Skup pred HNB-om, kada je možda pet tisuća svježe nabrijanih građana prekrilo Trg burze, doista je bio i simbolički i izvedbeni zenit cijelog prosvjeda. No skandiranje nekoliko desetaka ljudi pod katedralom tri sata kasnije, nakon što je prosvjed već završio, predstavlja sociološki zanimljiv, ali ipak sporedni i masovnošću sasvim marginalni moment cijele večeri.

Novinari koji sve vrijeme prate mitinge i višesatne marševe tisuća nezadovoljnih građana podsjećaju da ovo nije bio prvi put da se masa u svojim pohodima zaustavila pred HNB-om. No klasični povici 'Lopovi! Lopovi!' ovog puta su ustupili mjesto paroli 'Ne damo HNB!'.

Stotine demonstranata stale su uza zidove impozantne zgrade i držeći se za ruke napravile ljudski lanac. Neki su to protumačili kao izraz potpore Hrvatskoj narodnoj banci, odnosno njenom guverneru Željku Rohatinskom koji je u dijelu hrvatskih medija proteklih godina predstavljan kao osoba godine i 'spasitelj' u vremenima recesije.

Rohatinski je ovih dana ponovno u sukobu s Vladom Jadranke Kosor oko preuzimanja inicijative za projekte ekonomskog razvoja i otvaranja radnih mjesta. Neki od prosvjednika otvoreno su izražavali potporu Rohatinskom, no istovremeno je izvjesni aktivist preko slabog megafona prozivao guvernera da je dao 'šest milijardi poduzetnicima koji su zaustavili procese ekonomskog razvoja u zemlji'. Treći su pak kratko vikali 'Lopovi!', a onda se utopili u huku zviždaljki, bubnjeva i mini-vuvuzela.

Tražiti i analizirati što je tko htio reći, što je netko viknuo u megafon tijekom nepreglednog kruženja mase oko zgrade HNB-a, doima se apsurdnim, jer ionako je cijeli skup organiziran bez govorancija i ograničen na slogane koje bi rijetko kad aktivno prihvatila većina prosvjednika. Jedinom konstantom u cijelom procesu svih ovih buna i mitinga doima se jasan zahtjev da HDZ-ova Vlada odstupi s dužnosti i raspiše prijevremene izbore.

Kada je pak riječ o incidentu na Kaptolu, istini za volju, zagrebačka katedrala ni ovaj put nije bila na karti mjesta s kojima su se ideološki šareni sudionici marša imali obračunati. Prosvjedi su, naime, bili već službeno završeni. Nekoliko tisuća ljudi na Trgu bana Jelačića razmiljelo se kud koji, a jedna manja skupina pod spomenikom banu Jelačiću pozvala je na Kaptol, na molitvu 'da se Jaca konačno probudi i shvati da mora otići'. Prema katedrali se, skupa s novinarima, nije uspelo više od 200 ljudi, a zatim su mnogi, umorni od trosatnog marša, posjedali uokolo.

Jedan glasniji dio prosvjednika – njih otprilike nekoliko desetaka – počeo je skandirati 'Popovi-lopovi!'. To se nije svidjelo drugom dijelu mitingaša koji su tražili 'poštivanje svetog mjesta', da bi im prvi još glasnije odbrusili parolama 'Dolje pedofilija!'. Treći su jednostavno otišli. U jednom trenutku dogodio se i bliski verbalni susret, u kojem su ljutiti vikači poručili da se Isus rodio u štali, a ne u palači, te da 'Bozanićev bog nije njihov bog'. Zanimljiv kasnovečernji post scriptum prosvjeda, ali realno – gotovo marginalni incident koji bi u nekom drugom kontekstu možda prošao medijski nezapaženo.