Ustavni sud Poljske krajem prošlog tjedna ocijenio je da su ključni članci temeljnog ugovora Europske unije (EU) nespojivi s poljskim pravom, čime je zapravo odbačeno načelo da pravo EU-a ima primat nad nacionalnim zakonodavstvom u određenim pravosudnim područjima. Spomenuta odluka uzdrmala je same temelje Europske unije.

Neki stručnjaci smatraju da je odluka poljskog ustavnog suda veći udar na Europsku uniju od Brexita jer je nadređenost europskog prava nad nacionalnim vezivno tkivo koje Uniju drži na okupu. Dakle s temeljnim ugovorima Europske unije, koje je potpisala svaka članica, stigle su obveze poput prihvaćanja prvenstva europskih zakona nad nacionalnim, kao i uloge Suda Europske unije. Ako se sruši europska primat nad nacionalnim sudstvom, u vodu pada čitav koncept na kojem stoji Europska unija. EU se temelji na pravilima koja se dosljedno primjenjuju u svim njezinim državama članicama pa bi, ako to prestane biti slučaj, bili potkopani sami njeni temelji. Zbog toga će se Europska unija morati obračunati s Poljskom jer bi u suprotnom mogao uslijediti domino-efekt drugih zemalja s istim ili sličnim idejama.

Postoji i drugo gledište, ono koje zastupaju mnogi ustavni sudovi država članica EU-a, piše Deutsche Welle, a koje pretpostavlja da su države članice europskim institucijama dale samo određene, jasno definirane ovlasti. Na djelu je nerješiv spor oko toga tko je tu kuhar, a tko konobar. Središnji problem koji stoji iza svega ovoga taj je da Europska unija nije savezna država. Pokušaj donošenja europskog ustava u tom smjeru propao je 2005. godine, nakon referenduma u Francuskoj i Nizozemskoj – bez obzira na sav entuzijazam u pogledu ideje federalne Europe i to da sve više srasta. Kao demokrati svi moraju prihvatiti ovu odluku iz 2005., kao i činjenicu da je sadašnja Europska unija nedovršena zgrada, izgrađena na kompromisu.

Poljski sud prošli četvrtak objavio je da su četiri ključne odredbe glavnog ugovora EU-a u sukobu - i ne bi trebale imati primat nad poljskim ustavom, a to su: članak 1. Ugovora o Europskoj uniji, u kojem se zemlje EU-a slažu o uspostavi Unije i nazivaju je 'novom fazom u procesu stvaranja sve tješnje unije među narodima Europe'; Članak 2., koji sadrži glavne vrijednosti Unije: 'poštivanje ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštivanje ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina' u društvu u kojem 'prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca'; Članak 4. uspostavlja načelo 'iskrene suradnje' za zemlje EU-a i Uniju kako bi si 'međusobno pomagale u izvršavanju zadaća što proizlaze iz Ugovora' i Članak 19. uvodi Sud Europske unije, koji će 'osigurati poštivanje zakona pri tumačenju i primjeni ugovora'.

Poljski suci kažu da su članci 1. i 4. dopuštali Uniji da djeluje 'izvan granica nadležnosti koje je Republika Poljska prenijela ugovorima'. Sud je također odlučio da, kroz članke 19. i 2., europski sudovi nezakonito poništavaju poljski ustav, uključujući provjeru zakonitosti imenovanja sudaca. U strahu da bi zemlja mogla napustiti Europsku uniju, u nedjelju su mnogi Poljaci izašli na ulice i prosvjedovali protiv odluke suda. Poljska tvrdi da želi ostati u Europskoj uniji. Neki analitičari mišljenja su da će poljska vlada koristiti tu odluku kao pregovarački ulog u dugogodišnjem sporu s Bruxellesom.

Poljska nije prva zemlja koja je donijela odluku kojom osporava primat europskog prava nad nacionalnim. Njemački ustavni sud prošle godine presudio je da je Sud Europske unije postupio izvan svoje nadležnosti u predmetu koji se odnosi na kupnju obveznica Europske središnje banke. Međutim iza njemačkog slučaja stajao je sud, a u Poljskoj iza svega stoji politika. Odluka njemačkog ustavnog suda svakako je bila povod tome da poljski nacionalisti iz vladajuće stranke Pravo i pravda krenu u akciju. Za razliku od Njemačke, poljska vlada sama je zatražila mišljenje ustavnog suda o primatu europskog nad nacionalnim zakonodavstvom.

Poljska konzervativno-nacionalistička vlada stranke Pravo i pravda u sukobu je s Bruxellesom od dolaska na vlast 2015. godine upravo zbog miješanja u rad pravosuđa, ali i oko slobode medija, LGBT prava... U dobroj mjeri uspjeli su staviti pravosuđe pod kontrolu politike: od dolaska na vlast smanjili su dob za odlazak sudaca vrhovnog suda u mirovinu, uklonivši tako one koje su smatrali nelojalnima, uspostavili su disciplinski režim kako bi se osiguralo to da suci donose odluke koje želi vlada, a prekršen je i zakon prilikom formiranja sastava ustavnog suda, istog ovog koji je sada donio odluku o Europskoj uniji.

Europska komisija još je 2017. godine naložila Europskom vijeću aktivaciju članka 7. Lisabonskog ugovora zbog kršenja vladavine prava u Poljskoj, a čiji bi krajnji rezultat moglo biti uskraćivanje prava glasa toj državi. No cijeli proces zapeo je jer je za odluku potrebna jednoglasna podrška svih preostalih članica, a Poljska i Mađarska, druga neposlušna članica, međusobno se podržavaju. Tako da se tim putem Europskoj komisiji ne isplati ići u kažnjavanje Poljske.

Što onda preostaje Europskoj uniji? Europska komisija ima mogućnost financijskih kazni, a europski povjerenik za pravosuđe Didier Reynders već je najavio mogućnost dnevnih financijskih kazni preko Suda Europske unije. Ako Poljska odbije platiti, moguća je naplata iz drugih izvora. Europska komisija već je ranije uskratila 36 milijardi eura potpore iz programa EU-a za oporavak od koronavirusa i pod pritiskom je uskratiti još 121 milijardu eura sredstava za regionalni razvoj sve dok Poljska ne poštuje pravila Europske unije.

Izlazak Poljske iz Unije ipak ne treba očekivati jer ne treba zanemariti to da je Poljska najveći pojedinačni primatelj sredstava iz fondova EU-a, uključujući milijarde godišnjih poljoprivrednih subvencija i fondova za regionalni razvoj. Od ulaska u EU 2004. godine Poljska je primila više novca nego bilo koja druga država članica. Čak 70 posto poljskog uvoza dolazi iz drugih zemalja EU-a, a 80 posto izvoza ide u ostatak Unije. Osim toga, podrška članstvu u EU u Poljskoj je velika.