Miroslav Šeparović

Miroslav Šeparović aktualni je predsjednik Ustavnog suda. Upravo zbog njega HDZ-u se, prema tvrdnjama SDP-a, žurilo u izboru novih sudaca jer mu je stari mandat istjecao u subotu 14. listopada.

Šeparović je rođen u Blatu na Korčuli 1958. godine. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1981. godine, pravosudni ispit položio 1983., a javnobilježnički 1994. Doktor znanosti iz područja građanskog prava i obiteljsko-pravnih znanosti postao je 2013., kada je na zagrebačkom Pravnom fakultetu obranio disertaciju na temu dobrobiti djeteta u praksi Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Nakon završetka fakulteta prvo je radio kao pravni referent u Vinariji Blato u Zagrebu, a potom u Vojnoj građevinskoj ustanovi Prečko. Sudac Općinskog suda u Zagrebu postao je 1986., gdje ostaje sljedeće tri godine, nakon čega se zapošljava u Ministarstvu pravosuđa kao savjetnik u Upravi za imovinskopravne poslove. Sljedećih nekoliko godina napreduje unutar Ministarstva pravosuđa, a 1995. postaje i ministar. Na toj funkciji zadržava se do 1998. U tom razdoblju sudjelovao je u izradi i provođenju propisa iz građansko-pravnog područja, pravosudnog sustava i reforme kaznenog zakonodavstva.

Dužnost ravnatelja Hrvatske izvještajne službe i zamjenika predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost obavlja od 1998. do 1999. Od siječnja 2000. upisan je u Imenik odvjetnika HOK-a, a 2005. osnivač je Odvjetničkog društva Šeparović i Partneri. 

Bio je član Odvjetničke komore osnovane pri Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu, na kojem je jedno vrijeme bio branitelj, Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija te vanjski član Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora.

Šeparović je, uz HDZ-ova Branka Bačića, vjenčani kum Vladimira Šeksa.

Mato Arlović

Mato Arlović aktualni je sudac Ustavnog suda, sada izabran na drugi osmogodišnji mandat. Rođen je 1952. u Oštroj Luci u Bosni i Hercegovini. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku 1979., a pravosudni ispit položio je 1995. Na osječkom fakultetu stekao je i stupanj magistra 1982., a doktor znanosti postao je 2012., kada je obranio disertaciju na temu prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj.

Prvo radno mjesto Arloviću je bilo u Tvornici šećera i vrenja Boris Kidrič u Županji. Dobar dio rane karijere proveo je na osječkom Pravnom fakultetu, gdje je od 1980. radio kao asistent, pa znanstveni asistent te sveučilišni nastavnik. U vremenu stvaranja države radio je kao tajnik Skupštine općine, nakon čega se vraća na fakultet te radi do proljeća 1991.

U Saboru je kao zastupnik proveo čak pet mandata - od 1990. do 2008. U tom periodu bio je na čelu niza saborskih odbora, poput Odbora za upravu i pravosuđe, Odbora za rad, zdravstvo i socijalnu politiku, Odbora za pomorstvo i veze, Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, a od 2000. do 2007. bio je i potpredsjednik Sabora iz redova SDP-a. Jedan je od koautora donošenja Ustava, a sudjelovao je i u nizu ustavnih promjena.

Bio je član Saveza komunista, a u SDP-u je bio i potpredsjednik stranke. Iz stranačkog života pomalo nestaje dolaskom Zorana Milanovića na čelo SDP-a. Naime upravo je Milanović uoči izbora 2007. stavio Arlovića na treće mjesto liste u V. izbornoj jedinici, iako se on nadao boljoj poziciji. Arlović je to odbio i kazao da napušta politiku. SDP ga je nekoliko godina kasnije ipak predložio za ustavnog suca, a u Ustavni sud prvi put je izabran 21. srpnja 2009.

Još od saborskih dana prati ga priča da je pritajeni saveznik HDZ-a, a nije tajna to da je bio u dobrim odnosima s Vladimirom Šeksom. Upravo ga je HDZ i predložio za drugi mandat u Ustavnom sudu, nakon što je SDP odlučio predložiti Gorana Selanca kao svojeg kandidata.

Goran Selanec

Na prvi mandat u Ustavni sud izabran je Goran Selanec, jedan od dosad najmlađih ustavnih sudaca. Selanec, koji je donedavno bio zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, rođen je 1976. u Zagrebu. Diplomirao je na zagrebačkom Pravnom fakultetu 2000. godine, a već dvije godine kasnije magistrirao je na temu Europske konvencije o pravima čovjeka i njezinu utjecaju na hrvatski pravni sustav. Magistrirao je i doktorirao na jednom od najprestižnijih američkih sveučilišta - University of Michigan - na koje je otišao s preporukom svog mentora Siniše Rodina, jednog od naših najboljih stručnjaka na polju europskog prava. O Selančevim referencama dovoljno govori i podatak da je u to doba primljen i na Harvard, Northwestern, Stanford i Chicago, no sve ih je odbio zbog Michigana.

Već pred kraj magisterija Selanec počinje raditi i na zagrebačkom Pravnom fakultetu i to kao znanstveni novak na Katedri za ustavno pravo. Nekoliko godina kasnije, odnosno 2004., prelazi na novoosnovanu Katedru za europsko javno pravo na istom fakultetu.

Od 2009. do 2012. radi kao nacionalni stručnjak za ravnopravnost spolova pri Mreži nacionalnih pravnih stručnjaka za ravnopravnost spolova Europske komisije, a 2012. postaje i prvi hrvatski predavač na Akademiji europskog prava - Europäische Rechtsakademie - koju je osnovala Europska unija.

Od 2010. do 2012. radi i kao viši pravni savjetnik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, kojoj je bio podrška u sudskim postupcima, pa i onima pred Ustavnim sudom. Te 2012. biva imenovan i zamjenikom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, a na toj dužnosti bio je do izbora za ustavnog suca.