U nastavku su nebinarni rodovi priznati u kulturama diljem svijeta, prema enciklopediji Britannici.

Hidžra

Hidžra je izraz koji se koristi u južnoj Aziji, a odnosi se prvenstveno na transrodne osobe koje su rođene kao muškarci. Hinduističko društvo karakterizira hidžre kao najčešći nebinarni identitet koji se danas priznaje u Indiji. Hidžre se spominju u hinduističkim vjerskim tekstovima i kroz povijest južne Azije. Mnoge hidžre rođene su s muškim spolnim karakteristikama, iako zajednica hidžra uključuje i interspolne osobe. Jedinstvena kultura leži u osnovi identiteta hidžre: oni često napuštaju dom kako bi se pridružili grupama koje duhovno obrazuju nove članove. Hidžre preuzimaju vjersku ulogu u hinduističkoj kulturi, slaveći rituale poput vjenčanja i rođenja. Mnogi vjeruju da posjeduju moć blagosloviti ili prokleti druge. U posljednjim stoljećima pojavila se stigma protiv hidžri, potaknuta britanskim kolonijalizmom; zapravo, britanski zakon iz 1871. kategorizirao je sve hidžre kao zločince, zbog čega su oni negdje i dalje na zlu glasu, unatoč tome što Bangladeš, Indija i Nepal priznaju prava nebinarnih ljudi.

Calalai, Calabai i Bissu

Celebes ili Sulawesi jedan je četiriju velikih otoka u sastavu Indonezije. Etnička skupina Bugis na jugu Sulawesija priznaje pet rodova: uz muškarce i žene, tu su još Calalai, Calabai i Bissu. Calalai su ljudi sa ženskim spolnim karakteristikama, ali su prisutni na tradicionalno muški način, šišajući se na kratko i oblačeći mušku odjeću. Oni također zauzimaju društveni položaj sličan muškom, nadilazeći neka ograničenja postavljena ženama. Calabai su ljudi s muškim spolnim karakteristikama, ali zauzimaju tradicionalno ženske uloge. Ipak, calabai se ne identificiraju kao žene, odbijaju ograničenja koja žene doživljavaju i ne mijenjaju svoje spolne karakteristike. Često predvode vjenčanja i upravljaju svakim aspektom ceremonije. Bissu je zaseban rod, koji utjelovljuje ukupnost muževnosti i ženstvenosti. Pripadnici skupine Bugis vjeruju da taj rod nadmašuje druge i ima snažnu duhovnu ulogu. Bissu ljudi često nose cvijeće i svete bodeže kako bi simbolizirali svoj ekspanzivni identitet. Oni izvode duhovne obrede i smatra se da premošćuju svjetovno i božansko.

Muxe

Muxe su pripadnici Zapoteka - indijanskog naroda u južnom Meksiku, većinom u saveznoj državi Oaxaca - koji sebe ne vide ni kao muškarca ni kao ženu, već kao poseban treći rod. Identificirani kao muškarci pri rođenju, oni utjelovljuju ženske karakteristike - u prezentaciji, ponašanju i profesijama - koje su im nekoć donijele prezir i prijezir. Danas, iako predrasude i dalje postoje, općenito su prihvaćeni, a čak im se dive na domaćem terenu. Riječ muxe ima sličnosti sa španjolskom riječi za ženu, mujer. Muxe često preuzimaju uloge u kućanstvu koje obično pripadaju ženama, poput šivanja, kuhanja i brige za obitelj, ali ta zajednica nije monolitna i njeni pripadnici izražavaju svoje rodne identitete na različite načine. Iako zapotečka kultura poštuje muxe, ti ljudi podnose i određena ograničenja: obično im je zabranjeno živjeti sa svojim intimnim partnerima ili napuštati svoje obiteljske domove. Muxe se svake godine okupljaju na tzv. 'Festivalu autentičnih i neustrašivih tragača za opasnostima', gdje slave svoj dan.

Sekrata

Autohtoni narod Sakalava na zapadnoj obali Madagaskara prepoznaje poseban rod sekrata. Sekrate imaju muške spolne karakteristike, ali nakon što su tijekom djetinjstva pokazali ponašanje koje se smatra ženstvenim, njihove obitelji ih odgajaju kao djevojčice. Sekrate imaju ženstven izgled, oblikuju frizure i nose nakit. U odrasloj dobi ne preuzimaju tradicionalno muške uloge, poput vojnika. Umjesto toga, preuzimaju druge odgovornosti, poput nastupa na ceremonijama. Sekrate su široko prihvaćene unutar naroda Sakalava. Smatraju ih svetima i zaštićenima nadnaravnim moćima.

Dva duha

'Dva duha' je izraz koji su neki starosjedioci Sjeverne Amerike usvojili za označavanje ljudi u svojim zajednicama za koje se vjeruje da utjelovljuju i muški i ženski duh. Smatra se da 'dva duha' imaju jedinstvenu sposobnost vidjeti život iz muške i ženske perspektive i premostiti razlike među njima. Dok je pojam 'dva duha' skovan 1990. godine, načini života koje on obuhvaća protežu se kroz povijest mnogih domorodačkih kultura, iako se razlikuju u nazivu, izrazu i statusu od jedne kulture do druge. 'Dva duha' su imala specijalizirane uloge u svojim zajednicama, stječući poštovanje kao pletači košara i lončari te kao iscjelitelji i ceremonijalni vođe. Iako su europski kolonizatori pokušala izbrisati njihov identitet, 'dva duha' su ponovno prihvaćena u nekim domorodačkim zajednicama.

Bakla

Na Filipinima se izraz bakla odnosi na ljude koji posjeduju muške spolne karakteristike, ali se poistovjećuju sa ženstvenošću i često izražavaju svoj spol kroz ženstveno odijevanje i ponašanje. Bakla, iako je primarno rodna prezentacija, može se preklapati sa seksualnom orijentacijom, a mnogi bakla ljudi također su dio LGBTQIA+ zajednice. Povijesno gledano, smatralo se da bakle obuhvaćaju aspekte i muškosti i ženstvenosti, a često su služile kao vođe svojih zajednica. Nakon zapadnjačke kolonizacije, prihvaćanje bakle je opalo, ali zajednica bakle još uvijek postoji na Filipinima i drugdje.