Premda se razmjer Hezbolahove prijetnje Izraelu ne može potpuno pouzdano procijeniti, zabrinutost izraelskog vojnog sjedišta u Tel Avivu već je dovela do poduzimanja opsežnih mjera za suzbijanje protoka oružja koje se toj skupini prenosi iz Irana, njenog glavnog sponzora. Hezbolah predstavlja ozbiljnu prijetnju Izraelu, posebice kada je riječ o sposobnostima da kišom projektila zasipa mete diljem zemlje, uključujući daleko naprednije i moćnije oružje od onoga što je Hamas uspio prikupiti tajnim kanalima.

U izraelskim napadima na ciljeve u Libanonu posljednjih dana poginulo je nekoliko Hezbolahovih boraca. Ti napadi, koji su uključivali topništvo i jurišne helikoptere, bili su odgovor na ono što je IDF opisao kao upad u sjeverni Izrael 'određenog broja naoružanih terorista'. Izraelski vojno sjedište u Tel Avivu preciziralo je da je s libanonskog teritorija lansirano desetak raketa, s time da su njih četiri uspješno presreli, a ostatak je pao na otvorena, nenaseljena područja. Dosad je razmjena vatre između IDF-a i Hezbolaha bila ograničena, ali postoji opravdani strah da bi eskalacija sukoba mogla biti neizbježna.

Od povećanja intenziteta sukoba strahuju i Sjedinjene Države te su kao mjeru odvraćanja agresije ostalih sudionika već rasporedile u Sredozemlju udarnu skupinu s dva nosača aviona. Hezbolah je pak uzvratio prijetnjom pomorskoj prisutnosti SAD-a u regiji, a ta ugroza nije prazna priča, kao što neki misle. Američki vojni analitičari ocjenjuju da bi ulazak Hezbolaha u širi sukob u regiji imao potencijalno ogromne posljedice, posebice po izraelske civile, jer ta šijitska milicija raspolaže velikom količinom raketa dugog dometa i samoubilačkim dronovima.

Spremno nekoliko stotina tisuća raketa

Štoviše, stručnjaci s dobro informiranog portala The War Zone upozoravaju da bi Hezbolahovi udari kratkog i dugog dometa mogli nadjačati hvaljenu izraelsku protuzračnu obranu, dovodeći cijelu zemlju u opasnost od kontinuiranog bombardiranja. Uz to, veći Hezbolahov angažman mogao bi rezultirati otvaranjem druge bojišnice na sjeveru, a sve kako bi se odvukli izraelski napori od vojnih operacija u Pojasu Gaze. Također, situacija bi mogla eskalirati uvlačenjem Sirije u sukob, kao i Irana, kao glavnog Hezbolahovog pokrovitelja.

Prema nekim procjenama, Hezbolah je 2016. godine imao oko 150.000 raketa, desetorostruko više nego 2006., za vrijeme jednomjesečnog izraelsko-libanonskog rata, pokrenutog nakon što je šijitska paravojska otela dvojicu izraelskih vojnika, a Izrael odgovorio blokadom, djelomičnom invazijom, bombardiranjem i zračnim napadima na Libanon. Hezbolahovi borci tada su višecjevnim raketnim bacačima zasuli sjever hebrejske države te potpuno zaustavili poslovanje luke Haifa i tamošnje kemijske industrije. Strah od ponovljenog scenarija itekako je prisutan u stožeru IDF-a, a posebno strahuju od kineskih višecijevnih bacača raketa kalibra 107 milimetara, koje je Peking isporučio Iranu i Siriji, a koji su pak proizveli vlastite inačice i potom ih prebacili Hezbolahu.

Najrasprostranjenije Hezbolahovo raketno naoružanje su višecijevni raketni bacači kalibra 122 milimetra, inspirirani nadaleko poznatim sovjetskim kaćušama. Hezbolahove kaćuše imaju domet između četiri i 40 kilometara i nose visokoeksplozivne bojne glave teške između devet i 39 kilograma. Iako kaćuše imaju ograničenu preciznost, njihova brzina i niska putanja predstavljaju problem pri presretanju, čak i za IDF-ov protuzračni sustav Željeznu kupolu, jer bi mogao biti preopterećen masovnim baražnim napadima koji pustoše ogromna područja.

Sirijsko-iransko-kineski izvori

Ispaljene iz tronožnih lansera ili sa stražnje strane kamiona, Hezbolahove kaćuše predstavljaju problem Izraelcima jer je riječ o mobilnom oružju koje je teško pratiti. Valja napomenuti da je Teheran opskrbio Hezbolah i višecijevnim raketnim bacačima (MRBL), montiranim na kamionima, sa sposobnošću simultane paljbe, a tajnim kanalima iz Kine stigle su i rakete Tip 81 u kalibru 122 milimetra. One se mogu opremiti visokoeksplozivnom bojnom glavom koja pogađa ciljeve na udaljenosti od 20 kilometara.

