'Ne preveniramo i ne liječimo ovisnost o pušenju, nego svi skupa tonemo liječeći posljedice', istaknula je dr. Ćenan. Svi znamo da pušenje štetno utječe na sve organske sustave u tijelu. Hrvati najviše umiru od onkoloških i kardiovaskularnih bolesti, a velik postotak slučajeva povezan je upravo s pušenjem. Tu je još i bolest o kojoj se ne govori dovoljno - kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) – a koja ima čak i veću smrtnost nego neki karcinomi te je, za razliku od njih, ona gotovo uvijek posljedica pušenja.

Ivica Belina, predsjednik Koalicija udruga u zdravstvu, naglašava da se u Hrvatskoj ne bavimo prevencijom jer zdravlje građana još uvijek nije shvaćeno kao jedan od osnovnih resursa države.

'Učinkovita prevencija može ići samo ako je to odluka cijelog društva – dakle ne može biti samo stvar zdravstva. To je problem koji zahvaća gospodarstvo, turizam, ugostiteljstvo. A interesne skupine kojima pogoduje trenutačna situacija još su uvijek vrlo jake', ističe Belina.

Kako kaže, Hrvatska ima dobra zakonska rješenja, ali bi trebalo poraditi na njihovoj provedbi.

'Imamo dobro riješenu zakonsku podlogu za provođenje Zakona o ograničavanju upotrebe duhanskih proizvoda, međutim u praksi se to ne provodi. Niti se dobro kontrolira dob ljudi koji kupuju duhanske proizvode, niti se provode mjere koje zakon predviđa', ističe Belina.

A jedna od ključnih, kako smatra, ta je da gradovi imaju mogućnost proglašavanja kompletnih nepušačkih zona. 'Nijedan grad to nije napravio i sve to pod egidom turizma', naglašava.

U Hrvatskoj doduše postoje škole nepušenja (većinom koncentrirane u Zagrebu), no kako kaže Belina, čak i profesionalci koji ih provode nisu pretjerano motivirani jer je njihova učinkovitost relativno niska. 'Oko 20 posto ljudi koji polaze ove škole doista prestanu pušiti', dodaje.

Usto kaže da se ne govori dovoljno o tome da ljudi mogu potražiti pomoć liječnika obiteljske medicine, no, kako ističe, prvo i osnovno je da oni sami trebaju to uvidjeti kao problem i željeti se riješiti ovisnosti.

Obiteljska liječnica Ćenan pak kaže da je jedan od problema to što su liječnicima gotovo pa zavezane ruke prilikom liječenja ovisnosti o pušenju.

'Nemamo alata. Možemo eventualno predložiti uzimanje nikotinskih flastera ili žvakaćih guma i potapšati nekoga po ramenu ako pokušava prestati pušiti', kaže Ćenan, dodavši da u posljednje vrijeme dio liječnika svojim pacijentima sugerira i korištenje nikotinskih vrećica i e-cigareta u trenucima krize kao manje štetne alternative, što je, za razliku od Švedske, Britanije i nekih drugih zemalja – koje su prihvatile tzv. koncept smanjenja štete – kod nas protuzakonito.

Koncept je to koji podrazumijeva poticanje prelaska okorjelih pušača na 'manje zlo' – alternativne duhanske i nikotinske proizvode bez sagorijevanja (e-cigarete, grijani duhanski proizvodi i nikotinske vrećice).

'Nije pušenje samo ovisnost o nikotinu. Tu imamo i socijalnu komponentnu i naviku pokreta rukom. Ali mi nuđenjem manje štetnih alternativa zadiremo u protuzakonito postupanje. Ali koju ja učinkovitu alternativu mogu ponuditi čovjeku koji želi prestati pušiti', pita se ona.

Belina kaže da postoji preporuka da se proizvodi s grijanim duhanom koriste upravo za prestanak pušenja i to u razdoblju od sedam tjedana. 'Međutim to kod nas većinom služi kao alternativa klasičnom pušenju', dodaje.

Što se tiče e-cigareta, naglašava da je situacija dvojaka te da bi regulacija tržišta i proizvoda unijela reda.

'S jedne strane imamo skupinu proizvoda za koje postoje kliničke studije, praćenje utjecaja na zdravlje i dokaze da su minimalno štetni. Međutim sve to kod nas na tržištu nije regulirano i imamo dostupnost proizvoda različitih proizvođača za koje ne znamo što sadrže i kako se koriste, odnosno teško možemo kontrolirati količinu unesenih tvari. Intencija tih proizvoda je da se smanji šteta koju klasično pušenje izaziva kod pušača, jer nije velika vjerojatnost da će ljudi u potpunosti prestati pušiti pa im je možda prelazak na manje štetne proizvode dobra alternativa. No pritom bi se stvarno trebalo voditi računa o tome da se ne regrutiraju novi pušači i da se doista ograniči dostupnost tih proizvoda maloljetnim osobama', ističe Belina.

Doktorica Ćenan kaže da je zapravo najopasnije to što nove duhanske proizvode sve više koriste oni kojima nisu namijenjeni – maloljetnici – a istovremeno se u javnom diskursu bježi od te teme. 'Ne govorimo dovoljno o njihovoj štetnosti za mlade', naglašava.

'Nije još dovoljno istraženo slijedi li nakon faze eksperimentiranja takvim proizvodima ulazak u svijet pušenja ili ne. Ako je e-cigareta ulazak u svijet pravog pušenja - to je onda jako loše', kaže.

Ipak, u jedno je sigurna – alternativni proizvodi definitivno čine manju štetu sekundarnim pušačima.

'Možemo raspravljati o tome jesu li novi duhanski proizvodi manje štetni ili ne, kakav je njihov dugoročni utjecaj na zdravlje, no pogledamo li sekundarne pušače, tu nema spora – razlika je ogromna za nepušače ako u zatvorenom prostoru sjede pored nekoga tko puši klasične cigarete ili pak e-cigarete ili grijani duhan', dodaje.

Jedan od dodatnih problema je to što se uopće ne vodi evidencija korisnika tih novih proizvoda u sklopu primarne zdravstvene zaštite, pa tako ostajemo zakinuti za buduća istraživanja koja bi mogla egzaktnije pokazati postoji li povezanost tih proizvoda s određenim bolestima.

'Imamo taj paradoks - kad god govorimo o alternativnim proizvodima, uvijek se kao jedan od argumenata protiv njih spominje da nemamo još dovoljno podataka jer su kratko na tržištu. Istovremeno uopće ne prikupljamo podatke. Nemamo gdje to zabilježiti jer paneli u elektroničkim zdravstvenim kartonima u koje upisujemo te podatke još uvijek imaju samo kategorije cigara, cigareta i lula. Tako nećemo ni kasnije znati hoće li novi duhanski proizvodi imati negativne posljedice na zdravlje ljudi jer i dalje nećemo imati podatke', kaže.

Primarni problem naše države je ipak, dodaje, to što je pušenje društveno prihvatljiva ovisnost. 'Jako se teško nama liječnicima boriti protiv toga dok god je to tako', zaključno ističe Ćenan.