'Do 2017-18. godine trebamo biti pripremljeni u potpunosti, što se kaže – u punoj borbenoj gotovosti', izjavio je Medvedjev na široj sjednici ruskog Ministarstva obrane, govoreći o reakciji Rusije na NATO-v proturaketni sistem čije se glavne komponente planiraju razmjestiti u istočnoj Europi.

Riječ je o retorici korištenoj na jednom vojnom sastanku, ali ostaje činjenica da vodeće sile svijeta i dalje troše golem novac za naoružavanje Starog kontinenta nakon stanovite demilitarizacije 90-ih godina.

Povod su namjere NATO-a, čiji su čelnici u listopadu prošle godine objavili da bi europski sistem proturaketne obrane, dopunjen američkim elementima, trebao profunkcionirati 2018. godine. On bi uključivao radiolokacijsku stanicu u Turskoj, baze presretača raketa u Rumunjskoj i Poljskoj, nizozemsku mornaricu i brodove Američke ratne mornarice u Španjolskoj.

Moskva tvrdi da nije dobila tražene pravne garancije da taj 'proturaketni štit' neće biti uperen protiv Rusije. Medvedjev je još jesenas najavio ozbiljan odgovor Rusije, koja želi imati naoružanje 'dovoljno jako da ga nijedna vojna sila na svijetu ne poželi testirati'. Jedna od najavljenih mjera je naoružavanje Kalinjingradske oblasti na Baltičkom moru projektilima Iskander. Službena Moskva najavljuje sistem kojem će jedan od glavnih kriterija biti sposobnost da, zatreba li, uništi NATO-v raketno-navigacijski kompleks.

Spor traje već godinama, a planovi se svako malo mijenjaju na obje strane, pa se ponekad stječe dojam da je riječ o procesu koji postoji zbog sebe samog: većih tenzija između Rusije i SAD-a nema, no vojna industrija upravo na tom starom rivalstvu stječe nove poslove, a i vlasti na obje strane svako malo dobiju povod za skretanje pažnje s teških unutarnjopolitičkih tema.