da im pruže bolji život nego što su ga sami imali. Zbog bojazni da ih ne razočara, i sam Zhang Peng roditeljima nije priznao da se bavi uzgojem pilića i sadnjom kupusa, nego oni misle da je menadžer neke velike farme.

A konkurencija među više od milijardu i tristo milijuna Kineza za vodeća radna mjesta, doista je golema. Uspjeti mogu samo oni s diplomom najboljih sveučilišta, ali na koje sveučilište će se upisati, ovisi o rezultatu jednog jedinog prijemnog testa. Zarada nije velika, a da bi se muškarac mogao oženiti, tradicija kaže da mora osigurati stan, no cijene stanova su paprene. Da bi više zaradio i popeo se na društvenoj ljestvici, stoga mora biti bolji od najboljih, naročito kada je riječ o mjestima menadžera, rukovoditelja, financijaša i direktora golemih koncerna koji dobro poznaju globalno tržište.

Drugim riječima, Kini treba znanje Zapada, zbog čega su posebno na cijeni MBA – studiji (Master of Business Administration) po američkom i europskom uzoru. Tisuće Kineza sada juri za tom prestižnom titulom te ih je 2013. bilo dvostruko više nego samo četiri godine ranije. Važno je usvojiti menadžerske vještine, ali posebno je važno steći i njegovati 'guanxi', u prijevodu 'poslovne veze'. Kao i u nas, tako je i u Kini važno dobro se umrežiti, a gdje ćete naći bolje veze i poznanstva, nego tamo gdje učenje, ispite i slobodno vrijeme dijelite s izabranom elitom koja će prije ili kasnije zasjesti u važne fotelje.

Oni najbogatiji nekada su po MBA odlazili u Zurich, London ili Boston. Čine to i danas, čemu se posebno vesele europska sveučilišta, jer je MBA-tržište već zasićeno pa zaradu vide u regrutiranju polaznika iz daleke Azije. No Kinezi sada to mogu dobiti i kod kuće. Na azijskoj MBA-listi najviše se cijeni China European International Business School (CEIBS) u Šangaju, zajednički projekt kineske vlade i Europske komisije. CEIBS je najveća takva institucija u svijetu, s kapacitetom od 800 polaznika, koji moraju imati nekoliko godina radnog iskustva. Cijena – 565.432 juana ili 80.000 eura, nekih osam puta viša nego u nas. Sve donedavno važan partijski kadar, ljudi iz vlade i poduzeća u vlasništvu države za školarinu nisu plaćali ni juana, nego je išla na račun poreznih obveznika, ali je to pravo ukinuto kao dio borbe protiv korupcije.

Članovi 'Na putu pravednosti' ne žele takvu brutalnu konkurenciju niti borbu s domaćim 'vukovima' nekog kineskog Wall Streeta, objašnjava glasnogovornik komune Luo Shaoxsuan, diplomirani jezikoslovac koji nikada nije radio u školstvu, jer je odmah nakon završetka studija došao na farmu. Iako slijede ultralijevu ideologiju svoga gurua Hana Deqianga kojemu je glavni autoritet Mao Ce-tung, većina ih nije bila ni rođena u vrijeme Maove smrti 1976. Doduše, kada je nakon njegove smrti KP Kine osamdesetih godina ocjenjivala diktatorov značaj i djelo, zaključila je da je 70 posto bio u pravu, a 30 posto u krivu, što je do danas ostao službeni stav.

Maova ideologija kao izlaz iz konzumerističkog košmara?

'Mi nismo nikakvo seosko imanje, mi smo harmonična zajednica', objašnjava glasnogovornik Shaoxsuan njihovu potragu za osjećajem zajedništva, jednakosti i jednostavnosti, koji se izgubio u neoliberalnoj gužvi, zaboravljajući na činjenicu da je upravo Mao tijekom tzv. Kulturne revolucije smijenio više od 30 milijuna ljudi na vodećim položajima, prognavši ih na selo, smaknuo milijun intelektualaca, natjerao seljake na život u komunama, napadao stare običaje, muzeje, kulturu, medije...

'Mi smo nova intelektualna mladež koja dobrovoljno odlazi na selo', poručuje Shaoxsuan aludirajući na Maove ideje o zdravim intelektualcima, što zvuči ironično kada se zna da je Veliki predsjednik upravo 'intelektualnu mladež', tu izgubljenu generaciju milijuna školaraca i studenata, otjerao na prisilan rad na selo. Tako je Mao u 21. stoljeću postao bio-Mao.

Ali članovi 'Na putu pravednosti' ne drže se baš u svemu Maove izolacije od ostatka svijeta. Svoje proizvode – piliće, džemove i ostale eko proizvode – nude putem Taobaoa, trgovačke online platforme diva Alibabu, čiji je vlasnik Jack Ma trenutačno treći najbogatiji čovjek Kine i 36. najbogatiji u svijetu. Mao nije ni sanjao da će njegovi malobrojni uskrsnuli pristaše hraniti globalni kapital.