Prof.dr.sc. Vanja Bašić Kes, voditeljica Referentnog centra za neuroimunologiju, neurogenetiku i bol Ministarstva zdravstva, među prvima u Hrvatskoj prepoznala je potrebu pružanja sustavne pomoći pacijentima s tvrdokornim zdravstvenim poteškoćama nakon preboljenja akutne faze covida. Još u veljači 2021. pri Zavodu za neuroimunologiju, neurogenetiku i bol Klinike za neurologiju KBC-a Sestre milosrdnice, s prim.dr.sc. Višnjom Supanc, osnovala je prvu postcovid neurološku ambulantu, i dalje otvorenu svakog petka od 9 do 11 sati.

Za tportal je prof.dr.sc. Bašić Kes govorila o teškoćama bolesnika s dugim covidom, kao i onima koji svoje tegobe povezuju s cjepivom.

Njemački mediji ovih dana pišu o tzv. post-vac sindromu, dugotrajnim zdravstvenim poteškoćama nakon cijepljenja protiv covida. Dolaze li u vašu ambulantu i takvi pacijenti te poklapaju li se njihovi simptomi s onima u slučaju postcovida?

Od osnutka ambulante za postcovid imam priliku liječiti i pratiti bolesnike i s postcovidom, ali i bolesnike koji su cijepljeni te su nakon cjepiva razvili određenu simptomatologiju koja se može povezati s cijepljenjem. Simptomi postcovida i post-vac sindroma se preklapaju, ali se simptomi post-vac sindroma rjeđe javljaju.

Kako se inače nosite s dezinformacijama o covidu? Kako se cijela ta psihoza oko koronavirusa, duboka podjela na zagovornike i protivnike cijepljenja i covid-mjera, odražava na pacijente?

Tijekom tri godine, od pojave pandemije covida, liječnici, ali i cijelo pučanstvo nosili su se s kontradiktornim podacima koji su objavljivani uglavnom u dnevnim novinama. Znanstvena i stručna javnost jako je brzo počela prikupljati podatke te smo educirali jedni druge. Kao neuroimunologinja, imala sam iskustva s neuroimunološkim posljedicama infektivnih oboljenja pa sam s prof.dr.sc. Nikolinom Bašić Jukić, nefrologinjom, voditeljicom transplantacije bubrega u KBC-u Zagreb, 19. ožujka 2021. održala prvi simpozij o postcovidu, hibridni oblik, koji je bio ne samo prvi simpozij o postcovidu u Hrvatskoj, već i u svijetu. U to vrijeme znalo se jako malo o postcovidu, a kolege su bili jako angažirani oko akutnih bolesnika oboljelih od covida.

Kad je trebalo, iznosili smo i nuspojave lijekova korištenih pri liječenju covida, kao i nuspojave za koje je postojala sumnja da su povezani s cjepivom protiv covida. Svakako mislim da je cjepivo pomoglo zaštititi brojne oboljele od najtežih ishoda same infekcije, a na nama liječnicima je da informiramo bolesnike o znanstveno utemeljenim činjenicama i to svakodnevno radimo.

Sva cjepiva nose nezanemarive rizike, no rizici od bolesti neusporedivo ih nadmašuju. Koliko su današnja cjepiva sigurnija od nekadašnjih?

Nakon što je cjepivo odobreno za primjenu, nacionalna nadležna tijela u državama EU-a i Europska agencija za lijekove (EMA) kontinuirano prate nuspojave kod osoba koje su primile cjepivo. Na taj način i mi liječnici dobivamo informacije o nuspojavama na određena cjepiva. Jako je važno utvrditi postoji li uzročna veza nuspojava s cjepivom ili ne. Zahvaljujući poboljšanim tehnologijama, danas je većina cjepiva sigurna i zahvaljujući njima iskorijenjene su brojne zarazne bolesti koje su uzrokovale milijunske gubitke života u prošlosti.

Kakva su vaša iskustva s postcovidom kod cijepljenih u odnosu na necijepljene pacijente?

Na temelju trogodišnjeg liječenja i praćenja bolesnika u postcovid ambulanti mogu potvrditi da su cijepljeni bolesnici imali blaže oblike postcovida te da je kraće trajao, ali isto tako imam primjere bolesnika koji su bili cijepljeni tri puta pa su nažalost razvili teške i dugotrajne oblike postcovid sindroma. Nažalost, on nema tipični obrazac ponašanja, tj. nema markera na temelju kojih bismo mogli procijeniti da će bolesnik nakon preboljenog covida razviti postcovid sindrom.

Covid je prvenstveno ugrožavao starije i imunokompromitirane osobe, no čini se da postcovid pogađa ponajprije mlađe i zdravije ljude. Kako to tumačite?

