NATO je više nego ikada u sukobu sa samim sobom oko toga kako se nositi s Rusijom, piše Deutsche Welle.

"SAD i Velika Britanija su za čvrst stav i zastrašivanje; Njemačka, Francuska i Italija naglašavaju dijalog, a treća skupina oko Bugarske, Mađarske ili Slovačke želi ostati izvan sukoba i raspoređivanja trupa. Njemačka obično predstavlja umjerenu poveznicu između tih grupa – to trenutno nedostaje zbog slabosti u vodstvu”, kaže za DW Stefan Meister, stručnjak za istočnu Europu u DGAP-u.

"Tu dolazi i do slabljenja zbog populizma, Trumpa i Brexita. Putin to pokušava iskoristiti za pregovore o novom sigurnosnom poretku u Europi bez SAD-a", kaže dalje Meister. U ovoj situaciji članice NATO-a u srednjoj i jugoistočnoj Europi igraju neuobičajeno važnu ulogu. No ponekad odande dolaze oštri tonovi.

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović izazvao je iritaciju krajem siječnja kada je najavio da će se njegova zemlja povući u slučaju izbijanja sukoba: "NATO povećava svoju prisutnost, mi nemamo ništa s tim i nećemo imati ništa s tim. Ako dođe do eskalacije, povući ćemo se do posljednjeg hrvatskog vojnika." Ova izjava je dovela Vladu u Zagrebu u nezgodnu situaciju: "Predsjednik ne govori u ime Hrvatske, već u svoje ime. Mi jesmo i ostat ćemo vjerna članica NATO-a", rekao je ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman za FAZ.

Milanovićeve izjave bile su tim više začuđujuće s obzirom na to da ni NATO ni SAD ni Ukrajina nikada uopće nisu tražili vojni angažman od Hrvatske. "Milanovićeve izjave služe za unutarnjopolitičke svrhe, moraju se promatrati u pozadini njegovog stalnog sukoba s premijerom Andrejem Plenkovićem. Čini se da Milanović u posljednje vrijeme igra na nacionalističku kartu, nazivajući Milorada Dodika, lidera bosanskih Srba, 'partnerom' ' i želi se poslužiti snovima hrvatskih nacionalista o prekrajanju granice u Bosni uz rusku potporu", kaže za DW dr. Filip Milačić, znanstveni suradnik u Zakladi Friedrich Ebert u Beču.

Govoreći na bugarskoj TV 1. veljače, ruska veleposlanica Eleonora Mitrofanova vrlo je jasno dala do znanja što Rusija traži: povlačenje NATO-a na granice iz 1997. i povlačenje svih NATO-ovih trupa i baza iz zemalja poput Rumunjske i Bugarske. Formalno, prema riječima Mitrofanove, te bi zemlje mogle ostati članice NATO-a. Bugarski ministar obrane Stefan Janev očito se može naviknuti na ideju "fiktivnog članstva u NATO-u". U prosincu ga je premijer Kiril Petkov morao javno ukoriti nakon što je na Facebooku progovorio protiv raspoređivanja NATO-ovih postrojbi u Bugarskoj. Onda je tokom parlamentarne rasprave u siječnju Janev apelirao: „Trebali bismo prestati čitati i špekulirati u stranim medijima. Trebali bismo biti 'Bugari' i razmišljati (o vojnom angažmanu zemlje, op. aut.) iz perspektive bugarskog nacionalnog interesa." Ako bi se trupe NATO-a razmještale u Bugarskoj, onda isključivo bugarske trupe, rekao je Janev.

Naglasak na "nacionalnom interesu" i "bugarskom suverenitetu" i u Sofiji ima pozadinu: u prosincu su u parlament ušli nacionalisti iz stranke Preporod. Veleposlanica Mitrofanova također zna za tradicionalno prorusku poziciju bugarskih nacionalista: "Rusija ima utjecaj u Bugarskoj: našu zajedničku povijest. Ona je najvažniji lobist, najvažniji influencer u našim odnosima."

