Sinoć se na nebu iznad Hrvatske mogao vidjeti rijedak meteorološki fenomen, svjetleći ili noktilucentni oblaci. Jednostavno, nebo je svijetlilo kasno navečer iako je Sunce odavno zašlo iza horizonta
Fotografije ovih oblaka stižu iz Zagreba, Istre, Garešnice, Zagorja…
Meteorološki portal Istramet o ovoj je pojavi pisao u lipnju prošle godine, kada je također zabilježena kod nas.
Navode kako je riječ o 'iznimno rijetkoj pojavi za naše podneblje'.
Noćni svjetleći oblak, svjetleći noćni oblak ili noktilucentni oblak (međunarodna kratica NLC) je najviši oblak na Zemlji. Pojavljuje se u ljetnim mjesecima u visokim zemljopisnim širinama na visini od 76 do 85 kilometara, i to u dubokom sumraku, kada se Sunce nalazi ispod obzora (horizonta), a oblak je još obasjan Suncem.
Zlatne je ili crvenosmeđe boje blizu obzora, a više na nebu plavobijele, povremeno i grimizne boje. Pretpostavlja se da se sastoji od ledenih kristala, vulkanskog pepela ili meteorske prašine.
Noćni svjetleći oblaci rijetko se pojavljuju iznad Hrvatske. Narav ove pojave još nije jasna. Pretpostavlja se da se zbiva vrlo visoko, kad se ljeti u atmosferi uspije stvoriti sloj ledenih kristala. Budući da su vrlo visoko, Sunčeva ih svjetlost obasjava čak i kad je već u nižim slojevima noć i zbog toga ih uočavamo u sumrak, kada se Sunce nalazi ispod obzora.
vezane vijesti
Zbog toga se od takvih oblaka može vidjeti i odsjaj Sunčeve svjetlosti. Svemirska letjelica Nase AURA svojim je instrumentom Omijem (engl. Ozone Monitoring Instrument) zabilježila da su ovi (polarni) svjetleći oblaci široko rasprostranjeni u području mezosfere.
Pokazalo se da su sve učestaliji, sjajniji i da ih je sve više u nižim zemljopisnim širinama. Pretpostavlja se da pojava ovih oblaka odražava promjene u atmosferi, s kojima povezuju i globalno zatopljenje.
Ako se u polarnoj mezosferi temperatura spusti na -130 °C, nastaju polarni svijetleći oblaci, a u mezosferi na 80 kilometara iznad Zemlje, pod uvjetom da ima dovoljno vode kako bi se mogli napraviti kristali. Smatra se da osim ledenih kristala u sastavu imaju vulkanski pepeo i meteorsku prašinu.
Prema Wikipediji, prvi su put uočeni 1885., dvije godine poslije erupcije vulkana Krakatoa. Nije razjašnjeno je li njihova pojava povezana s erupcijom vulkana ili su ih promatrači otkrili jer je više ljudi promatralo spektakularne zalaze Sunca zbog vulkanskih ostataka u atmosferi.
