Josip Hren, 29-godišnji nezaposleni mladić iz Sunje i zaljubljenik u fotografiju, pohvalio se na svom Facebook profilu neobičnim pothvatom. Na biciklu starom dvije godine prevalio je 500 kilometara dug put od Sunje do Vukovara, bez ikakvih priprema i bez ičije pomoći. No ovo nije samo priča o njegovim podvigu, već o njegovom entuzijazmu i predanom radu za koji ne prima naknadu
'Od fotoaparata se ne razdvajam, uz mene je po noći i po danu, ljubav prema fotografiji je neopisiva. Stoga sam želio učiniti nešto što bi mi ostalo u vječnom sjećanju. Koliko sam samo puta sanjao Vukovar, koliko su mi puta pred očima prolazile užasne slike tog razrušenog grada, tako da sam jednostavno krenuo u nepoznato, na put od kojeg sam očekivao puno. I imao sam što doživjeti i vidjeti. Upoznao sam toliko dobrih ljudi koji su me, kad su čuli kamo putujem, primili kao da se znamo cijeli život', otkrio nam je Josip Hren.
Na put neizvjesnosti starim biciklom Josip je krenuo iz Sunje, potom preko skele Trebež, preko Kraljeve Velike, Lipovljana, Novske pa do Vukovara, i to starom cestom. Po Google mapi, kaže Josip, od Sunje do Vukovara i nazad ima oko 500 km, što sam prevalio u tri i pol dana.
'Neopisiv je to doživljaj, noćiti u šatoru na kružnom toku u Slavonskom Brodu, stisnuti ruku čovjeku uz cestu kojega prvi put vidiš, mahati ljudima koji te pozdravljaju, stati uz cestu popiti čašu vode… To je nešto što se ne može opisati, to treba doživjeti', navodi Josip, oduševljen ljudima koje je usput sreo.
Stoga Josip ne misli stati na ovom pothvatu. 'Prvi mi je u biciklističkom itineraru barokni grad Varaždin. Moram vidjeti stadion Varteksa, svog kluba za koji navijam 10 godina. A na proljeće ovim istim biciklom krećem put Europe. Preko Hrvatske do Slovenije, Italije...', navodi Josip.
Kaže da će već početi štedjeti i da vjeruje da će za godinu dana uspjeti sakupiti 1.000 - 1.500 eura. 'Nezaposlen sam, ali to ne znači da ne radim. Radim itekako, kosim travu, krčim zarasle površine, uređujem ljudima okoliš i svatko me plati koliko može. Ne sramim se nijednog posla. Imam ovaj mali aparatić Nikon za koji je tata digao kredit i kupio mi ga. Njime sam ovjekovječio na tisuće događaja, ispucao sam u dvije godine preko 50.000 fotografija i mogu reći da mi fotografija sadašnjost i budućnost. Jednostavno kroz nju vidim svijet drugačijim očima', pojašnjava.
Kaže da mu se, otkad postoji njegov profil na Facebooku gdje ima oko 1.000 prijatelja, javljaju ljudi iz cijelog svijeta, presretni su što mogu pročitati vijesti iz Sunje, Siska i okolnih mjesta.
Josip nam otkriva i želje za budućnost. 'Vidite, ma želja mi je završiti školu za fotografa, eee, to bi bio za mene prozor u svijet, onda bih mogao u svojoj Sunji otvoriti malu fotografsku radnju, studio, jer ljudi me zovu da slikam ovo pa ono, a ovako bi mogao snimati slike iz svakodnevnog života, krstitke, svadbe i ostala slavlja i tugovanja. Dat će Bog jer uvijek sam bio zadovoljan onim što radim. A kad je riječ o fotkanju, e to se radi onako kako ti srce kaže', ispričao nam je Josip Hren, sunjski entuzijast, zaljubljenik u fotografiju i čovjek koji teži otkrivanju života.