Potrošnja i jedne i druge skupine lijekova, kojima se liječe anksiozna i depresivna stanja, raste iz godine u godinu, te je od 2009. do 2012. godine, za 6,1 posto prosječno godišnje rasla potrošnja antidepresiva, a potrošnja lijekova za smirenje 4,8 posto.

Samo 2012. na milijun i 639 kutija antidepresiva Hrvati su potrošili gotovo 89 milijuna kuna, a na sedam milijuna kutija tableta za smirenje (anksiolitika) 85 milijuna kuna.

Međutim, Halmed ističe i da je potrošnja antidepresiva u Hrvatskoj značajno niža u odnosu na razvijenije europske zemlje, poput Slovenije, Norveške ili Danske, dok je potrošnja lijekova za smirenje znatno veća. Primjerice, podaci Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj pokazuju da je najveći potrošač antidepresiva u svijetu Island, s potrošnjom od 106 dnevnih doza na tisuću ljudi. U Europi slijede Danska sa 85, odnosno Švedska sa 79 dnevnih doza na tisuću stanovnika.

U Hrvatskoj je u 2012. u izvanbolničkoj potrošnji psihijatrijskih lijekova prednjačila Požeško-slavonska županija, gdje su anksioliktike dnevno konzumirala čak 143, a antidepresive 48 od 1000 stanovnika. Najmanje su psihičkih problema, čini se, imali u Brodsko-posavskoj i Istarskoj županiji, gdje je antidepresive koristilo 17, a anksiolitike oko 45 od tisuću stanovnika.

Grad Zagreb nalazi se negdje u sredini - oko 22 od 1000 Zagrepčana dnevno je uzimalo antidepresive, a sredstva za smirenje njih 62 od 1000.

Tablete za smirenje izazivaju ovisnost

Predstojnica Zavoda za rehabilitaciju i liječenje Klinike za psihijatriju Vrapče Petrana Brečić, komentirajući porast upotrebe psihoaktivnih lijekova, upozorava kako ljudi često miješaju anksiolitike i antidepresive, s time da je uvriježeno kako su antidepresivi opasni lijekovi koji izazivaju ovisnost, a tzv. sredstva za smirenje bezopasni lijekovi.

Potpuno je obrnuto, zbog čega je, naglašava, zabrinjavajući porast upotrebe 'tableta za smirenje' koje stvaraju ovisnost i ne liječe uzrok, ali su lako dostupne i odmah djeluju, pa su često 'prvi izbor'.

Porast upotrebe lijekova pokazuje da su reaktivna depresivna stanja, vezana uz uvjete života, u porastu, no prave endogene depresivne slike ne odstupaju od prosjeka.

Problematičnim smatra i 'paušalne ocjene o Hrvatima kao jednom od najdepresivnijih naroda u Europi jer statistika, ovisno o interpretaciji, može svašta pokazati'.

Činjenicu pak da su psihijatrijske ambulante sve punije, dijelom tumači i boljom informiranošću prosječnih građana te skidanjem 'stigme' s te vrste zdravstvenih problema. Ljudi se sve češće odlučuju posjetiti liječnika jer teško podnose životne nedaće. Pritom obično traže brza rješenja i lijekove koji odmah djeluju – apaurine, praksitene, normabele...

'Ti lijekovi smanjuju tjeskobu, djeluju na mišićnu relaksaciju i uspavljuju, ali imaju i ogroman ovisnički potencijal i ne bi ih se smjelo uzimati u kontinuitetu dulje razdoblje. Kada se ovisnost razvije, potpuno je svejedno jeste li ovisni o apaurinu ili alkoholu', kaže Brečić te upozorava na opasnost uzimanja tih lijekova 'na svoju ruku'.

Za razliku od anksiolitika, antidepresivi, poput zolofta i prozaca, lijekovi su koji ne stvaraju ovisnost i liječe uzrok. Nažalost, o tome je još uvijek nedovoljna svijest u društvu, ali očito i kod liječnika opće medicine koji ih mogu davati i bez mišljenja specijalista. Možda je i to jedan od razloga zbog kojih po upotrebi antidepresiva zaostajemo za razvijenijim zemljama.

Sve manji broj samoubojstava

Brečić opovrgava i uvriježeno vjerovanje da depresija i anksioznost pogađaju isključivo siromašne, jer u svom tretmanu ima sve profile - od estradnih zvijezda i sveučilišnih profesora do nezaposlenih i egzistencijalno ugroženih.

'Ubija ih neizvjesnost i tjeskoba koja je u osnovi svih depresivnih i anksioznih poremećaja. Danas je teško živjeti jer imamo potrebu za kontrolom svega i svačega, htjeli bismo znati što nas čeka, imati nekakvu sigurnost. Zato ljudi stavljaju novac na banke, odriču se da bi imali sigurnost u budućnosti, premda je sigurnost u tom smislu potpuno imaginarna i iracionalna.

Pridonose i mediji nudeći privid sretnog života, a moto je ne biti nesretan. Čovjek današnjeg doba nije spreman ništa trpjeti, jer mu se s druge strane nude instant rješenja, a posebno sve dostupniji lijekovi koji dovode do prave medikalizacije društva. Uzimamo ih i za ono što treba i za ono što ne treba ', smatra Brečić.

Međutim, ta medalja ima i drugu stranu, pa se, kaže, smatra da sve većoj dostupnosti učinkovitih antidepresiva možemo dijelom zahvaliti i smanjenje broja samoubojstava u zadnjih 15 godina.

Broj suicida u Hrvatskoj značajno je smanjen u odnosu na 90-te godine, a sličan je trend prisutan i u drugim europskim zemljama koje nisu imale rat, gdje je stopa sucida s 19 pala na 15 samoubojstava na 100.000 stanovnika.