Jadranka Linić, medicinska sestra i fizioterapeutkinja, prije više od godinu dana uputila se u Dansku 'na blef', računajući da sa svoje dvije profesije ima velike šanse dobro se snaći u Danskoj. Osobito jer je kao medicinska sestra radila u jedinici intenzivne njege na Neurokirurgiji te u Hitnom medicinskom traktu. I bila je u pravu: samo tjedan dana nakon što je dobila danski OIB, iako s manjkavim znanjem danskog jezika, pronašla je posao kao medicinska sestra. Obje autorizacije bile su u tijeku i smiješila joj se, kaže, vedra budućnost.

Nakon dva mjeseca odobrena joj je autorizacija za fizioterapeuta, za što zahvaljuje Hrvatskoj komori fizioterapeuta. Uskoro joj je ponuđen posao na neodređeno te joj je šefica izložila plan za razvoj karijere, kakav bi svatko poželio. Preostalo je samo pričekati i drugu autorizaciju.

'Dakle, kada predate sve dokumente o svom obrazovanju stranom ministarstvu, onda ključnu ulogu u odluci stranog ministarstva igra upravo Hrvatska komora medicinskih sestara, koja mora izdati potvrdu o mom nekažnjavanju i mojim kompetencijama. I tu je nastao veliki problem koji je iz dana iz dana u dan sve veći i sve zamršeniji!' upozorava Jadranka Linić.

U prvoj potvrdi koju je HKMS poslao u njezino ime naveli su da je 'practical vocational nurse', a to je, tvrdi Linić, zvanje koje postoji samo u Teksasu i za koje je potrebno šest mjeseci školovanja, nasuprot njezinih četiri godine škole - ujutro praksa, poslijepodne nastava, svakog ljeta mjesec dana prakse u punom radnom vremenu - i cijele godine staža, također uz puno radno vrijeme.

Sreća je bila kratkog vijeka

Nakon ukazivanja na propuste u izdavanju potvrda, HKMS šalje ispravnu potvrdu Dancima, u kojoj daje do znanja da ona ispunjava uvjete za članak 11c EU direktive. 'Gospođa koja vodi moj slučaj u danskom Sundhedsstyrelsenu zadovoljno me obavještava kako ova potvrda bitno mijenja moj status, ali ne samo moj, već i svih medicinskih sestara koje ubuduće budu dolazile iz Hrvatske. Ali sreća je bila kratkog vijeka. Samo tjedan dana nakon mene, istu potvrdu je zatražila i kolegica Hendija iz Zagreba, koja je u procesu autorizacije za Dansku već više od dvije godine, upravo zbog HKMS-a kao jedine prepreke na tom putu. Dakle, samo sedam dana nakon mene HKMS šalje u istu ustanovu u Dansku dokument u kojem piše da kolegica nije samostalna i može raditi samo kao član tima, dakle pod nadzorom', navodi Jadranka Linić.

Sundhedsstyrelsen je to zbunilo jer smatraju nemogućim da dvije kolegice iz iste države u roku od samo tjedan dana dobiju različite potvrde, pa su povratno upitali HKMS jesu li Linić i Hendija medicinske sestre ili to nisu.

'Na što HKMS šalje potvrdu u moje ime u kojem ne samo da navodi da nisam samostalna u obavljanju svoje profesije, već istu potvrdu započinje (vrlo neprofesionalno!) mojim imenom, a završava imenom kolegice iz Rijeke koja je zatražila autorizaciju za Irsku', upozorava Jadranka Linić i nastavlja: 'Na to me Sundhedsstyrelsen obavještava da je MOJA komora poslala dokument na osnovu kojeg ja NIKADA neću biti medicinska sestra u Danskoj i nude mi da nastavim autorizaciju za SOSU asistenta, čije školovanje traje godinu i 8 mjeseci!!! S naglaskom, ako se odlučim za tu drugu autorizaciju, više NIKAD neću moći zatražiti autorizaciju za medicinsku sestru u Danskoj, već cu morati ponovno ići u školu ako poželim raditi kao medicinska sestra!'

Naglašava da je varka da je ministar Siniša Varga izvojevao pobjedu u toj igri bez granica s potvrdama za rad u inozemstvu, jer HKMS i dalje odbija izreći da su samostalne - a Danci to i dalje traže. Jadranki Linić dali su rok do 8. lipnja da odluči što će dalje.

'Kako se pomiriti s tim da me nije ponizila i degradirala neka tuđa zemlja, nego moja vlastita??? Kako se pomiriti s tim da me degradirala komora koju sam ja plaćala i čiji sam član, a na njenom tronu sjedi žena koja ima samo dvogodišnju višu školu i ona mi kroji sudbinu???' pita se Linić.

Prikupila je, kaže, sve dokumente o svojem obrazovanju i raspitat će se koliko bi se morala doškolovati da bi mogla raditi kao medicinska sestra u Danskoj.

'Ne shvaćaju to ljudi u EU'

'Nije to neizvedivo i mogu ja to. Naučit ću danski i ići ću u školu opet, da bih dobila ono što već imam. Iako, dok ne steknem dansku titulu, gubim oko 1000 eura mjesečno na plaći. Ali osjećam se kao da ću samu sebe živu zakopati u grob ako pristanem na toliku degradaciju i odreknem se svoje profesije samo da bih riješila svoj status ovdje. Danima ne spavam i svaki slobodan trenutak u danu smišljam kako riješiti tu situaciju. Pišem ministru Vargi, zamjeniku Koroliji… Molim za odgovor, ali odgovora nema. Samo mukla tišina. A to je gore nego da mi daju negativan odgovor. To mi govori samo jedno – nas nije briga za tebe! I to boli! Bilo bi normalno da Dance nije briga za mene, a oni mi svakodnevno pružaju nove prilike', navodi Jadranka Linić.

Dok je trebalo raditi u bolnici u Hrvatskoj, nastavlja, svatko je podrazumijevao da su medicinske sestre samostalne, štoviše, to i očekivalo od njih.

'Sada više ni ne znamo što smo. Sada nas je sram u stranoj zemlji i reći otkuda dolazimo. Sram! Ne shvaćaju to ljudi u EU! Ni ne mogu razumjeti. Njihovo se ministarstvo brine za njih. Iako nemaju obavezu (kao mi u Hrvatskoj) biti član komore i plaćati članarinu. Sve je na dobrovoljnoj bazi i sve se čini za dobrobit djelatnika. Ali kome da ja to objasnim? Kome? Nitko ne želi čuti… Nikoga ne zanima…' zaključuje Jadranka Linić, 'medicinska sestra koja to možda i nije'.