Hezbolahovi militanti opremljeni su i samohodnim višecijevnim raketnim sustavom sovjetske proizvodnje BM-27 Uragan. Ovo oružje je među pripadnicima skupine poznato kao Raad-2 i Raad-3, a ima domet do 59 kilometara. Uragani su u Hezbolah pristigli najvjerojatnije iz Sirije, a mogu biti opremljeni visokoeksplozivnim bojnim glavama težine 59 kilograma. Skupina posjeduje i iranske rakete na čvrsto gorivo u kalibru 240 milimetara. Primjerice, Falak-1 ima domet između devet i 12 kilometara, a Fadžr-3 ima domet od 43 kilometra i visokoeksplozivnu bojnu glavu težine 44 kilograma.

Hezbolah raspolaže i iranskim raketama Kejbar-1 kalibra 302 milimetra, a one bojnim glavama od 150 kilograma mogu pogađati mete na udaljenosti od 99 kilometara. Prema navodima stručnjaka, riječ je o najpreciznijem dijelu Hezbolahovog raketnog arsenala. Tu su i iranske rakete Falak-2 kalibra 333 milimetra te s dometom između devet i 12 kilometara, ali i visokoeksplozivnom bojnom glavom od 120 kilograma. One se mogu ispaljivati iz kamiona i manjih brodova, kao i iz statičnog kopnenog lansera. U istom kalibru u Hezbolahovom arsenalu nalaze se i iranske rakete Šahin-1, dometa 12 kilometara, kao i Fadžr-5, koje pogađaju ciljeve do udaljenosti od 74 kilometra. Obje u pravilu ispaljuju visokoeksplozivne bojne glave različitih težina i snaga iz mobilnih lansera.

Nabavili i protubrodske projektile razorne moći

Vjeruje se da je Hezbolahu iz Sirije pristigla i iranska inačica sovjetske topničke rakete kratkog dometa tipa FROG-7. Nazvane Zelzal-1 i Zelzal-2, imaju domete između 200 i 257 kilometara, a obje su oboružane visokoeksplozivnim bojnim glavama težine od čak 600 kilograma i mogu pogoditi ciljeve duboko u unutrašnjosti Izraela. Treba reći da Hezbolah dosad nije koristio rakete Zelzal na ciljevima u Izraelu, najvjerojatnije strahujući od moguće brutalne odmazde.

Važna komponenta Hezbolahovog arsenala su i balističke rakete kratkog dometa (SRBM), osobito one koje ispaljuje iranski mobilni sustav Fateh-110, koji je izveden iz Zelzala 2, ali s dodatkom sustava kontrole i navođenja putem GPS-a. Također, Hezbolah raspolaže sličnim sirijskim sustavom M-600 ili Tišren, kakvima su Iranci u ožujku prošle godine gađali američki konzulat u iračkom Erbilu.

Zanimljivo je to da Hezbolah raspolaže i protubrodskim raketama za koje se doznalo 2006., kada je skupina napala korvetu izraelske ratne mornarice Sa'ar kod obale Libanona. Prema dostupnim izvorima, riječ je o kineskim raketama C-802, navodno opremljenima sustavom za navođenje, a koji je pak isporučio Iran. Osnovni C-802 je podzvučna raketa s turbomlaznim motorom i dometom od 120 kilometara, a može biti opremljena bojnom glavom težine 165 kilograma.

Izraelska izvješća pokazuju da Hezbolah ima i protubrodske rakete ruske proizvodnje tipa Jakont, što je izvozna inačica moćnog P-800 Oniksa. Zasad je nejasno kako su ove nadzvučne rakete dospjele u ruke Hezbolaha, ali se pretpostavlja da su stigle iz Sirije, koja ih koristi u sklopu svojeg obalnog obrambenog sustava Bastion. P-800 u originalnoj inačici Rusi koriste u Ukrajini za gađanje kopnenih ciljeva, a pokazao se kao poprilično teška meta za presretanje. To svojstvo, u kombinaciji s bespilotnim letjelicama, moglo bi nanijeti velike štete izraelskoj ratnoj mornarici ako Hezbolah pokrene složenije napade na plovila.

Od hobističkih dronova do kamikaza koji prodiru duboko u unutrašnjost Izraela

Uz čitavu gamu raketa i projektila, Hezbolah je dobio znatnu iransku pomoć u obliku različitih bespilotnih letjelica. Prema tvrdnjama izraelskih dužnosnika, militantni šijiti iz Libanona imaju dronove samoubojice koji bez problema mogu doseći ciljeve u sjevernom Izraelu. Iako nisu sofisticirani poput zapadnih modela, Hezbolahovi dronovi iranskog porijekla navodno mogu doseći udaljenost od oko 460 kilometara.

Primarne Hezbolahove bespilotne letjelice uključuju Mirsad-1, uglavnom sličan iranskom Ababilu T. Prijavljen mu je domet do 200 kilometara, a nosivost iznosi oko 30 kilograma. Veći i sposobniji dron Ajub sličan je iranskom Šahedu 129, o kojem je tportal već pisao. Procjenjuje se da Ajub ima domet od čak 1699 kilometara, autonomiju leta do 24 sata i nosivost od 150 kilograma.

Vjeruje se da je Hezbolah od 2014. godine, kada je počeo koristiti dronove, nabavio i naprednije iranske bespilotne letjelice tipa Mohadžer, Samad, Karar i Segeh, kao i čitavu flotu malih kineskih dronova namijenjenih hobijima, a koji se vrlo lako mogu prenamijeniti u kamikaze.