Potpuno je drugačije u Rumunjskoj. Uz Njemačku i Poljsku, Rumunjska je jedna od zemalja u koje se već upućuju dodatne američke i NATO-ove snage. Prema istraživanju instituta za istraživanje javnog mnijenja INSCOP Research, sa 60 posto NATO je institucija koja uživa najveće povjerenje građana. "Dodatne trupe u zemlji nisu samo dobrodošle, već i politički kapital za vladu. Čak se ni nacionalisti ne usuđuju govoriti protiv toga", rekao je za DW Sorin Ionita, politolog iz tvornice mozgova Expert Group u Bukureštu.

U fokusu raspoređivanja postrojbi NATO-a je također Mađarska, koja, poput Rumunjske, ne samo da dijeli granicu s Ukrajinom, već ima i ukrajinsku manjinu. Ovdje premijer Viktor Orban godinama održava "poseban odnos" s Rusijom. Njegovo javno divljenje autoritarnom stilu vladavine u Moskvi i protivljenje sankcijama Rusiji donijelo mu je nadimak "Putinov pinč". Orban je početkom veljače otputovao Putinu u Moskvu u "mirovnu misiju", kako je službeno navedeno. No, glavni fokus je bio na isporuci ruskog plina, koji Mađarska plaća znatno ispod tržišne cijene, te na uključivanju Rusije u proširenje nuklearne elektrane Paks. Budimpešta zbog toga izbjegava rasprave o većem angažmanu Mađarske u NATO-u.

Posebno kompleksan odnos prema Rusiji ima strateški važna članica NATO-a Turska. U sirijskom građanskom ratu Putin i Erdogan surađuju, ali u Libiji podržavaju različite skupine. Erdogan je s jedne strane razljutio svoje NATO-partnere kupnjom ruskih protuzračnih projektila S-400, s druge strane Ankara opskrbljuje Ukrajinu vojnim dronovima. I slično kao Njemačka, Mađarska ili Bugarska, Turska je također ovisna o ruskom plinu i nafti. "To je delikatan čin balansiranja za Ankaru: Erdogan ima posebnu vezu s Ukrajinom i podržat će nju i NATO; s druge strane, on ne smije naljutiti Putina tako da on isključi plin ili traži osvetu u Siriji", kaže Asli Aydintasbas iz Europskog vijeća za vanjske odnose u razgovoru za DW. U slučaju sukoba, Ankara bi, kako ona kaže, vjerojatno rasporedila turske trupe i isporučila tehnologiju bespilotnih letjelica Ukrajini, dok bi u isto vrijeme omogućila prolaz ruskoj mornarici u Crno more.

"Za razliku od Zapada, Rusija točno zna što želi u istočnoj Europi: vratiti moć i sfere utjecaja koje je izgubila od 1991.", kaže stručnjak za istočnu Europu profesor Timothy Gordon Ash u britanskom Guardianu. Kako bi to postigao, Kremlj u jugoistočnoj Europi koristi dva alata: jeftini plin i nacionalizam. Filip Milačić je u razgovoru za DW siguran: "Rusija nudi nacionalističkim elitama nešto što Zapad ne nudi i ne bi trebao ponuditi: obećanje da će prekrojiti granice na Balkanu."

Ipak jeftini plin, nacionalizam i nejedinstvo neće biti dovoljni za podjelu NATO-a u slučaju sukoba. "SAD kao vodeća sila se trenutno može nametnuti, NATO je ipak relativno jednoglasan u zastrašivanju. A čak i ako se manje države povuku, one u krajnjem slučaju neće dovesti u pitanje svoju lojalnost Savezu. Isporučuje se oružje, ojačavaju postrojbe i dobiva na vremenu u odnosu na Rusiju", kaže ukratko Stefan Meister, piše Deutsche Welle.