'Moja najružnija i najdraža školska slika!'

'Moja najružnija i najdraža školska slika!'

24.09.2012 u 20:24

Bionic
Reading

Svi vaši školski portreti su me oduševili, no valjalo se odlučiti za jedan. Dolores Juhas pobjednica je u ovoj maloj, ali slatkoj nagradnoj igri simboličnog naziva 'Školski portret'.

'Ovo je moj prvi školski portret. Nastao je 1990. godine, poslije sata tjelesnog što je rezultiralo mojom ljutom facom jer mi je kosa bila mokra. To je ujedno moja najružnija i najdraža školska slika ikad.'

Priznala nam je Dolores Juhas čiji su me izraz lica i ruka koja spremno drži olovku uistinu nasmijali i to je bio osnovni razlog zašto notes u obliku odgrižene čokolade odlazi baš na njenu adresu.

U prošlom sam postu već pisala kako me na ovu 'nagradnjaču' potakao odličan video koji potpisuje Nick Scott

Hvala svima na sudjelovanju. U nastavku pogledajte sve školske portrete koji su pristigli na adrese ModeKomode i uživajte u slatkim komentarima.



'Ma nije mene taj dan zanimala niti pozornica gdje su se svi prvašići šepurili, a roditelji i rodbina ih gledali i mahali im, ni crvena marama, ni bijele najlonke, ni lakirane crvene cipele. Samo sam čekala kraj svečanosti da se vratimo u školsku kuhinju i jedemo dizani kolač koji je na vrhu imao pekmez i limenu šalicu bijele kave mmmmmmm koju sam kasnije prosula po maminom puloveru, plisiranoj suknjici i štramplicama... Ali sve mi je taj dan bilo oprošteno jer se ipak samo jednom postaje pionir!' Ivana Petlić

Anamarija Borzić

'Prve školske dane pamtim po marširanju u 7 ujutro do jedne velike hale gdje bi cijela škola otpjevala himnu i po nekoliko puta i ne bi nas pustili u razred dok ravnatelj (čitaj: Bog i batina) nije bio zadovoljan opjevanim. Tek bi onda odmarširali do razreda, k'o pravi mali vojnici! Bilo je to u Johannesburgu gdje sam odrasla.' Anamarija Borzić


'Davna 1996. godina, imam 6. godina, krećem u prvi razred i slikam se za školsku knjižicu. Usnice su stisnute jer je pored mene starija sestra koja me uporno nasmijava (u identičnoj haljini, naravno, samo za posebne prigode, poslala tetka iz Australije) te mama i fotograf koji već polako gube živce jer se nas dvije cijelo vrijeme glupiramo.' Mateja Bačić


'Školska godina 1999./2000. Imala sam žuti walkman na kojem sam slušala Mineine 'Vrapce i komarce', a ljubimac na Tamagotchiju mi je svakodnevno umirao i ponovno se vraćao u život. A ova majica? Nju sam mrzila otkad sam je dobila. Nikad nisam bila preveliki obožavatelj narančaste boje, a još kad me mama natjerala da je nosim na dan slikanja u školu, suze su mi išle na mlađahne oči. Trinaest godina poslije, još uvijek izbjegavam narančastu boju, ali zato tata ponosno drži ovu sliku, u toj groznoj majici, iznad radnog stola.' Paula Bračko 


'Tih 80-ih bilo je važno nositi i žutu maramu koja je označavala prvašiće sudionike u prometu. Nisam ju skidala sa sebe sve dok nisam dobila crvenu pionirsku maramu. A od tada sam, ovisno o garderobi i/ili prigodi mogla birati - crvena ili žuta. Možda je to razlog što i danas skoro svakodnevno nosim marame, šalove, pašmine, kravate...i donosim ih kući sa svakog putovanja kao najdraže suvenire.' Petrunjela Krajačić


'Na svojem prvom školskom portretu izgledam k'o mali cigo Joselito!' Ružica Jovičević (moja draga prijateljica koja zbog sukoba interesa nije u konkurenciji, no inzistirala je da mi ju pošalje, a ja ju s ponosom objavljujem)


'Nisam našla školski portret, ali mi je drago da si me potakla da pretražim stare slike po ladicama i vratim uspomene iz tog razdoblja svog života! Ova slika mi je posebno draga i prikazuju me kako pozdravljam svoju obitelj i spremno sa fancy rozom boršom koja mi je tada bila pojam, hrabro krećem u nove pohode.' Anamarija Trcol



'Bilo je to 1976. godine u O.Š. 'Viktor Bubanj', današnji Bukovac. Probudili ste mi jako lijepo sjećanje kojim ste me vratili u moju mladost i natjerali da pogledam slike koje nisam sigurno 25 godina. Ja sam prva s desne strane, ostali su Hrvoje i Mirjana. S Mirjanom se još družim.' Tina Sović


Lijep pozdrav svim pionirima, izviđačima, sudionicima u prometu i inima želi ModaKomoda. :)

Jučer se napunilo dvadeset godina od kada su tri klinca objavila remek djelo pod nazivom Nevermind koje je obilježilo kraj moje osnovne škole, a kasnije i svjetsku glazbenu povijest. Vjerujem da ste mnogi od vas bili dijelom nezaboravne grunge generacije. Svima nama u čast, a naročito Kurtu ide ovaj evergreen!

Čitamo se već sutra kada vam pripremam post o Dječaku Zondu koji voli Svježežene.

Časna pionirska! ;)