Zašto mirisati na ruže kada možete vonjati na omiljeno jelo ili mamin kolač? To je ideja 'odmetnika industrije mirisa', američkog majstora parfema Christophera Brosiusa. On je tržištu ponudio najnoviju kreaciju, miris pečene govedine s umakom, mrkvicom i krumpirom, s blagim tonom peršina i crnog papra, kao ugodno sjećanje na obiteljski nedjeljni ručak njegova djetinjstva pretočen u parfem.

Miris pečene govedine samo je jedan od 46 vrsta parfema s aromom hrane na jelovniku njegove tvrtke za proizvodnju mirisa CB I hate Perfume (CB Mrzim parfem). Osnovana 2005. u njujorškom Brooklynu, Brosiusova tvrtka nudi jedinstvenu lepezu iskonskih aroma, od one mokre zemlje do ljetnog dana na plaži, ali 'rijetko što miriši tako uzbudljivo, ugodno i izaziva toliko emocija kao omiljena hrana', tumači Brosius svoj asortiman.

Na ideju je došao u vrijeme dok je, probijajući se u kozmetičkoj industriji, za život zarađivao kao taksist. 'Grozne, uniformirane i sintetičke mirise s potpisom velikih kompanija satima sam osjećao u kabini nakon odlaska putnika, od čega mi je pucala glava', sjeća se Brosius. Kao otklon od masovnog ukusa, s partnerima je osnovao tvrtku Demeter Fragrance Library (u Europi The Library of Fragrance). Tvrtka danas proizvodi više od 200 vrsta kolonjskih vodica, losiona za tijelo i gelova za tuširanje baziranih na svakodnevnim mirisima kao što je onaj snijega, gorskog zraka, rajčice ili dječjeg pudera, ali Brosius se 2005. osamostalio i krenuo svojim putem...

Predviđa se da će svjetsko tržište parfema 2024. godine biti teško 92 milijarde dolara, gotovo 20 milijuna više nego ove godine, ali u trendu više nisu i neće biti dizajnerski parfemi, proizvodi najvećih kozmetičkih kompanija na svijetu poput L'Oreala, Estee Laudera ili Cotyja. Pozornost mirisnih šmekera danas više privlače firme kao što je CB I hate Perfume, tzv. parfemske niše i male zanatske parfumerije od kojih se neke ne trude ponuditi samo finiju i ekskluzivniju verziju dizajnerskih parfema, nego neobičnu, drukčiju i nerijetko sasvim otkačenu ideju o tome kako bismo trebali mirisati.

Za razliku od masovnih, industrijaliziranih proizvoda sa sintetičkim komponentama za koje najviše plaćate ambalažu i reklamu, a najmanje sadržaj, proizvodnja parfumskih niša i malih zanatskih kuća ima ograničene količine i strogo ograničenu distribuciju, 90 posto sastojaka je prirodnog, a ne sintetičkog podrijetla, umjesto puno komponenata najviše se fokusiraju na jednu mirisnu notu, proizvode se starim metodama, što traži puno ručnog rada i vremena, a dobar ugled najbolja im je reklama.

No ideja francuskog dvora da se mirisom otmjenog parfema prikrije nimalo otmjen vonj vlastitog tijela u naše doba inflacije sapuna i mirisnih vodica polako evoluira u ideju da mirisi koje stavljate na kožu ne moraju biti samo zavodljiv celofan kojim okolini šaljete priču o sebi, nego da on u vama izaziva sjećanja na druge ljude, nostalgiju, uzbuđenje, cijelu lepezu dubokih emocija.

Ali što je s mirisom vašeg vlastitog tijela?

'Ljudski vonj je snažan agens koji potiče na pamćenje, jedinstven je i teško ga je dobiti laboratorijskim putem', kaže švicarski zoolog Claus Wedekind.

Ako ste čitali roman 'Parfem' Patricka Süskinda, sjećate se na koji način je to pokušao glavni junak, serijski ubojica mladih djevojaka koji je 'destilacijom' posmrtnih ostataka dobivao bočicu njihova mirisa.

Na bezbolniji način to je pošlo za rukom biotehničkoj kompaniji Kalain vlasnika majke i sina, Francuza Katie Apalategui i Floriana Rabeaua. Za 609 dolara tvrtka prodaje ono što naziva 'mirisnom vezom s mrtvima', kolonjsku vodicu koja evocira sjećanje na mrtvu voljenu osobu. Sve što im je potrebno za to jest komad odjeće ili jastučnice preminule osobe iz koje izvlače stotinjak različitih molekula što čine miris dotične osobe i rekonstruiraju ih u alkoholnoj otopini. Njihov je proizvod, kažu, 'obesmrtio ljudski miris'. On je poput mirisne fotografije, koja s fotografijom, videosnimkom i zvučnim zapisom zaokružuje sliku određene osobe.

Neki od mušterija tvrtke Kalain naručili su miris roditeljskog doma, a majke vodicu s mirisom djece dok su bila bebe. S jednom londonskom firmom za spajanje partnera Apalategui i Rabeau su osmislili njihov susret na način da prije nego što otiđu na prvi spoj zainteresirane žene onjuše vonj šestorice kandidata i odluče se za jednoga prema mirisu koji im se najviše sviđa.

Prije desetak godina francuski brend Etat Libre d'Orange lansirao je Sécrétions Magnifiques, odu senzualnom užitku, miješajući mirise sline, znoja, krvi i sperme. Kalifornijska kompanija My DNA Fragrance (Moj DNK miris) nudi 'biološki zavodljive couture mirise' na temelju vašeg DNK koda uz slogan 'parfem je na tebi, a miris u tebi', a prašinu su digli ponudom mirisa Michaela Jacksona dobivenim iz DNK njegove kose.

Neke od ovakvih otkačenih ideja zasigurno će se čuti i na ovogodišnjem Svjetskom kongresu proizvođača parfema (WPC) u Nici od 5. do 7. lipnja. Ali bez obzira na ovakve mirisne diverzije, društvo od nas, kao civiliziranih članova, očekuje da uklonimo ili zamaskiramo prirodni miris dezodoransima, vodicama i parfemima. Ako se u filozofiji mirisa dosta toga mijenja, većina se ipak nije odmakla daleko od Napoleona. Iako imperatora bije glas da je pri povratku s ratišta po glasniku slao supruzi poruku 'ne peri se!', prema jednoj staroj anegdoti, on je nakon tko zna koje bitke i nakon tko zna koliko neopranih dana upitao slugu kako miriši, na što mu je ovaj – bojeći se reći istinu – odgovorio: 'Na ljubičice, vaše veličanstvo, na ljubičice.'