Royal Dutch Shell, Statoil, Dong Energy AS, ENI, Galp, OMV Petrom. Riječ je o europskim naftaškim kompanijama koje su u proteklom desetljeću svoj osnovni biznis vađenja plina i nafte proširili i na proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, prije svega vjetra, shvaćajući da će crnog zlata u desetljećima ispred nas biti sve manje. Za razliku od njih, INA nije napravila iskorak u tom smjeru, a hoće li, još uvijek nije poznato
Da je zelena energija budućnost na duge staze, to nije novost. Da sve ide u tom smjeru, potvrđuje i vijest otprije nekoliko dana, prema kojoj sve nizozemske vlakove od prvog siječnja ove godine u potpunosti pokreće električna energija proizvedena vjetrom. Njima će se dnevno voziti 600 tisuća ljudi, a Wall Street Joural je objavio kako Nizozemci planiraju graditi najveću offshore vjetroelektranu na svijetu snage 700MW, a koja će opskrbljivati milijun kućanstava.
U konzorcij s nizozemskim Encom, tvrtkom koja se bavi proizvodnjom električne energije, i japanskim Mitsubishijem ušao je i Royal Dutch Shell, na čiju upravu su dioničari dugo vršili pritisak da proširi biznis na obnovljive izvore energije. Riječ je o drugoj vjetroelektrani od pet planiranih, a koja bi trebala biti završena do 2023. godine, i poslu vrijednom oko 300 milijuna eura.
Pripreme na to da nafte u doglednoj budućnosti neće biti i prebacivanje na proizvodnju energije odavno je napravio norveški Statoil, kompanija koja svojim vjetroelektranama trenutno snabdijeva oko milijun kućanstava u Njemačkoj i Velikoj Britaniji, u planu su još dvije kojima bi se opskrbljivalo još pet milijuna kućanstava u Britaniji, a nedaleko od obale Škotske grade prvu svjetsku plutajuću vjetroelektranu.
Diversifikaciju portfelja najavio je i talijanski ENI potpisavši s General Electricom krajem 2016. sporazum za razvoj različitih projekata koji bi proizvodili energiju iz obnovljivih izvora. Rumunjski Petrom u vlasništvu austrijskog OMV-a investirao je 90 milijuna eura u vjetroelektranu u Dobrogei, a Galp već dug niz godina ulaže s partnerima u vjetroelektrane uzduž portugalske obale.
Vlasnik INA-e, MOL, s početkom prošle godine suvlasnik je u 40-postotnom udjelu tvrtke E2, koja se bavi električnom energijom, a u planu im je investiranje u obnovljive izvore energije. MOL je još 2008. godine po pola s australskom kompanijom Green Rock Energy osnovao tvrtku CEGE s ciljem da postane tržišni lider u srednjoj i istočnoj Europi u korištenju geotermalne energije u energetskim postrojenjima.
Najdalje od svih otišao je danski DONG, tvrtka u većinskom vlasništvu danske države, koji se još 2000. godine odlučio pozicionirati na tržištu električne energije. Danas, sedamnaest godina kasnije, pola njihovih prihoda dolazi od nafte i plina, a druga polovica od offshore vjetroelektrana. Unatoč tome, prije dva mjeseca je objavljeno da DONG prodaje svoj biznis s naftom i plinom i potpuno se posvećuje proizvodnji struje iz obnovljivih izvora. Analitičari Sydbanke procijenili su da bi njegov posao s naftom i plinom mogao vrijediti više 2,1 milijarde dolara.
vezane vijesti
S druge pak strane, kod nas se razmatra kako da se proda 25 posto HEP-a koji proizvodi električnu energiju kako bi se otkupila INA, koja sve manje proizvodi i prerađuje, a sve više postaje trgovina. Treba li prodati komad HEP-a i otkupiti INA-u, za vladajuću političku garnituru nema dileme, ali što s njom poslije, kojim putem ići, otkud novac za daljnja i kakva ulaganja, na to nema odgovora.
Igor Dekanić, profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu, napominje da su naftne kompanije desetljećima bili tehnološki lideri u različitim područjima - od naftne tehnologije, geoloških istraživanja, proizvodnje, prerade, transporta pa sve do marketinga.
'Važno je reći da su redovno ulagale i u razvoj novih tehnologija te su bili lideri razvoja obnovljivih izvora energije u vrijeme skupe nafte, koncem sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Pad cijena nafte sredinom osamdesetih stavio je ad acta za narednih dvadesetak godina i zbog toga ponovno angažiranje naftnih kompanija na tom polju nije iznenađenje. Brojne naftne kompanije su se posljednjih desetak godina deklarirale kao energetske kompanije', kazao je za tportal Dekanić.
Podsjeća da je INA posljednjih dvadesetak godina bila iznimno razvojno neaktivna te da je nestalo razvojnog instituta koji je imao stotinjak zaposlenih, od čega je bilo tridesetak doktora znanosti.
'INA se ograničila čak ne na razvoj naftnih tehnologija, nego na minimalno nužno održavanje postojećeg stanja. Unatoč tome, uvjeren sam da se to može preokrenuti, ali za to treba vremena, sredstava i prije svega promjene filozofije ponašanja. Širenje biznisa bilo bi nužno jer u globaliziranom tržištu mogu se održati samo oni koji su inventivni. Za to je potrebna volja vlasnika, dogovor o strateškoj orijentaciji i puno, rada i sredstava', mišljenja je Dekanić.
Za razliku od kompanija s početka teksta, INA, barem zasad, nije odlučila krenuti u proizvodnju struje iz obnovljivih izvora energije bilo samostalno, u partnerstvu, bilo u Hrvatskoj ili inozemstvu. Iz tvrtke napominju da su dosadašnja ulaganja u obnovljive izvore energije prvenstveno usmjerili na projekte vezane uz biodizel i bioetanol.
'Ulaganja u ovo područje kontinuirano traju od 2010. godine. U tijeku je i evaluacija ostalih poslovnih prilika iz područja obnovljivih izvora energije koju INA-ini stručnjaci rade u suradnji s odabranim znanstvenim institucijama. Smjer i vrijednost daljnjih ulaganja u ovo područje uvelike će ovisiti o rezultatima spomenutih evaluacija, studija izvodljivosti, kao i novim odrednicama Europske unije unutar Direktive Europskog parlamenta i vijeća o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora koje će se propisati za razdoblje do 2030. godine', zaključili su u INA-i.
