Na briselskom sastanku u srijedu u klub ECR-a u Europskom parlamentu primljeno je 11 novih zastupnika - njih pet iz Saveza za Uniju Rumunja te troje francuskih zastupnika koji su napustili Reconquête (Ponovno osvajanje) da bi osnovali novu desnu stranku s Nicolasom Bayom, a koji je već bio član te skupine. Bay je nekadašnji glavni tajnik Nacionalnog fronta Marine le Pen, u međuvremenu rebrendiranog u Nacionalno okupljanje.

S druge je strane Reconquête nacionalistička politička stranka koju je krajem 2021. u Francuskoj osnovao Eric Zemmour, a kao kandidat krajnje desnice na predsjedničkim izborima 2022. zauzeo je četvrto mjesto.

Osim njih, u ECR su ušli po jedan zastupnik Danskih demokrata, bugarske stranke Postoji takav narod i Litavske stranke poljoprivrednika i zelenih. Njihovo pridruživanje ne znači da su te stranke automatski postale članice ECR-a. Recimo, Hrvatski suverenisti su članovi ECR-a iako više nemaju eurozastupnika.

U ECR ih je uvela Ruža Tomašić, pod čijim je okriljem godinama djelovala, a nakon političkog umirovljenja zamijenio ju je Ladislav Ilčić. U novom sazivu Europskog parlamenta u klubu ECR-a djelovat će i Stephen Bartulica iz Domovinskog pokreta, u posljednje vrijeme poznat po aferama Ferrari i imovinska kartica.

Europski konzervativci i reformisti (ECR), ranije poznati kao Savez konzervativaca i reformista u Europi (ACRE), najbrže je rastući politički pokret u Europi. Osnovana 2010. godine, stranka ECR okuplja više od 43 nacionalne stranke i skupine članova u Europskom parlamentu, Vijeću Europe, Odboru regija te parlamentarnim skupštinama OESS-a i NATO-a. Promiče osobnu slobodu, nacionalni suverenitet, parlamentarnu demokraciju, privatno vlasništvo, ograničeno upravljanje, slobodnu trgovinu, obiteljske vrijednosti i decentralizaciju moći.

Vide sebe kao konstruktivnu snagu desnog centra u Europskom parlamentu, zalažu se za Europu nezavisnih nacija i protive većoj moći Europske unije u odnosu na države. Neovisni promatrači i protivnici smatraju ih tvrdim desničarima i euroskepticima.

Najmoćnije stranke unutar skupine su Braća Italije talijanske premijerke Giorgie Meloni, izrazito protuimigrantski orijentirane, potom donedavno vladajuća poljska stranka Pravo i pravda - koja je svoju zemlju dovela u sukob s Europskom unijom zbog ugrožavanja neovisnosti pravosuđa i slobode medija - te španjolski desničari iz Voxa i stranka Finci iz Finske, poznata po ekstremnim stavovima.

Do Brexita su ECR nosili britanski konzervativci, ali od tada je skupina otišla još više u desno, kao i cijela Europa.

Dugo se spekulira o tome da bi mađarski premijer Viktor Orban svoj Fidesz mogao pridružiti ECR-u nakon što je izbačen iz Europske pučke stranke, ali to još uvijek nije realizirano. Ulazak Orbanove stranke bio bi velik poticaj za ECR.

Orban je početkom tjedna napao EPP zbog podjele čelnih mjesta u institucijama sa socijalistima i liberalima, a koji su bili drugi, odnosno treći.

'Njih nije briga za stvarnost. Ne bismo trebali biti naivni: oni će nastaviti podržavati migraciju te slati još više novca i oružja u rusko-ukrajinski rat', poručio je Orban.

Dan kasnije Corriere Della Sera objavio je članak u kojem je detaljno opisao gnjev talijanske premijerke Meloni zato što je ostavljena po strani dok se odvijaju bilateralni razgovori o čelnim mjestima unutar Europske unije i odbila je prihvatiti 'unaprijed zapakiran' odabir bez prethodne 'ozbiljne i dublje' rasprave o izborima. Nezadovoljstvo je izrazio i češki premijer Petr Fiala, čija je stranka također članica ECR-a.

Iako su nacionalisti postigli velik uspjeh na izborima, nisu postatali sila, kako su im ankete predviđale. U novom sazivu Europskog parlamenta imat će više mjesta, ali ipak će ostati manjina.