U gradu koji u najnovije vrijeme prolazi briljantnu urbanu tranziciju, sestra Teresa dolazi kao konačni nokaut svima koji su u ime nacije, vjere i političkog komfora držali Krešimirov grad u sadističkom klinču. Časna sestra, duhovni celebrity iz Barcelone, privest će vrhuncu Festival alternative i ljevice (FALIŠ) koji već drugu godinu zaredom čini Šibenik ekskluzivnim mjestom hrvatskog juga. Gradom kruže informacije da je članovima mjesnog HDZ-a sugerirano da ne dolaze na festival, a i šibenska biskupija se drži kao da ulicama prolazi sam nečastivi u benediktinskom habitu. Ako je biskupu glazba iz Azimuta udarala u bubnjiće, ideje sestre Terese mu definitivno udaraju u cerebralni korteks. Žena optužuje Crkvu za mizoginiju i patrijarhalni mentalitet, ne osporava pravo na pobačaj, a na referendumu o braku, da je kojim slučajem Hrvatica, zaokružila bi 'protiv'. Educirajmo se:

Šibenik, Hrvatska... koje su vam impresije do sada? Je li ljepše od Coste Brave?

Pozitivno sam impresionirana ljepotom koju sam vidjela. More, obala, otoci... Podsjeća me na Costu Bravu. Imate slapove Krke, stare tvrđave, rimske ruševine i predivno je. Također, ljudi koje sam susretala na ulicama vrlo su ljubazni i susretljivi. Moram reći da dojam nadilazi većinu mjesta u koje sam do sada dolazila. Ovo mi je prvi put da sam u Hrvatskoj, ali preporučit ću svim svojim prijateljima da je posjete.

Dolazite iz Barcelone, Katalonije. Nedavno sam boravio tamo i primijetio kako je ekonomska kriza solidarizirala i aktivirala ljude. Pokreću se mnoge inicijative, udruge, socijalne fronte. U Hrvatskoj su ljudi praktički u istoj recesijskoj nevolji, ali svejedno se slabo povezuju kroz društveni aktivizam. Što biste nam savjetovali?

Na izborima za europski parlament mogli ste primijetiti da je većina nacija skrenula udesno. U Velikoj Britaniji imate UKIP, u Francuskoj stranku Marie Le Pen, u Španjolskoj, pak, nešto sasvim suprotno – Podemos, stranku ljevice koja se zalaže za pravednije i egalitarnije društvo nauštrb interesa velikog kapitala. To je stvarno iznenađenje. U vremenima krize možete se okrenuti ili ulijevo ili udesno. Španjolska je još pod traumom Francove diktature i promoviranje nacionalizma tu ne prolazi. Desnica se kod nas zato zove centar. Kriza je savršen trenutak da naučimo kako se civilno organizirati. Različiti aktivistički pokreti koji sada nastaju u Španjolskoj, između ostalog i Proces Constituent (Platforma za socijalnu mobilizaciju i samoorganizaciju s ciljem postizanja neovisnosti Katalonije, op. K.D.) u kojem sudjelujem, to i pokazuju.

Imate li neki savjet za Hrvatsku u tom smislu? Što da radimo?

Morate, kako bih ja to rekla, aktivirati politički subjektivitet. Ne možete očekivati da politika bude u rukama političara; oni definitivno nisu najvažniji u politici. Nego ljudi koji glasaju, a glasači bi se trebali osjećati odgovornima za politiku vlastite zemlje. To može biti postignuto na nekoliko načina. Na primjer, ja sam išla u školu kojoj je na čelu bio odbor u čijim odlukama sam i sama sudjelovala. Razvila sam osjećaj vlastite društvene odgovornosti još kao dijete. To je jako važno. U waldorfskim školama uče djecu tim stvarima. Drugo, trebate prepoznati potencijal u različitosti. Kada se nađem u situaciji da na sastanku našeg pokreta svi mislimo isto, kažem im da trebamo istog časa dovesti nekog s ulice tko će imati drukčije mišljenje. Također, živim u zajednici benediktinki, ima nas 35 i na svakoj zajedničkoj diskusiji bude vrlo živo. Nismo savršene, ali smo stvarna zajednica. Treća stvar koju bih vam savjetovala jest razvijanje osjećaja za hitnost. Ne možemo biti opušteni dok gomila ljudi oko nas živi u nemogućim uvjetima. Trideset posto ljudi u Španjolskoj živi na rubu siromaštva, 12 posto ih se uopće ne može prehraniti ako svakoga dana ne stoje u redovima za pučku kuhinju. Dakle, moramo djelovati, a ne čekati dok sve shvatimo. I posljednje, trebamo imati svijest da ne postoji trajno rješenje. Ova revolucija se treba dogoditi bez isključivanja, bez mesijanizma. Baš kao i u duhovnom životu. Ne postoji jedna promjena koja bi ti trebala obilježiti život. Promjena mora biti svakodnevna.

Baš sam to htio pitati. Benediktinka ste, recite mi, je li za ikakvu suvislu društvenu promjenu potrebna individualna transformacija. Ili da kažem, duhovno iskustvo?

