Srijeda, dan uoči naše druge tekme, one s Talijanima. Naših navijača u gradu nema baš puno, oni koji se nakon utakmica ne vraćaju kuši raspršeni su svuda, od okolnih gradova i sela, preko Njemačke, pa čak i u Češkoj. Jedan nas navijač koji je jutro poslije pobjede nad Irskom dočekao u automobilu u središtu grada ispričao nam je da je usred Češke, u nekom selu, pronašao lokal koji se zove U Hrvata. Jasno je otkud je vlasnik koji ih je obvezao da se poslije svake utakmice vrate i budu njegovi gosti. Tako funkcionira nacionalna solidarnost u tuđini.

Večer uoči tekme vrijeme u Poljskoj je opet pokazalo svoju promjenjivu ćud. Cijelo popodne kiša, cijelu večer kiša. Unatoč tome, prokrstarili smo gradom, lagane večerice, pokoja pjesmica, prepričavanje dosadašnjih doživljaja. Odnekud glazba, naši dečki s harmonikama i tamburicama idu gradom i uveseljavaju prolaznike. I njih je kiša uskoro potjerala pod krov. Irci su otputovali za Gdanjsk, a Talijana, nacije od 50 milijuna koja se često kiti pridjevom nogometna, u ovom gradu gotovo da i nema. Njihova simbolična pristnost može se iskazati u omjeru 50:1 u korist 'kockastih'.

Danas je zabava počela od ranog jutra, onako kako naši pristižu, tako dolaze na trg Stary Rynek i prave pravi navijački dekor. Ovih dana u Poznanju je sve bez i najmanjeg incidenta, nadamo se da će tako i ostati. Glavnim trgom ore se samo hrvatske pjesme, a prizor je bijelo-crveni. Zaista, samo pokoji ušminkani Talijan navrati, poslika i nestane u obližnjim ulicama.

Vrijeme se poslijepodne malo smilovalo, kiša je stala, a broj naših iz sata u sat je sve veći. Pjesma je sve glasnija, a raspoloženje sve bolje i bolje... Ako tako bude i na stadionu, 'azzuri' nas nemaju šanse nadglasati. Ako se prije tekme odnekud uopće i pojave!