No da ima i onih koji ne smatraju da je ispit iz hrvatskog bio pretežak, pokazuje primjer učenice (podaci poznati redakciji) iz XV. zagrebačke gimnazije koja nam se obratila povodom halabuke koja se dignula. Njen email prenosimo u cijelosti.

'Sigurna sam da nisam jedina koja se javlja s kritikom upućenom svojim kolegama koji su kao i ja jučer pisali državnu maturu iz hrvatskog.

Gola je činjenica da je ispit bio drukčiji od svih dosadašnjih (uključujući i ogledni primjer ispita iz ispitnog kataloga), ali da su od nas tražene takve nebuloze o kojima svi pričaju, nije.

Svi po redu, gdje god gledam, izvlače pitanja iz konteksta cijele mature pa ispada da se primjerice na osnovnoj razini tražilo toliko dobro poznavanje Marulićeve Judite da se išlo do te krajnosti da se postavilo pitanje koje je boje bio njezin prsten, ili na višoj razini (koju sam i ja pisala) gdje je bilo postavljeno pitanje što je barunica Castelli ponijela iz Glembajeve u svoju vilu.

Da, to su bila postavljena pitanja, ali nitko ne spominje da je uz sve to stajao ulomak iz djela iz kojeg se više ili manje jasno dalo iščitati koje je to boje prsten bio (odnosno da je riječ o rubinu, a sad tko zna da je rubin crven, a tko ne zna, ah krhko je znanje) ili da je barunica uzela sag (perzer u ulomku) na kojem se Leone igrao čitavo djetinjstvo.

Bila je hrpa takvih pitanja, ali i pitanja koja su iziskivala takve 'detalje' imala su svoj odgovor u ponuđenom ulomku. Dvosmislenosti je bilo (primjerice, je li Holden iz 'Lovca u žitu' buntovnik ili avanturist jer kaže da bi sjeo na nuklearnu bombu), ali bilo ih je do sad i mogli smo to očekivati.

Gramatika je presjekla sve osnove koje bi se u srednjoj školi trebale savladati, ali je činjenica da većina profesora uz književnost zanemaruje jezični dio nastave hrvatskog jezika.

Dakle, okej, matura je bila nešto zahtjevnija od dosadašnjih, ali tako bi svaki ispit trebao izgledati kako bi se u konačnici oni bolji pokazali u odnosu na one manje bolje koji su na maturu došli misleći da se sve može naučiti tri dana prije.

Ne može, to je ispit koji pokazuje učenikov kontinuitet u radu! (kao što bi trebao svaki ispit državne mature) Jedini dio koji se može zamjeriti bila je Ujevićeva pjesma 'Oproštaj' (za koju znam da postoje 3 verzije - u našoj čitanci su bile sve tri - a mi smo dobili baš onu teže razumljivu od dvije donekle razumljive), moja je sreća bila što sam imala profesoricu s kojom smo pjesmu obradili na satu pa sam znala što odgovoriti.

Poanta je da od učenika koji se očekuju upisati na fakultet (nije važno koji) prvo što se treba zahtijevati je poznavanje vlastita jezika, ali u većoj mjeri od poznavanje naše ili svjetske književnosti. Danas time ne pokazujemo ništa osim opće kulture (koja je također važna).

Puno je veći problem današnje mladeži (i starijih) problem nepismenosti i nesnalaženja u vlastitom jeziku. I za kraj, osvrt na strukovnjake koji su se našli naročito pogođenima ovom maturom (kao da su ju jedini pisali) - tko hoće, taj i može.

Ne može se i ne smije kriviti školski program/profesori jer školstvo je danas takvo da naše znanje isključivo ovisi o nama samima (znam puno jako dobrih primjera).

Ja možda jesam presubjektivna, ali sam prvenstveno realna. Odlična sam učenica XV. gimnazije i imala sam isto takvu profesoricu koja nas je većinu (ne samo moju generaciju nego i one prije) uputila na kvalitetan i koristan način učenja hrvatskog jezika pa vjerojatno (uz vlastiti trud) dobar dio toga mogu zahvaliti i njoj.

Ali okriviti sastavljače, Ministarstvo ili ministra za vlastiti neuspjeh, nema nikakvog smisla. Samo se sebi laže', zaključuje maturantica i XV. gimnazije u Zagrebu.