Socijalna promjena i promjena srca idu ruku pod ruku. Nekad se trebaš osobno promijeniti ne bi li promijenio nešto strukturalno, nekad obrnuto. Evanđelje nas uči da se obje promjene trebaju događati u isto vrijeme. Život je hodočašće. Promjena, unutarnja i vanjska, mora biti svakodnevna. Uvijek kažem ljudima da mi koje smo se odlučile za samostanski život, nismo došle naći boga, nego tražiti boga. Ponekad promjena zakona može pomoći promjeni srca. To se posebno vidi u samostanskom životu gdje imaš svakodnevna pravila i nakon nekog vremena, ona utječu na promjenu unutarnjeg stava. To sve možda zvuči malo marksistički, ali je tako.

Ne mislite li da problemi i promjene kojima se bavite nadilaze pojmove ljevice i desnice? Sudjelujete na ljevičarskom festivalu, no gdje se stvarno vidite na političkom spektru?

Da vam kažem za početak da ne vjerujem u političke stranke kakve danas postoje. Bilo lijeve, bilo desne. Sve su financirane krupnim kapitalom i moraju tom kapitalu činiti protuusluge. Socijalna demokracija nije socijalna, kršćanski demokrati nisu kršćanski. Ono u čemu se slažem s idejama koje su proistekle iz ljevice jest stav da nejednakosti među ljudima trebaju biti razlog da si ljudi međusobno pomažu, a ne razlog da je nekom dano da bude bogatiji. Ako sam ja inteligentnija, uspješnija i imućnija od drugih, to nije zato što to zaslužujem, što je standardni stav desnih ideologija, nego me to obvezuje da pomognem onima koji su to u manjoj mjeri.

U Hrvatskoj je Katolička crkva preuzela ulogu nacionalnog brendiranja i svoj pastoral u mnogim sredinama svela na brigu oko identiteta. Je li to njezino poslanje i je li to uopće duhovno poslanje?

Crkva uvijek mora imati međunarodnu perspektivu. Ne može dijeliti ljude prema nacionalnom pedigreu, štoviše, morala bi podupirati raznolikost. Pisala sam doktorat na temu Trojstva. Meni je to fascinantno. Bog, kao posljednja referenca misli i života, nešto je dinamično i pluralno. Ultimativna stvarnost nešto je što je u sebi raznoliko. Kršćanstvo bi trebalo biti izrazito motivirano u hranjenju kulturnih, nacionalnih, regionalnih različitosti. Trebalo bi ih braniti nasuprot jednoobrazne globalizacije. U Kataloniji se borimo za nacionalni identitet i tu je najveći izazov unutarnja raznolikost. Želimo da Katalonija bude otvorena za sve ljude, da svi budu dobrodošli.

Ne tako davno u Hrvatskoj je održan referendum o braku, gdje se glasovalo za ustavnu definiciju da je brak isključivo zajednica muškarca i žene. Kako biste glasovali da ste kojim slučajem Hrvatica?

Zaokružila bih 'protiv'. Crkva polako mijenja stav o homoseksualcima. Baš kao što je nekada smatrala da je idealno društveno uređenje – apsolutna monarhija, a to danas nitko pri zdravom razumu ne bi tvrdio, tako i u vezi homoseksualnosti danas smatraju da sama činjenica da muškarci i žene imaju istospolna nagnuća nije nikakav grijeh. Grijeh je, doduše, ostvariti ta nagnuća. No nadam se da će u skoro vrijeme učiniti i taj posljednji korak. Bitno je da se ljudi vole u svim svojim segmentima i da u toj ljubavi nema nasilja. To je onda blagoslov, bez obzira na spolnu orijentaciju.

Napravili ste svjetsku galamu dokumentarcem u kojem ste se obrušili na farmaceutsku industriju. I u Hrvatskoj je nedavno nastala javna rasprava nakon nekoliko članaka koje je potpisao renomirani psihijatar u kojem optužuje vlastitu struku za truli kompromis s proizvođačima lijekova. Nove dijagnoze množe se kao gremlini. Ispada da se ljudi danas rađaju s bezbrojnim psihičkim poremećajima...

Imate dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje koji izdaje Američka psihijatrijska udruga na plaćama farmaceutskih kompanija. Svake godine sastaju se i glasaju. Većinski glasovi znače i nove dijagnoze. Tipa, ako ti dijete plače više od tri puta tjedno svakih nekoliko godina, onda je to od sada bolest. Totalno arbitrarno. Zašto ne četiri? Ili dvaput? Problem je i Svjetska zdravstvena organizacija koju su nekada financirale zemlje članice, a nakon naftne krize u sedamdesetima pada pod sponzorstvo velikih korporacija a la Nestle, Coca Cola, Monsanto... Po svojoj naravi trebala bi biti slobodna, a zapravo je okovana privatnim kapitalom.

Šibenik je pred nešto više od tjedan dana imao pravi crkveno-svjetovni skandal oko buke. Biskup grada u kojem su crkvena zvona konstantno u pogonu, žalio se na decibele iz obližnjeg kluba. Što je vama draže, zvuk zvona ili suvremene glazbe?

U Barceloni je zabranjeno oglašavanje crkvenim zvonima ujutro jer je smetalo okolnim stanarima. Nemam problema s tim. U Šibeniku sam jutros išla časnim sestrama izmoliti jutarnju molitvu i zvono se oglasilo u 6:45. Pomislila sam, wow, zar to stvarno ne smeta ljudima koji spavaju? U svakom slučaju, žao mi je što nemam više vremena za glazbu.