U osvrtu na svoje tri godine na Pantovčaku, predsjednik Ivo Josipović priznaje kako je pravednost za koju se zalaže još uvijek 'teško ostvariv pojam', a za odnose sa susjedima, konkretno sa Srbijom, da su zapeli nakon odlaska Borisa Tadića. U jednom od intervjua u povodu treće godišnjice mandata navodi i kako su odnosi s istočnim susjedima pali na najnižu razinu od uspostavljanja diplomatskih odnosa dolaskom Tomislava Nikolića za srbijanskog predsjednika.

Upravo na zastoj državničkih aktivnosti, a vanjska politika predsjedniku je u 'opisu posla', ukazuju i analitičari koji su za tportal.hr ocjenjivali pozitivne, odnosno negativne strane prvih triju Josipovićevih godina u Uredu predsjednika.

'Dosta je iskoraka, poput posjeta BiH i Srbiji, vodeći politiku nadilaženja konflikata u prošlosti, načinio u vanjskoj politici. Nažalost, izostali su konkretniji rezultati. Jest na visokoj razini s bivšim predsjednikom Tadićem dosta toga postigao, međutim konkretna pitanja, kao što su granice na Dunavu, povrat imovine ili pitanja nestalih, nisu riješeni. Nakon što je otišao Tadić, izgubio se moment velike inicijative predsjednika Josipovića koji se do tada jako fokusirao na regiju pri čemu je izostao jači angažman na (izvan)europskom planu', primjećuje politolog Višeslav Raos

I politički analitičar Žarko Puhovski pozdravlja 'nekoliko važnih inicijativa, uglavnom prema susjednim državama', no također konstatira kako su prestale Tadićevim odlaskom. Priznaje mu kako je u tri godine mandata 'ustanovio poseban stil obnašanja predsjedničke dužnosti nasuprot pretjerivanja i kod Tuđmana, koje je imalo puno loših posljedica, ali i kod Mesića'. Usto, bitnim i dobrim smatra 'smirujuće djelovanje u zaoštrenim javnim prilikama'.

'Loša je strana vezana uz to što, u nastojanju da pokaže smirenost, nije poduzeo neke inicijative, primjerice nije sazvao sjednicu Vlade u povodu nekih zabrinjavajućih pojava – socijalnih, ekonomskih i sigurnosnih', smatra Puhovski.

U to da je politici u regiji, posebice jačanju odnosa s BiH i Srbijom, predsjednik Josipović dao 'nemjerljiv doprinos' ne sumnja ni politolog Branko Caratan. I on kao glavnu pozitivnu crtu primjećuje Josipovićevu ulogu kao stabilizirajućeg faktora hrvatske politike.

'Moglo bi se reći i da se profilirao kao ugledni državnik, jer Hrvatsku predstavlja u jednom svjetlu normalne, europske politike i u tom smislu odgovorio je na potrebu vremena. Nije slučajno da je zbog toga i popularan. Ne može mu se ni zamjeriti ono za što on nema ovlaštenja. Ipak, treba voditi računa o činjenici da predsjednik koji ponovno želi biti izabran mora u prvom mandatu voditi politiku koja ga ne izlaže pretjeranim kontroverzama. Može se očekivati da će u drugom mandatu potezi predsjednika Josipovića biti nešto jačeg intenziteta', prognozira Caratan.

Žarko Puhovski također misli da se Josipović, uz konstataciju da je neupitno kako ide po drugi mandat, uspio profilirati kao državnik. 'Veoma je mlad za predsjednika, a očito ima i veselja u obavljanju te funkcije, osim što je smatra važnom. Jednostavno ga zadovoljava bavljenje time i vjerujem da će se ponovno kandidirati. Na kraju, njegova popularnost neprekidno je takva da zapravo nema puno brige o reizboru', kazao je Puhovski.

Stručnjak za odnose s javnošću Božo Skoko smatra kako je predsjednik Josipović 'izrazito korektno odradio tri godine mandata' te mu i on na vrh pozitivnih stvari koje je učinio stavlja činjenicu da se 'nametnuo kao faktor stabilnosti među hrvatskim državnim institucijama i u hrvatskome društvu'. Navodi i kako se 'pritom dokazao kao predsjednik svih hrvatskih građana i svih Hrvata ma gdje živjeli'.

'Istaknuo se otvorenošću, tolerancijom i zalaganjem za dijalog. To se pokazalo i u njegovoj regionalnoj politici gdje je ostavio značajan trag. Treba pohvaliti i njegov korektan odnos prema svojim prethodnicima, ali i političkim protivnicima. Možda je bio preblag kod nekih loših poteza hrvatske Vlade ili nedovoljnog angažmana oko izvlačenja zemlje iz krize', konstatira Skoko.

Ono što mu politolozi sugeriraju jest izbjegavanje nekih loših poteza kakve je činio njegov prethodnik Stjepan Mesić, pa ga politolog Višeslav Raos podsjeća na ulogu korektiva u političkom sustavu i nekoga tko pazi da se provodi Ustav i rade institucije što ne znači i miješati se u stvari u koje se predsjednik ne bi trebao miješati.

'Mesić je imao lošu epizodu kad se umiješao u interni sukob jedne vjerske i nacionalne zajednice, kad su se u Zagrebu raskolile židovske općine, pa ja zauzeo stranu i to je bilo krivo, jer je on bio predsjednik svih. Isto se dogodilo kad je Josipović počeo zauzimati strane na sceni srpske nacionalne manjine. Reakcija je bila kriva i loše je to što je ušao u sukob', ocjenjuje Raos.

Slaže se kako predsjednik može imati određene inicijative i da je dobro kad okuplja ljude na forumima i savjetima, no navodi i kako 'mora biti svjestan da građanima šalje krivu poruku'. 'Njegove su dvije temeljne uloge, osim što je vrhovni zapovjednik vojske, da u kriznim situacijama zna stabilizirati sustav i bavi se vanjskom politikom. Građane treba otrijezniti i jasno im reći kako predsjednik nije taj koji će stvarati radna mjesta', ukazuje Raos.

Na kraju, pokušava i dati odgovor zašto je Ivo Josipović već dugo najpopularniji političar u Hrvatskoj. 'Građani još uvijek priželjkuju nekakvog vođu. Bez obzira na to jesu li lijevo ili desno, voljeli bi opet imati nekoga poput Tita ili Tuđmana, naravno, u različitim kontekstima, i doista žele snažnog čovjeka na vrhu. Upravo zato često gledaju u Josipovića kao nekoga tko će donijeti prosperitet i biti stalno iznad stranačke politike', zaključno smatra Raos.