ZA NOVINARE I UREDNIKE

Nekoliko savjeta za slučaj uhićenja i privođenja

20.11.2010 u 17:20

Bionic
Reading

Novinari, urednici i fotografi u hrvatskim medijima su dnevno izloženi raznim oblicima prijetnji i maltretiranja

Osobno iskustvo

Ovaj tekst je autentičan utoliko što sam osobno prošao čitav postupak u utorak, 16. studenoga od 21 sat do srijede, 17. studenoga u 11.45 sati.

Uhićen sam u Splitu, pritvoren u policijskoj stanici na Bačvicama i prevezen u 'marici' u Zagreb. Sutkinja je bila Saša Lui, a predmet kaznena tužba B. Hebranga protiv Heni Erceg, glavne urednice tjednika Feral Tribune u kojem sam tada obnašao funkciju grafičkog urednika, a zbog satiričnog teksta iz 2005. Ja sam bio doveden u svojstvu svjedoka. Na taj bizaran proces sam jednom bio pozvan, ispričao se telefonski i zatražio da me se ispita na sudu u Splitu ili videolinkom.
Proces je ponovljen već treći put. Napominjem da tjednik Feral Tribune ne postoji već dvije godine i pet mjeseci.

Hrvatsko pravosuđe i policija imaju potpuno razrađen model odnošenja prema toj nezaštićenoj kategoriji. Stoga ovdje navodim nekoliko podataka i savjeta za kolege, u slučaju da se nađu pod djelovanjem učinkovitog hrvatskog pravosuđa i neustrašive policije. S obzirom na pravni nonsens da urednike i novinare može kazneno tužiti tko hoće, a ne općinsko ili županijsko odvjetništvo kao u demokratskim sustavima, to se u velikoj mjeri zloupotrebljava.

Najveći problem je eventualno neodazivanje na sudske pozive na raspravu. Važna je informacija da u slučaju nedolaska na jednu od tih rasprava sudac ima ovlaštenje za sljedeću raspravu bez poziva poslati policiju da privede pozvanog, bio on okrivljeni ili svjedok, sasvim svejedno. Policija na osnovi te službene naredbe ide na uhićenje na adresu te zadržava uhićenog, organizira transport i osoba praktički ostaje u statusu uhićenika dok ga policija ne preda sucu koji je izdao naredbu.

No i tu ima nekoliko varijanti. Policija može u svako doba s tim naređenjem izvršiti uhićenje osim perioda od 22 sata do šest sati sljedećeg jutra. U praksi, oni dolaze rano u jutro, izvrše uhićenje i organiziraju transport u 'marici'.

Druga varijanta, koja se koristi za maltretiranje, jest dolazak u 21 sat, uhićenje i odvođenje u pritvor do jutra, kada se organizira transport. Za to se treba dobro pripremiti, jer su pritvori organizirani kao u 19. stoljeću, drvena klupa, hladni i vlažni podrum s čučavcem u uglu. No to još nije kraj represiji.

Uhićenom se oduzimaju osobne stvari, vezice s cipela, mobitel i naravno laptop, ako ga imate uza sebe. Ako nemate šifru, cijela policijska stanica se može zabavljati do jutra sadržajem vašeg laptopa.

U šest sati iz pritvora se odvodi uhićenika u 'maricu', opet bez mobitela, osobnih stvari i laptopa. Pet sati vožnje od Splita do Zagreba na klupi u 'marici' je isto tako nezaboravno iskustvo. Posebna lakrdija je što vas policijski službenici moraju pratiti u WC, ako vam zatreba. Lisice ipak nisu uračunate u ovu priču, na svu sreću. Na sudu policija predaje uhićenika sucu i tek nakon toga policija vraća mobitele i osobne stvari i odlazi, a osobnu kartu uhićeniku nakon rasprave vraća sudac. Ako računamo vrijeme od 21 sat do dolaska na sud u Zagrebu, primjerice u 11 sati prijepodne, to je oko petnaest sati bez hrane. Ako niste prije uhićenja obavijestili rodbinu ili poslodavca, isto toliko vremena se možete smatrati nestalim. Prema tome, za takve situacije se definitivno treba dobro pripremiti.