Samo jedan, ali banalan primjer bio bi i više nego dovoljan za objasniti svu nelogičnost dosadašnjeg modela besplatne pravne pomoći, a odnosi se na restriktivne imovinske kriterije. Osječki Centar za mir, nenasilje i ljudska prava koji je, zajedno s drugim udrugama, i dao brojne primjedbe, ali se i aktivno uključio u korekcije novog modela, često se suočavao sa slučajevima u kojima podnositelji zahtjeva i članovi kućanstva nisu imali u vlasništvu kuću ili stan u kojem stanuju, bili su bez prihoda ili su im prihodi na granici siromaštva, ali su imali u vlasništvu zemljište koje se ne obrađuje jer se nalazi na minski sumnjivom području. Ta činjenica bila je ključna prepreka za ostvarivanje besplatne pravne pomoći.

'Dosadašnji sustav je nefunkcionalan i neprimjeren socijalno ugroženim korisnicima kojima je zakon namijenjen, a kad je riječ o proceduri građanima je do sada bila potrebna pravna pomoć kako bi ostvarili pravo na besplatnu pravnu pomoć', slikovita je bila Ljiljana Božić Krstanović iz Centra za mir na nedavnoj javnoj raspravi o novom zakonskom prijedlogu u Kući ljudskih prava.

Upravo su ta i druge primjedbe predstavnici nevladinog sektora bile u središtu pozornosti javne rasprave o izmjenama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, za koju u Ministarstvu pravosuđa kažu kako je bila široka i poštena. Rasprava je došla do svog završetka, a stručnjaci koji su pripremili nova rješenja tvrde kako su uvažili sve što javnost misli i poslušali sve što su im sugerirali. Zakonske izmjene uskoro će na Markov trg – prvo u Vladu, a potom i na dva čitanja u Sabor pa svi nestrpljivo očekuju i njihovo stupanje na snagu. No,građanima je svakako zanimljivo čuti kome, kada i na koji način će se moći obratiti za besplatnu pravnu pomoć.

'Besplatna pravna pomoć strukturirana je tako da se dijeli na primarnu i sekundarnu – primarna obuhvaća savjetovanje i nastupanje pred nekim upravnim tijelima, ali i pokušaj mirnog rješenja spora, a sekundarna je zastupanje na sudu. Za početak, neophodno je uputiti se u neku udrugu civilnog društva ili Pravnu kliniku te zatražiti savjet. Oni neće pitati za imovno stanje, nego ljudima dati savjet i, ako je potrebno, ispuniti ili pomoći u ispunjavanju formulara na temelju kojega građanin dobiva pravnu pomoć nekog odvjetnika', objasnio je Vanja Bilić, pomoćnik ministra pravosuđa.

Do sada su se građani obraćali uredima za besplatnu pravnu pomoć u Zagrebu ili nekom od županijskih središta gdje bi ispunjavali 'hrpu' dokumenata, potom bi se utvrđivalo njihovo imovno stanje i ako udovoljavaju svim kriterijima, dobivali bi uputnicu te s njom išli po savjet ili kod odvjetnika. Takvo rješenje pokazalo se i kompliciranim i neučinkovitim.

Pretpostavka je da ljudi bez neke velike nevolje neće tražiti pomoć. Kad imaju novac, angažirat će odvjetnike, no u suprotnom moraju se obratiti za pomoć udrugama civilnog društva, a kod nas je registrirano njih 30 koje nude primarnu pravnu pomoć, ili ići u pravnu kliniku', napomenuo je pomoćnik ministra Bilić.

Kad su udruge u pitanju, njima se pruža ruka i omogućuje kandidirati programe koji će se financirati iz državnog proračuna, a građani će im se moći svakodnevno, bez ustručavanja i s razlogom obraćati za pomoć. Slično je i s Pravnom klinikom koja, kako je naveo Bilić, ima dvostruku funkciju: obrazovnu jer u njoj rade studenti koji imaju namjeru steći određena iskustva koja će im kasnije pomoći u pravnoj praksi, te socijalnu jer omogućava ljudima da dobiju savjete koje drukčije ne bi mogli dobiti.

'Do odvjetnika se dolazi na dva načina – ili uputnicom koju dobijete u udruzi ili pravnoj klinici, ili preko sheme koju provodi Hrvatska odvjetnika komora, jer odvjetnici po Zakonu o odvjetništvu daju besplatnu pravnu pomoć mimo Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. Ako imaju uputnicu, na građanima je da promisle kojeg bi odvjetnika angažirali. Mudro je raspitati se o tome tko se čime bavi ili prihvaća li rado takav slučaj', ukazao je Bilić.

Kad je struktura zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć u pitanju, odnosno slučajevi koji su do sada bili najčešći, nema pravila pa se uglavnom radi o svakodnevnim problemima građana poput prava na ostvarenje mirovine, blokada računa, problema s nemogućnošću plaćanja računa i drugih obveza, pitanjima socijalne pomoći itd.

Na kraju, bitno je istaknuti i razloge koji su, uz nedostatak novca u proračunu, neprimjeren obuhvat stanovništva, nelogične imovinske kriterije ili nejasnu proceduru, utjecali na propast dosadašnjeg modela besplatne pravne pomoći. Ministarstvo pravosuđa je prije četiri godine, kad je zakon stupio na snagu, planiralo realizirati najmanje 60.000 zahtjeva godišnje. Samo je 11.083 osoba ostvarilo to pravo. Za usporedbu, devet udruga pomoglo je u 15.265 pojedinačnih pravnih slučajeva. Prve godine planirano je izdvajanje 8,3 milijuna kuna, a tri godine kasnije proračunska sredstva su srezana na 1,7 milijuna kuna. Sve to uskoro bi trebalo postati samo prošlost, a besplatna pravna pomoć biti pružena svakome tko ima realnu potrebu i pravo na to.