Moldavija, koja graniči s Rusijom i Ukrajinom, na stalnoj je meti ruskih pokušaja destabilizacije hibridnim napadima upravo dok završava vojne vježbe s postrojbama specijalnih snaga iz SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Rumunjske. Budući da Moldavija nema snažnu vojsku, dolazak stranih specijalaca kao obučna potpora znači da je NATO spreman podržavati moldavske težnje za euroatlantskim integracijama. No Moldaviji se, premda joj je status kandidatkinje dodijeljen tek prošlog lipnja, itekako žuri, a kada se zna čime je opremljena, jasniji je i njezin strah od Rusije.

Predsjednica Moldavije Maia Sandu zatražila je ovih dana oružje i vojnu potporu Zapada kako bi se poboljšale obrambene sposobnosti zemlje. Sandu je u posljednje vrijeme česta u europskim prijestolnicama te traži pomoć. Nedavno su njemački kancelar Olaf Scholz i rumunjski predsjednik Klaus Iohannis poručili Kišinjevu da može, između ostaloga, računati na ekonomsku pomoć.

Iohannis je, svjestan koliko je Rusija blizu Rumunjske, zatražio od NATO-a da pojača svoju nazočnost na Crnom moru s obzirom na to da njegovu obalu ne dijele samo Rusija i Ukrajina, već i članice NATO-a Rumunjska, Bugarska i Turska te Gruzija, koja također želi biti punopravna članica tog saveza. Scholz je pak naglasio potporu Rumunjskoj koja graniči s Moldavijom, malenom zemljom koja se od ruske invazije na Ukrajinu smatra mogućom idućom žrtvom Kremlja. Podršci se još ranije pridružio britanski ministar vanjskih poslova James Cleverly.

Međutim šef britanske diplomacije istaknuo je da je najbolji način da se Moldavija zaštiti od ruskog napada to da se zaštiti Ukrajina. Pritom je dao do znanja da Ujedinjeno Kraljevstvo nije sklono slati oružje izravno vlastima u Kišinjevu, ali je najavio 12 milijuna dolara pomoći za provođenje reformi gospodarstva, energetskog sektora i državne uprave.

Obučavanje moldavske vojne elite

Premda se London zasad ne namjerava izravno uplitati u obranu Moldavije, u tu zemlju stiješnjenu između Ukrajine i Rusije poslao je postrojbu specijalnih snaga koje, s američkim i rumunjskim specijalcima, upravo dovršavaju vojne vježbe JCET-2023 (Joint Combined Exchange Training) čiji je cilj obučiti slabašnu moldavsku vojsku.

Vježbe su završene ovog petka, a održane su u središtima za obuku moldavske vojske u cilju povećanja interoperabilnosti između sudjelujućih kontingenata. Svrha im je bila i sinkronizirati operativne procedure između više vojski i razviti sposobnosti za izvršavanje posebnih zadaća. To se posebno odnosi na moldavsku bojnu za posebne namjene Munja i 52. bojnu za specijalne operacije Băneasa - Otopeni. Te moldavske specijalne postrojbe uvježbavale su sa zapadnim kolegama napredna borbena gađanja, posebne alpinističke tehnike i padobranske skokove u specifičnim misijama.

Da je Kišinjev u stalnom strahu od Moskve, ponajviše govori činjenica da su moldavske vlasti pozvale građane da tijekom vježbe JCET-2023 ne špekuliraju i objavljuju vijesti o kretanju vojne opreme. Treba reći da je strah opravdan jer su nedavno uhitile nekoliko proruskih aktivista koji su pokušali ući u zemlju, a održano je i nekoliko prosvjeda u organizaciji proruske stranke u glavnom gradu Kišinjevu. Pored toga, na tlo Moldavije padaju ruski projektili koji su, navodno, namijenjeni Ukrajini.

Zabrinjavajuće skladište streljiva

Ono što posebno zabrinjava Moldaviju jest činjenica da se u odmetnutom Pridnjestrovlju nalazi 1500 ruskih vojnika iz 14. gardijske armije koji čuvaju velika vojna skladišta u selu Cobasna, u kojima se nalazi oko 22.000 tona streljiva zaostalog još iz doba Sovjetskog Saveza. Nakon zahlađenja odnosa između Moskve i Kijeva 2014., rotacija ruskih vojnika u Pridnjestrovlju postala je nemoguća jer Ukrajina nije dopuštala prelazak preko njezinog teritorija. Moskva je odgovorila protumjerama pa je 220.000 stanovnika dobilo rusko državljanstvo, a rotacija više nije bila potrebna jer Rusi novače vojnike među domicilnim stanovništvom.

