Iz Patagonije se vraćamo na sjever. Zastajemo na nekoliko dana u Santiagu kako bismo sredili dojmove i odgovorili na ljubazni poziv prijateljice iz Hrvatske, odnedavno čileanske nevjeste, koja nas je ugostila u svom stanu u četvrti Las Condes.

Ivana je dio recentne hrvatske emigracije koja ne napušta zemlju zbog filoksere i neimaštine, kako je to bio slučaj s onim Hrvatima koji su došli u Čile prije više od sto godina. Nisu ekonomski razlozi njezin glavni motiv, radila je i živjela po cijelom svijetu, od Čilea i Indonezije do Tajlanda i Kine. Kao i velikom broju mladih ljudi u Hrvatskoj, dosta joj je politike, uhljebljivanja po partijskoj liniji, rasprava o partizanima i ustašama i mentaliteta svakodnevnog kukanja uz kavu kako se ništa ne može promijeniti.

Ona je nešto promijenila - zemlju u kojoj će živjeti, a u Čile je zaljubljena još od kada je ovdje studirala dobivši stipendiju. Ivana je realizirala svoj životni san!

I nama je nekoliko dana odmora u proljetnom Santiagu ispunjenje sna nakon hladne Patagonije, a onda krećemo dalje, u najvišu pustinju na svijetu Atacamu. Prije toga nakratko u Valparaiso, poznatu luku i grad koji je, za razliku od europskog Santiaga, sačuvao svoj južnoamerički šarm i koji je posebna priča.

I onda, sjever. Odmakli smo 4.000 kilometara od Punta Arenasa, a još smo u Čileu!

<<Sve o tome zašto je Jasen Boko krenuo na put zemljama kojima je prošao Che pročitajte ovdje>>

U Atacami kiša padne jednom u deset godina, a ni to nije izvjesno

U San Pedru de Atacama, gradiću-oazi u srcu pustinje, odlučili smo se za smještaj kod lokalnih ljudi, Atacamenosa, kako sebe zovu stanovnici Atacame, premda pripadaju različitim starosjedilačkim plemenima. Obitelj živi u prostranom dvorištu koje okružuje nekoliko kuća izgrađenih od opeka od blata, jedinog građevnog materijala ovdje, a koje povoljno iznajmljuju putnicima s ruksacima koji tu rado dolaze. Kućice su prekrivene slamom, ali kako u Atacami kiša padne jednom u deset godina, a ni to nije izvjesno, propusnost krova ne predstavlja problem. Tuš i sve za higijenske potrebe je, očekivano, na kraju dvorišta.

Jednom davno prošao je tu neki Englez i nazvao ga Wilson

I dok uvečer s domaćicom Angelicom, ženom zaraznog smijeha djevojčice, sjedimo za stolom pod stablom u dvorištu, na vratima se pojavljuje čovjek koji na kolicima vuče svoj posao, upravo je završio radni dan. Angelica ga poziva da nam se pridruži i imamo posebnu čast upoznati mjesnog šamana Wilsona.

'Šaman iz plemena Lickanantai, pa Wilson?' čudim se.

'Probaj ti zapamtiti moje ime Ckauckott', uzvraća. 

Jednom davno prošao je tu neki Englez i nazvao ga Wilson, a znamo da Englezi kao pravi kolonisti svoja imena vole davati svemu, od Mount Everesta do Wilsona, pa je ime ostalo, svidjelo se i njemu i selu.

Od svoje dvadesete, a sad mu je 66, Wilson liječi lokalne ljude u San Pedru de Atacama i okolnim selima prirodnom medicinom. Imaju oni i liječnika i ambulantu u 'pueblu', ali domaće je domaće, radije se priklanjaju milenijima staroj tradiciji liječenja biljem. Nije Wilson neki šarlatan, završio je on i škole prirodne medicine čak u Santiagu, ali je najviše naučio od starijih kolega koji su nekada radili taj posao.

