Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg uvjeren je da će Erdogan u konačnici popustiti. Nakon jučerašnjeg susreta s turskim šefom diplomacije Mevlutom Cavusogluom tvitao je: 'Turska je cijenjena saveznica i potrebno je odgovoriti na sve sigurnosne probleme.' Nakon što su Švedska i Finska najavile da će poslati svoje delegacije na razgovore u Tursku, ne bi li ishodile promjenu stava, Erdogan im je poručio da se ne moraju truditi jer je 'nemoguće' da se Ankara predomisli.

Turska optužuje Švedsku i Finsku da su 'utočišta za terorističke organizacije' jer su primile brojnu kurdsku populaciju, uključujući članove Kurdske radničke stranke (PKK) i kurdske milicije YPG u Siriji. Osim toga, Ankara zamjera članicama NATO-a ograničavanje izvoza oružja u Tursku upravo zbog njezine borbe protiv navedenih skupina.

Uspoređujući 'ciparski slučaj' s aktualnom situacijom, dr. sc. Ljubo Runjić, stručnjak za međunarodno pravo i dekan Veleučilišta u Šibeniku, podsjeća na činjenicu da međunarodna zajednica ne priznaje samoproglašenu 'Tursku Republiku Sjeverni Cipar' na sjeveru otoka, s većinskim turskim stanovništvom.

'Oni su se pobunili i odvojili, nešto slično kao u Ukrajini. Krim je de facto dio Rusije, to će vjerojatno biti i Donbas. Kada bi Ukrajina ulazila u NATO, to bi bilo u međunarodno priznatim granicama, dakle s Krimom i Donbasom, a jednako bi bilo i s Ciprom i tamošnjom samoproglašenom republikom. Tu bi nastao problem', navodi Runjić za tportal.

Cipar stoga nije ni započeo pregovore oko ulaska u NATO.

'Turska je jasno dala do znanja da to neće dopustiti, jer da je Cipar ušao u NATO i da je došlo do rata između Cipra i Sjevernog Cipra, sve NATO-ve članice morale bi stati u obranu Cipra. Samim time postojala je opasnost da Sjeverni Cipar bude pripojen matici i na taj način nitko se nije htio uvući u sukob s Turskom. Upravo to je razlog zbog kojeg je članstvo Ukrajine u NATO-u vrlo malo izvjesno. Nitko si ne bi dopustio luksuz ući u sukob s Rusijom, nitko ne želi slati svoje vojnike u pogibelj', napominje Runjić.

Podsjeća da slučaj Cipra i Turske nije bilo jedino blokiranje članstva u NATO-u: Grčka je dug niz godina zbog trivijalnog razloga - promjene imena - blokirala članstvo današnje Sjeverne Makedonije u Savezu.

Također, važno je imati u vidu to da Turska, za razliku od Hrvatske, ima konzistentnu, jedinstvenu vanjsku politiku.

'U ovom trenutku imamo dvostruku vanjsku politiku, što je nedopustivo. Predsjednik Milanović na određeni način solira u odnosu na Vladu, a time sami sebi narušavamo međunarodnu reputaciju i vjerodostojnost. Dok se na unutarnjem planu možete sukobljavati i vrijeđati, čemu i svjedočimo posljednjih mjeseci, trebate imati jedinstvenu vanjsku politiku. Samim time, Turska zbog jedinstvene politike uistinu ima mogućnost stavljanja veta, a predsjednik Milanović puca ćorcima. Naš veleposlanik sigurno neće postupiti sukladno njegovu stavu. Vlada vodi vanjske poslove, tražit će se mišljenje Zrinjevca', ističe Runjić.

Erdoganova retorika vrlo je čvrsta; što bi mogao tražiti zauzvrat, je li to čista trgovina?

'Što više tražite, to možete više dobiti. Naravno da on sad čvrstim stavom nastoji prisiliti Zapad da mu osigura ono što traži. Švedska ima veliku kurdsku emigraciju, uključujući članove zabranjenog PKK-a i disidente koji su napustili Tursku – on želi ili da se izruče Turskoj ili da se zabrani njihovo djelovanje. Osim toga, želi pristup određenim zapadnim vojnim tehnologijama. Finska i Švedska praktički su stavile embargo na izvoz određene vojne tehnologije u Tursku upravo zbog njihove politike prema Kurdima. Zapad će vjerojatno biti prisiljen udovoljiti i moguće je da će se naći negdje na sredini. Ne treba zaboraviti da je Putin spasio Erdogana u neuspjelom pokušaju državnog udara 2016. godine – obavijestio ga je o pripremi vojnog puča, a tada se radilo praktički o satima. Moguće je da Erdogan vraća dug Putinu; čak i u ovom ratu s Ukrajinom nije se distancirao od njega, nije uveo nikakve sankcije Rusiji, nije dao čvrstu podršku Ukrajini', podsjeća Runjić.

Što ako Turska, dakle, ne popusti i ne odobri članstvo Švedske i Finske u NATO-u?

'To bi bio velik udarac za NATO. S obzirom na to da se radi o iznimno složenoj situaciji i praktički se nalazimo u najvećem ratnom sukobu u Europi nakon Drugog svjetskog rata, to bi dovelo u pitanje način odlučivanja u NATO-u, u kojem jedna država može zbog svojih partikularnih interesa spriječiti funkcioniranje najvećeg vojnog saveza. De facto i Hrvatska to može učiniti zbog izbornog zakona u BiH, što je za Zapad možda trivijalan problem. To je onda problem, definitivno, tim više što je NATO još prošle godine bio u velikoj krizi, sjetimo se samo kako se osramotio u Afganistanu povlačeći se u kaosu, neredu, panici, ljudi su padali s aviona... Tada je Macron rekao da se NATO nalazi u stanju moždane smrti.

Ova kriza u Ukrajini nova je prilika za NATO. Konačno je Savez dobio svog neprijatelja, pa se može reći da su Rusi opet dali smisao postojanja NATO-u. Ako bi Erdogan išao s vetom, to bi bio značajan udarac i korak natrag za Savez', ocjenjuje Runjić, napominjući da je Ankara odlučila svoj partikularni interes staviti ispred zajedničkog interesa iako je rat u Ukrajini puno važniji od toga imaju li Turci pristup određenoj vojnoj tehnologiji.

Čini se da se Milanović, međutim, upravo divi nacionalističkim perjanicama Orbanu i Erdoganu jer ih međunarodna zajednica, na ovaj ili onaj način, 'doživljava'.

'Finci i Šveđani nisu krivi za izborni zakon u BiH. Predsjednik Milanović gađa pogrešnu metu, traži pogrešnu adresu, a može samo ugroziti međunarodnu reputaciju Hrvatske. Postoje drugi načini. Apsolutno se slažem s time da bi pitanje Hrvata u BiH trebalo biti vanjskopolitičko pitanje broj jedan, jer je njihov položaj neizdrživ i iz dana u dan sve teži. Potrebno je naći pravi forum, pravu adresu na kojoj braniti te interese. Predsjednik Milanović je pravnik i on dobro zna da, što se tiče BiH, izmjena izbornog zakonodavstva ne ide preko noći. Tu su uključeni brojni akteri, jer je BiH de facto protektorat međunarodne zajednice, pa će se za bilo kakvu izmjenu izbornog zakona pitati i Rusiju, državu koja se nalazi u Vijeću za implementaciju mira. To je složen proces. Treba znati kako braniti nacionalne interese', zaključuje Runjić.