Zakonom je dopuštena vožnja s razinom alkohola do 0,5 promila, a iznimno se vožnja s tom razinom alkohola kažnjavala ako je vozač počinio kakav prekršaj. U tom je slučaju, osim za počinjeni prekršaj, vozač morao platiti i dodatnih 700 kuna. No ustavni suci jednoglasno su zaključili da je riječ o neustavnoj i diskriminirajućoj odredbi jer se neke vozače kažnjava, a druge ne, iako voze s istom dopuštenom količinom alkohola u krvi.

U raspravi prije ukidanja spomenute odredbe, što su tražila 64 saborska zastupnika, moglo se čuti da je dio Zakona o sigurnosti prometa na cestama napisan na brzinu kao 'loš tranzicijski zakon'.

Ukinuta je i odredba po kojoj se međunarodne vozačke dozvole izdaju na pet godina jer je, kako su zaključili ustavni suci, protivna međunarodnoj konvenciji koja propisuje da se takve dozvole izdaju na najdulje tri godine. Vozači kojima su već izdane dozvole neće ih morati mijenjati jer im vrijede do isteka petogodišnjeg razdoblja.

Jednoglasno je ukinuta i odredba Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koja je Savjetu za nacionalne manjine i vijećima nacionalnih manjina omogućavala da podnose ustavne tužbe ako sami ocijene da je nekom pripadniku manjina povrijeđeno neko pravo, a pritom čak nije bio ni potreban njegov pristanak na to.

Ocijenjeno je da je ukinutom odredbom zakonodavac, povrh svih ustavnih jamstava, želio još dodatno osigurati prava manjina, no to je učinio na neustavan način jer je protivno Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu proširio krug onih koji mogu podnositi ustavne tužbe. Istaknuto je da se ukidanjem spomenute odredbe nacionalne manjine ničim ne zakidaju.

Sudac izvjestitelj Mato Arlović istaknuo je da Savjet i vijeća nacionalnih manjina od 2002, kada je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina stupio na snagu, nijednom nisu iskoristili mogućnost koju im je davala ukinuta odredba i, kako je rekao, nisu podnijeli nijedan podnesak, a kamoli ustavnu tužbu.

Na Ustavnom sudu jednoglasno je prošla i odluka kojom se odbija zahtjev za ukidanje Zakona o prodaji stanova namijenjenih za nadstojnika stambene zgrade.

Više etažnih vlasnika tvrdilo je da su oni suvlasnici zajedničkih dijelova zgrada, pa tako i tih stanova, te da samo oni mogu prodavati te stanove, a ne jedinice lokalne samouprave, kao što je propisano zakonom.

Ustavni suci su utvrdili da se osporenim zakonom zaista dira u ustavno pravo vlasništva, ali zakon ima legitiman cilj, a to je rješavanje stambenog statusa osoba koje se na temelju valjane pravne osnove koriste spomenutim stanovima. Uz to, zakonom je etažnim vlasnicima osigurana tržišna naknada.