Povijest radi protiv Alenke Antonić-Soban, ali žena se ne da. Već desetljećima radi i popravlja poplune, njezina je radionica preživjela dva rata, tako i izgleda, a na koncepciji izloga ne bi joj pozavidjeli ni na Kubi. Tko bi rekao, ali Alenka još uvijek više-manje uredno prima narudžbe, piše Deutsche Welle.

'Mušterije su mi uglavnom starije gospođe iz kvarta, mada u zadnje vrijeme dolazi sve više mladih ljudi koji su se osvijestili i ne žele spavati u sintetici. Bude i onih koji imaju staru kvalitetnu posteljinu i žele je sačuvati. Ja radim isključivo s prirodnim materijalima, to je pahuljica – najfinija vrsta perja, vuna tj. pamuk. Radim i u svim mjerama, što je posebno pogodno za ljude koji kupe vani posteljinu s drukčijim mjerama i žele za nju poplun', kaže Alenka, po struci ekonomistica, ali već nekoliko desetljeća u 'poplunskom biznisu'.

Njezina radionica i trgovina postoji još od 1936., prvi su vlasnici bili Židovi, prošla je sve moguće sustave i režime, reći će posljednja hrvatska poplunašica, a njena ju je majka preuzela 1978. Poslovali su, veli, prilično dobro do prije 6,7 godina kada je tekstilna industrija u Hrvatskoj doživjela potpuni kolaps, a u šoping-centre nahrupila jeftina sintetika.

Perje je opet u modi

'Tekstilna industrija u Hrvatskoj je uništena. Teško mi je naći materijale. Više se ne može pratiti podrijetlo robe, a morate inzistirati na kvaliteti. Recimo, ondje gdje je sada galerija Lauba nekada je bio Tekstilni kombinat Zagreb. Imali su odlična postrojenja, kupovali pamuk iz Egipta, sami radili materijale. A onda je neki pametnjaković pomislio da zašto bi oni to radili kad mogu uvoziti gotove materijale i samo ih šivati. Tu je jako pala kvaliteta', daje Alenka novinarima DW-a ekspresni rezime nestanka domaćeg tekstila što joj je praktički izbrisalo bilo kakvu suvislu poslovnu perspektivu.

Drugu komponentu kvalitetnog popluna – punjenje – uništila je sintetika. Priča mi kako su nekada Makedonci trgovali kvalitetnim pamukom po Hrvatskoj, no pomela ih je jeftinija alternativa. No istini za volju, kome je u 21. stoljeću stalo pokrivati se teškim poplunima od perja ili vate? Alenka me uvjerava: Ima ih. I sve ih je više.

'U modu se vraća perje. Nakon svih tih umjetnih materijala, ljudi ponovno žele prirodne jastuke i poplune. Treba, doduše, izdvojiti nešto više novca. Popluni od pahuljica idu i do 1.400 kuna. Jastuci 800. Tradicijski, Dalmatinci i Ličani ne vole perje, preferiraju pamuk', instruira me Alenka koja se unatoč trendovima žali da joj je prošla godina bila najgora koju pamti.

Posljednja zagrebačka 'poplun-maherica' vodi pravu antropološku bitku sa šoping-centrima. Zanat protiv konfekcije, kome je dosuđena budućnost? 'Sva obrtnička trgovina u središtu grada trpi. Ne možete konkurirati cijenama šoping-centara. Pogotovo ako ljudi ne misle o kvaliteti. Ja se u takvim centrima jednostavno izgubim, nemam zraka, nitko me ne šljivi. Naprotiv, kad meni dođu stare mušterije, sjednu, razgovaramo. Nekad im poplune donesem kući i popijemo kavu', nastavlja Alenka i priznaje da nitko neće naslijediti njen posao...

Reportažu u cijelosti možete pročitati ovdje