Od čega boluju ljudi na 2.400 metara nadmorske visine

Začudo, u ovoj pustinji i po njenim rubovima raste čak pedesetak ljekovitih trava, a bolesnih nikad ne nedostaje pa Wilson ima posla. Od jutra do mraka obilazi lokalne sajmove i okupljanja, nudi svoje lijekove, a od dobrobiti suvremene civilizacije usvojio je mobitel pa ga pacijenti zovu kad im nešto zatreba.

'I od čega ovdje, na 2.400 metara nadmorske visine, ljudi boluju?' zanima me.

'Od stresa', kaže Wilson, 'stres je izvor gotovo svih bolesti'.

Stres u San Pedru, gradiću s manje od 4.000 stanovnika i bez jedne višekatnice, usred pustinje, bez užurbanog života velegrada?

I šamani plaćaju porez

'Stres je bolest suvremene civilizacije', kaže Wilson, koji je i sam te večeri bio pod stresom. Sutra putuje u Calamu, središte regije u kojem je i Porezna uprava, mora platiti porez.

'I šamani plaćaju porez?' ne mogu se načuditi.

'Da, Čile je uređena kapitalistička zemlja i svi plaćamo porez, nema tu rasprave', zaključuje Wilson.

Pa smo ga uz pivo dugo u noć tješili kako će sve s poreznicima biti u redu, i oni su izloženi stresu, razumjet će ga. Naučili smo te noći jedinu riječ koju znamo izgovoriti na njegovom Ckunsa jeziku: Tahnitur - živjeli, nazdravljajući njemu i njegovom odgovornom poslu.

A mi smo sljedećeg jutra, dok je Wilson putovao prema Calami, zajedno s mladim čileanskim parom, iznajmili jedino vozilo koje može savladati 'ceste' Atacame, 'pick up truck' i krenuli u istraživanje onog zbog čega San Pedro i Atacama i privlače brojne turiste i pretvaraju se u prvorazrednu turističku destinaciju.

Najviša, najstarija, najsuša

Atacama je u svjetskim okvirima pustinja rekorder po izostanku kiše, najsušnija je pustinja u svijetu. Osim toga, na najvišoj je nadmorskoj razini i najstarija pustinja. Stručnjaci kažu da je najsličnija Marsu pa su tamo snimani brojni filmovi, a NASA redovito vrši istraživanja na tom mjestu kako bi dobila uvid u situaciju na Marsu za svoje ekspedicije. Atraktivna je i za pustinjske reli utrke, pa je i onaj najpoznatiji Pariz-Dakar zbog nesigurne rute u Africi od 2009. održavan ovdje. Okružena vulkanima, od kojih su mnogi još aktivni, Atacama nudi atrakcije na svakom koraku.

Ipak, ono što najviše iznenađuje, a što ne biste očekivali na mjestu tako surovih karakteristika, jest spektakularnost prirode. Pa smo u dva dana, zahvaljujući 'pick up' vozilu, istražili najljepše dijelove slane pustinje koji nadilaze sva očekivanja, ma koliko se za 'čuda' pripremili.

Na temperaturi nižoj od minus 10 možete skuhati jaje

Odakle uopće početi? Možda od gejzira El Tatio, u krateru nekadašnjeg vulkana, koji se probijaju iz zemlje na visini od 4.500 metara, a koje treba posjetiti u samo svitanje kada su najaktivniji. Riječ je o trećem po veličini svjetskom polju gejzira i rekorderu po nadmorskoj visini, dijelu istog onog prstena vatre koji u Čileu uzrokuje svakodnevne potrese. Na temperaturi nižoj od minus 10 u bilo koje od uzavrelih gejzira možete skuhati jaje i doručkovati ga, ako vam se pri tom ne smrznu ruke. Fascinantan prizor, koji asocira na sve ono što ste gledali o nastanku našeg planeta, i koji, u kombinaciji s hladnoćom i visinom, doslovno ostavlja bez daha.