Pridnjestrovska vlada donijela je 2016. zakon koji kažnjava svako kritiziranje Operativne grupe ruskih snaga zatvorskom kaznom u trajanju od tri do sedam godina, a pripadnici te ruske vojne skupine redovno sudjeluju u povorci povodom Dana pobjede kako bi izazivali tenzije između Tiraspola i Kišinjeva. Prema dostupnim podacima, pridnjestrovska vojska je u potpunosti naoružana opremom koja potječe iz sovjetskog doba. Udarnu snagu čini 18 tenkova T-64BV, 15 borbenih vozila pješaštva BMP-1 i BMP-2 te tridesetak oklopnih vozila BTR-60. Tu je i sedamdesetak ostalih lakih amfibijskih oklopnih vozila, poput višenamjenskih gusjeničara MT-LB i GT-MU, te višenamjensko vozilo BTRG-127, poznato kao Bumbar.

Raketno topništvo važan je segment pridnjestrovske vojske s obzirom na ograničen broj konvencionalnog topništva u njezinom sastavu. Pridnjestrovlje ima sovjetske višecijevne lansere raketa tipa BM-21 Grad kalibra 122 milimetra te raketne bacače istog kalibra tamošnje proizvodnje tipa Pribor-1 i Pribor-2 s 20, donosno 48 cijevi. Prema nekim informacijama, u Pridnjestrovlju se proizvode izviđačke bespilotne letjelice koje su se, uz Pribor-2, koristile u vježbama za povećanje preciznosti raketnog topništva.

Avione prodali Amerikancima

Pridnjestrovlje ima i nešto polovnih sovjetskih minobacača M43 kalibra 160 milimetara nabavljenih iz Rumunjske, a zračne snage čine jedan helikopter Mi-2 te jedan Mi-8. Iako skromne po tehnici i broju pripadnika, ove snage mogu pomoći glavnini ruskih invazijskih snaga u logistici i pozadinskom osiguranju.

Modernim naoružanjem se s druge strane Dnjestra ne može pohvaliti ni Moldavija jer u svojem sastavu ima isto tako muzejsko oružje i tek nešto više od 5000 aktivnih vojnika. Njezina kopnena vojska organizirana je u tri motorizirane brigade te jednu topničku i jednu izviđačko-jurišnu brigadu, u sklopu koje djeluju i bojne specijalaca. Ima 163 komada oklopnih transportera, od kojih na gusjeničare tipa BTR-D i MT-LB otpada njih 69, dok su preostalih 94 vozila na kotačima tipa BTR-80 i TAB-71.

Ima i sedamdesetak topničkih oruđa sovjetskog porijekla, uglavnom samohodne haubice 2A36 Giatsint, haubice D-20 kalibra 122 milimetra te brdske topove M-30. Također su prisutni minobacači sovjetske proizvodnje 2S9 NONA-S, BM-37, M-1989 i PM-38 u standardnim kalibrima nekadašnjeg Varšavskog pakta te višecijevni bacači 9P140 Uragan kalibra 220 milimetara. Protuzračnu obranu podupiru prastari topovi ZU-23 kalibra 23 milimetra i S-60 kalibra 57 milimetara.

Zanimljivo je to da je Moldaviji nakon raspada Sovjetskog Saveza pripalo čak 34 MiG-a 29. No oni su se pokazali preskupima za održavanje pa su prodani Eritreji i Jemenu, ali i Sjedinjenim Državama, koje su ispitivale njegove mogućnosti. Ostatak zrakoplovstva čine uglavnom neispravni transportni avioni An-2 i An-24. Postoji i nekoliko neupotrebljivih helikoptera Mi-8PS Hip.

Trenutno jedina svijetla točka u moldavskom naoružanju su oklopni transporteri Piranha III nabavljeni početkom godine u sklopu pokušaja kakve-takve modernizacije tamošnje vojske. Sve to je nedovoljno za obranu pa se pozivi Moldavaca za pomoć upućeni Zapadu čine itekako smislenima.