Draganja je na splitskom Županijskom sudu u petak ispričao da ga je u rujnu 1991. dok je bio u stožeru MUP-a, Služba za zaštitu ustavno-pravnog poretka delegirala za pregovore s Ratkom Mladićem o razmjeni ratnih zarobljenika i poginulih te o puštanju vojnika iz vojarne u Sinju.

'Razgovori su se odvijali nedaleko Hrvaca kod Sinja. Na ničijoj zemlji. Na pregovore smo krenuli iz Sinja vojnim autobusom tadašnje JNA, a unutra su se nalazili i članovi obitelji pripadnika JNA. Sa mnom je bio Jerko Vukas, predstavnik grada Sinja, ne sjećam mu se imena i Petar Šimac u ime HV- a. Čekali smo Ratka Mladića koji je došao u pratnji zaštitara i dva tenka. Zaustavio se kod mosta. Pregovarali smo o tehničkim detaljima, a cijelo vrijeme su razgovor snimale kamere HRT-a i Mladićevih snimatelja', započeo je svoje svjedočenje Draganja.

Rekao je kako je Mladić bio klasično arogantan, bahat i neugodan tijekom pregovora, a kako bi razgovor bolje tekao poslužen im je pršut i ostala hrana pa su nastavili pričati uz jelo i piće. Kaže da je Mladić tijekom pregovora prijetio i hvalio se kako je osobno minirao branu Peruča te ako nekome od njegovih vojnika ili članova njihovih obitelji bude nedostajala dlaka s glave da će detonirati eksploziv te će nastati katastrofa golemih razmjera i s velikim brojem mrtvih.

'Svoje prijetnje o miniranju Peruče i potapanju Cetinske krajine ponovio je nekoliko puta, no na kraju je ipak obavljena razmjena. Jedina dobra stvar koju sam tom prilikom čuo od Mladića bilo je kada je ustvrdio da mrtve hrvatske borce treba dostojno pokopati. Koliko se sjećam osim Mladića tijekom pregovora nije bilo drugih osoba jedino kada su naše mrtve vojnike doveli kamionom iz Knina onda je došao i jedan oficir iz štaba', nastavio je svjedok.

Na pitanje tužiteljice Marine Matušan Draganja je kazao da u to vrijeme nije imao nikakvih saznanja o generalu Borislavu Đukiću, a kada je Đukićev branitelj, splitski odvjetnik Željko Ostoja, od svjedoka tražio da se okrene prema optuženom Đukiću i prepozna ga svjedok je rekao da ga ne prepoznaje jer je prošlo puno vremena. Od do sada saslušanih sedam svjedoka ni jedan od njih u sudnici nije prepoznao Đukića, niti ga direktno doveo u vezu s miniranjem brane Peruča.

Optužnica Đukića tereti da je kao zapovjednik 221. motorizirane brigade 9. kninskog korpusa nakon naredbe zapovjednika korpusa i Srpske vojske krajine generala Ratka Mladića i Mile Novakovića zajedno sa majorom Milanom Koricom, zapovjednikom pogranične milicije SAO Krajine izdao zapovijed o rušenju brane s 30 tona eksploziva. Eksplozija je prouzročila izravnu štetu od 90 milijuna kuna, a na sanaciju je potrošeno dodatnih deset milijuna tadašnjih njemačkih maraka.

Na optuženičkoj klupi u Splitu našao se samo Đukić jer je Mladić u Haagu, Korica je nedostupan, a Novaković je preminuo prošle godine te je taj dio spisa izdvojen. Tijekom suđenja će se čitati dijelovi Mladićevog ratnog dnevnika kojeg je splitskom sudu ustupio sud u Haagu. S druge strane Đukićeva obrana osporava pravnu kvalifikaciju optužnice i činjenični opis.

Generala u mirovini i državljanina Srbije Borislava Đukića Hrvatskoj je izručila Crna Gora. Njemu, Mladiću i Novakoviću je 1993. određen pritvor te je za njima raspisana tjeralica na osnovi koje je Đukić uhićen. Nakon uhićenja Hrvatska je otvorila novu istragu protiv njega, Jovana Grubića, Milorada Radića, Dragana Harambašića, Petra Andrića, Vladimira Davidovića, Ilije Prijića i Slobodana Vujka zbog kaznenog djela protiv civilnog stanovništva počinjenog također u ratu devedesetih godina na području sjeverne Dalmacije i na osnovi nje 19. kolovoza 2015. dostavila Crnoj Gori dopunsku molbu za njegovo izručenje.