U 80 posto slučajeva postcovida bolesnici su preboljeli blagi oblik covida. To se može objasniti i time što je velik broj obolijevanja od covida, stoga je ujedno veći broj blažih oblika covida. Rizični faktori za obolijevanje od postcovid sindroma su nepoznati, ali se vidjelo da su u dvije trećine slučajeva u pitanju žene, a to se povezuje s većom učestalošću autoimunih bolesti u žena. Naime smatra se da je postcovid velikim dijelom uzrokovan autoimunim odgovorom organizma, a autoimunom reagiranju su inače sklonije žene.

Postcovid je triput češći u osoba od 50 do 59 godina u odnosu na one iznad 80 godina, ali podaci nisu konkluzivni, a jedna škotska studija pokazala je da su mlađe osobe češće oboljele od postcovida ako imaju komorbiditete poput astme, hipertenzije i pretilosti. Pretile osobe razvile su postcovid pet puta češće od ostalih. Osim toga, lošije socioekonomske prilike pridonose težim oblicima postcovid sindroma.

Ako su bolesnici imali glavobolju ili grlobolju kao simptome akutnog covida, obolijevali su od postcovida triput češće, a oni s gubitkom kose čak sedam puta češće od ostalih. Usamljene i depresivne osobe imaju najveći rizik od razvitka postcovid sindroma. Djeca i mladi rijetko obolijevaju od njega.

Postcovidu su izloženi i oni koji nikad nisu razvili simptome bolesti. Kako se kod njih prepoznaje postcovid?

Prema anamnestičkim podatcima, najčešće se saznaje da je osoba bila u kontaktu s osobom koja je bila akutno zaražena covidom. Postcovid sindrom se definira kao prisutnost simptoma koji traju više od četiri tjedna nakon akutne infekcije covidom, a ne mogu se objasniti nikakvom drugom, alternativnom dijagnozom. Stoga se, na temelju anamneze, kliničkog pregleda i dijagnostičke obrade, ako se isključe drugi razlozi tegoba, postavlja dijagnoza postcovid sindroma.

Možete li navesti neki specifičan primjer iz prakse?

U ambulanti za postcovid izuzetno je važan individualan pristup te se svakom bolesniku posvećuje izuzetna pažnja, a osobito su pogođeni bolesnici s moždanom maglom jer im to onemogućava dotadašnje uobičajene aktivnosti. Teško je bilo gledati mlade studente koji su gubili godine na fakultetu ili mlade žene koje nisu imale razumijevanje u obitelji za kroničan umor ili kroničan bolni sindrom.

Kako sada funkcionira ambulanta, je li se ipak smanjio broj pacijenata?

Zadnjih nekoliko mjeseci broj bolesnika se smanjio i klinička slika je uglavnom puno blaža.

Uočavate li već neke obrasce postcovida? Kada obično nastupa poboljšanje?

Poboljšanje simptoma postcovida je individualno i ovisi o njihovoj jačini. Važno je upozoriti bolesnike da budu strpljivi. Simptomi ponekad prođu za nekoliko tjedana, a kod nekih traju mjesecima ili čak godinama.

Puno se u vrijeme pandemije pisalo o zdravim životnim navikama, vitaminu D i cinku, tjelesnoj aktivnosti, pa i ovlaživačima zraka u grijanim prostorijama. Što vi savjetujete svojim pacijentima?

U liječenju bolesnika s postcovidom najvažniji je individualiziran, holistički, integriran i multidisciplinaran pristup. Samom bolesniku treba adekvatno pristupiti, s uvažavanjem i empatijom. Moramo imati razumijevanje za potrebu bolesnika i za žalovanjem zbog gubitka prijašnjeg načina života i onda mu dati informacije o bolesti, educirati ga o realnim očekivanjima i ciljevima. Treba mu objasniti kako naučiti živjeti sa simptomima, odnosno prilagoditi se novonastaloj situaciji te strpljivo očekivati postepeno poboljšanje.

Što se tiče prehrane, preporučuje se izbjegavati hranu koja sadrži puno histamina, poput sireva, morskih i orašastih plodova, izbjegavati hranu koja sadrži fermentirajuće oligosaharide, disaharide, monosaharide i poliole, koji se slabo apsorbiraju u tankom crijevu, već su skloni apsorbirati vodu i fermentirati u debelom crijevu. Preporučuje se prehrana koja uključuje voće, povrće, cjelovite žitarice, zdrave masnoće, ribu, perad, mahunarke, jaja i mliječne proizvode, uz ograničen unos crvenog mesa. Također, savjetuju se česti manji obroci i hrana s niskim glikemijskim indeksom s ciljem održavanja stabilnih energetskih razina.

Prehrambeni suplementi poput aminokiselina, vitamina i minerala zasad su bez dokazane učinkovitosti, a treba voditi računa o tome da nisu bez nuspojava i da mogu imati interakciju s drugim lijekovima. U obzir treba uzeti i njihovu cijenu.