Povodom jubilarne obljetnice je istraživačko društvo Povijest iznad mitova, koje se, kako stoji u samom statutu udruženja, bavi istraživanjem novije hrvatske povijesti u cilju ispravljanja ideološkoga i mitskog povijesnog revizionizma, promovirajući temeljne civilizacijske vrednote i tekovine mira, slobode od straha, ljudskih prava, antifašizma, protufašističke oslobodilačke borbe 1941-1945, demokracije i socijalne pravde te suradnje i ravnopravnosti među narodima i državama, ugostilo međunarodni znanstveni skup na kojem su sudjelovali predsjednik Saveza društava Josip Broz Tito Hrvatske prof. dr. sc. Tomislav Badovinac, politolog prof. dr. sc. Dragutin Lalović, slovenski ekonomist prof. dr. sc. Bogomir Kovač te povjesničarka i predavačica na zagrebačkom Filozofskom fakultetu dr. sc. Snježana Koren

Fašizam u suvremenim uvjetima

Znanstveni skup, kako su naveli sami domaćini, organiziran je u svjetlu društvenog imperativa razmatranja pojave novog fašizma u suvremenim uvjetima, a ponajviše na prostorima bivše države. Budući da je nužno stalno ukazivati na pojave raznih oblika neofašizma, i međunarodni skup 'Neofašizam – korijeni, sadržaji, oblici' i raščlanjen u tri problemska sklopa: klasični likovi fašizma i nacionalsocijalizma, potom neofašizam i desni ekstremizam u suvremenom svijetu te neofašizam i desni ekstremizam u Hrvatskoj i Srbiji. Moderator skupa Tomislav Badovinac upozorio je na to da se neofašizam u današnje vrijeme pojavljuje u različitim oblicima i s raznovrsnim programima, čime se bitno otežava njegovo točno i pravodobno prepoznavanje. Badovinac je naglasio kako 70 godina od povijesnog poraza njemačkog nacizma i talijanskog fašizma u Drugom svjetskom ratu, u suvremenom društvu desničarske skupine, udruženja i stranke izbjegavaju sebe nazivati fašističkim ili nacionalističkim, već se pojavljuju pod drugim oznakama, tako da se pojave neofašizma ne nazivaju pravim imenom, već se koriste oznakama 'radikalna desnica' ili 'ekstremna desnica'.

Ono što posebno zabrinjava, istaknuo je Badovinac, jest postojanje i djelovanje ekstremno desnih militantnih grupacija, uključujući i neofašističke, ali i pojave 'suicidalne kvaziliberalističke floskule da je demokracija ta koja je dužna omogućiti postojanje i djelovanje čak i onih koji je osporavaju u principu'. Stoga je nužno, naglasio je Badovinac, zahtijevanje zakonske regulative koja će bitno otežati i spriječiti svaki ekstremistički radikalizam. Govoreći o zabrinjavajućem rastu neofašizma u Hrvatskoj, moderator skupa istaknuo je da je fašizam kao ideologija s radikalno nacionalističkim i šovinističkim osobinama u kojoj su nacija i vođa iznad svega, našao na plodno tlo i u ustaškom pokretu koji je prihvatio sve odrednice fašizma i nacizma, nadopunivši ih antisrpstvom.

Pritom je naglasio kako sve bitne značajke nacifašizma i ustaškog pokreta, a koji je osnovao i logor smrti Jasenovac, leže u svekolikoj podređenosti naciji i izabranoj rasi, pa su i načini ostvarivanja opravdavali svako sredstvo. Badovinac je podsjetio i kako su se prve naznake neofašizma u Hrvatskoj iskazale u rušenju spomen obilježja antifašističke Narodnooslobodilačke borbe (NOB), preimenovanju trgova i ulica posvećenih borcima i jedinicama te važnim događajima za vrijeme NOB-a.

'Uslijedilo je iskrivljavanje istine o vrijednostima i značenju antifašističke orijentacije i borbe te izbacivanje iz biblioteka i školskih programa knjiga o povijesti NOB-a', upozorio je, dodajući da su i sportski stadioni postali javne profašističke tribine na kojima se izražava rasna netrpeljivost, repriziraju ustaški pozdravi i pjesme, ali i urla 'ubij Srbina', čime se, prema mišljenju sudionika skupa, javno demonstrira prisutnost profašista i proustaša i proklamiraju njihove 'težnje za povratkom fašistoidne ustaške kvazidržave'. Pritom, ističu sudionici skupa, postoje snimke o tim događajima, ali nitko dosad nije procesuiran, pa ni onda kada su zabilježeni kazneni činovi poticanja na ubojstvo.

Antifašizam bez privilegija

Prema Badovinčevom mišljenju, proustaškim su glasnogovornicima dostupne televizijske emisije i stranice tiska, dok antifašističke udruge nemaju tih privilegija, pa se, prema moderatoru skupa, nameće pitanje 'je li u demokraciji moguće istovremeno biti antifašistom, a podržavati, pa i poticati filofašiste'. Gosti skupa Lalović i Kovač podsjetili su, pak, da je antifašizam civilizacijska tekovina koju je iznjedrio Drugi svjetski rat borbom protiv fašizma, čija je zločinačka, morbidna i neljudska ideologija stvorila nepojmljiva nedjela protiv čovječanstva. Uz to, istaknuto je kako su pojmovi socijalizma i komunizma u današnje vrijeme iskrivljeni te da se njihovo izjednačavanje najčešće objašnjava sličnošću metoda i tehnika kojima se jedini i drugi služe nakon osvajanja vlasti, ali namjerno se ne ističu razlike u ciljevima, ideologiji, politici i svjetonazoru, uz podsjetnik kako su vrednote antifašizma utemeljene u principima koji su formulirani u preambuli Povelje Ujedinjenih naroda i tako postale sastavnim dijelom suvremenih civilizacijskih vrijednosti.

Posebno je istaknuto kako je hrvatski Sabor donio Deklaraciju o antifašizmu u kojoj se afirmiraju antifašističke vrijednosti i apelira na državna tijela da rade na očuvanju dostojanstva i skrbi nad sudionicima antifašističke borbe i njihovim spomenicima. No pored ovih okvira koji bi trebali predstavljati uzornu antifašističku Hrvatsku, oni u praksi ne djeluju tako, smatraju sudionici znanstvenog skupa, potvrdivši svoja mišljenja odnosom prema antifašističkim borcima kojima su okrnjena statusna prava i legitimna rješenja o ostvarenim mirovinama te sveopćim nepoštovanjem prema sudionicima antifašističke borbe koju su sudjelovanjem u NOB-u pridonijeli pobjedi nad nacifašizmom i utemeljili današnju hrvatsku državu.