Pustinja skriva i Diva iz Atacame, najveću prethistorijsku antropomorfnu skulpturu, izgrađenu od kamena, dugu 119 metara, koju su lokalni stanovnici izgradili puno prije dolaska konkvistadora, a koja im je služila, osim kao izraz dubokog štovanja bogova, i kao astronomski kalendar. Najbolje se vidi iz zraka, trebali su je vidjeti bogovi, a ne ljudi.

Usput ćete se okupati u termalnim izvorima, a popijete li dovoljno pisca, domaćeg jakog alkohola, možda vam se ukaže i mitska ptica Alicanto, za koju lokalni rudari tvrde da zna gdje se kriju zlato i srebro i treba je pratiti, ali tako da vas ne vidi, kako biste otkrili zlatnu žicu. Međutim, ako vas vidi, namjerno će vas odvesti na krivo mjesto i navesti vas da padnete s litice. Znajući koliko lokalni rudari u teškim uvjetima rada konzumiraju pisco, ne čudi me da mnogi od njih, s pticom ili bez nje, stradaju u pustinji.

Flamingosi usred ničega

Kad smo kod ptica, jedan od najspektakularnijih prizora, koje nikad ne biste očekivali u slanoj pustinji, jesu lagune sa slatkom vodom u kojima se okupljaju flamingosi, nadrealan prizor u okruženju u kojem se nalazite. Lagune Altiplana sadrže, osim bogate flore i faune, značajne rezerve soli i s bolivijskim dijelom tog geološkog fenomena više od polovine svjetskih rezervi litija, a sve na visini od 4.000 metara. 

Ako se umorite od vožnje kroz prašinu, puno je mjesta gdje se možete okupati u termalnim izvorima, od kojih su najzanimljiviji Oyos de Salario, Oči slane pustinje, dva mala jezera skrivena u samom srcu pustinje. Nećete propustiti ni Salar de Atacama, golemo slano jezero koje se pretapa u pustinju, a koje sadrži najveće količine soli izvan oceana. I djeluje, kao i sve drugo u ovom dijelu svijeta, potpuno izvanzemaljski.

Jesu li se ovdje Amerikanci spustili na Mjesec?

Gdje god se okrenuli, gdje god vozili, pred vama se u Atacami nižu prirodna čuda, poput poznatih Dolina Smrti i Mjesečeve doline, u kojoj su, tvrde teoretičari zavjera Amerikanci snimali navodno spuštanje na Mjesec. 

Svemu ovome treba dodati i spektakularnu slanu pustinju Salar de Uyuni, koja iako nije formalno dio čileanske Atacame i nalazi se odmah preko granice u Boliviji, spada u isti geološki fenomen Altiplana.

Kad se provozate tim prostranstvom soli i dođete na 'otok' Incahuasi (Dom Inka) koji okružuje 10.000 četvornih kilometara čiste soli, otok kojem nedostaje samo more, onda shvatite zašto cijela ova regija, a to primijete svi koji u nju dođu i na koje ostavi duboki dojam, ima posebnu energiju koju je teško racionalno objasniti.

I šaman Wilson s kojim smo nakon svih tih čudesnih doživljaja podijelili iskustvo, a koji je u međuvremenu uspješno riješio svoje porezne obveze, kaže da racionalno objašnjenje ne postoji niti ga treba tražiti.

'U životu treba uživati i diviti se svim čudima koje su nam stvorili Pachamama (Majka Zemlja) i Otac Sunce, zašto sve treba racionalno pojmiti i objasniti?' lapidaran je Wilson.

I onda, lišen poreznog stresa, podigne svoju čašu piva!

Tahnitur! - uzvraćamo, potpuno fascinirani neobjašnjivom divljom ljepotom Atacame.

Serijal putopisa Jasena Boke iz Južne i Srednje Amerike ekskluzivno pratite na tportalu, a prethodne nastavke pročitajte na ovom linku.