Ona je Lucija Šember, ima dvadeset godina i vinska je kraljica Zagrebačke županije, ali to nisu jedini razlozi zbog kojih smo upravo nju izabrali kao prvu u nizu sugovornika Malih vinskih razgovora, koje započinjemo uoči ovogodišnjeg Martinja, a namjeravamo ih voditi kao neku vrstu promocije i pomoći hrvatskim vinarima dok, kako bi to poznata napitnica rekla, ‘ne pukne zora'.

Lucija, unatoč mladim godinama, nije u vinarstvu od jučer. Ako je istina da geni pamte duže od pojedinačne svijesti, onda se u njezinih 20 godina skupilo 150 godina vinarstva, koliko obitelj Šember okopava plešivičke brege u malenom mjestu Pavlovčani pokraj Jastrebarskog. Lucijini roditelji Ivanka i Zdenko započeli su prodaju vina pod vlastitom etiketom prije tridesetak godina, iz njihovih podruma izišla su nagrađivana vina, a u zadnje vrijeme su posebno popularni po proizvodnji pjenušaca i narančastih vina. Titulu vinske kraljice s produženim mandatom (godinu plus godinu) Lucija nije dobila zbog obiteljskog vinskog rodoslovlja, nego ju je osvojila na zahtjevnom testu koji je uključivao praktična i teoretska vinarska znanja. Titula kraljice pak ne znači šetanje s lentom i osmijehom, već je Lucija postala neka vrsta vinske veleposlanice Zagrebačke županije. Njezina dužnost sljedeće godine bit će promoviranje županijskih vina i vinogradarstva zagrebačke regije. Inače, Zagrebačka županija prva je u Hrvatskoj koja je započela s projektom ‘Vinska kraljica’ još 2002. godine. Lucija je studentica treće godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, što njezinim enološkim znanjima daje dodatnu gospodarsku i marketinšku pozadinu. Ono što mi se u početku razgovora posebno svidjelo je to da je Lucija u njega unijela emocije, kaže: ‘Netko sanja da bude misica, a ja sam sanjala da budem vinska kraljica. Ovim izborom sam ispunila dječji san.'

Vinsko rodoslovlje Šemberovih

‘Dio sam sedmeročlane obitelji koja se već četiri generacije bavi proizvodnjom i prodajom vina. Moji roditelji od početka su nas učili da je naglasak na obitelji zato što nam je želja, bez obzira na proširenje, ostati u okvirima u kojima sami možemo obavljati većinu posla. Obiteljska atmosfera nekako je uvijek toplija od one komercijalne. Za mene je odrastanje u vinarskoj obitelji važno, prije svega zato što su mi roditelji usadili ljubav prema prirodi, vinogradima i ljepoti toga posla. Također su me naučili vrijednostima rada i važnosti radnih navika bez kojih ne bih mogla funkcionirati’, kaže Lucija, slažući osnovne podatke Poljoprivrednog gospodarstva Šember.

‘Imamo oko sedam hektara vinograda. U prodaji za sada imamo dva  pjenušca i tri klasična vina: pinot crni, chardonnay te rajnski rizling. Uz to, proizvodimo macerirana, tzv. orange vina, a maceriramo ih u drvenim bačvama ili velikim glinenim posudama, qvevrijima, poznatijima kao amfore.'

Narančasta vina kod nas još nisu dovoljno poznata. Kako biste ih vi predstavili?

Orange vina manje su poznatija široj javnosti izvan vinskog svijeta, ali unazad nekoliko godina pronalaze sve više svojih ljubitelja. Njihova je karakterističnost upravo ta boja, koja se uvriježila kao četvrta vinska boja (uz bijelu, crnu i rose). Naša vina uspoređuju s bojom starog zlata. Radi se o kompleksnim vinima, specifičnog mirisa te punog okusa. Takva vam se vina sviđaju ili ne. Postoji i uzrečica: ‘Once you go orange, you don't go back!’ Priča o narančastim vinima, koja se rade od bijelog grožđa, počinje u vinogradu. Grožđe se uzgaja uz minimalne intervencije i maksimalnu njegu. Kvaliteta je važnija od količine, zato se ponekad valja odlučiti i za tzv. zelenu berbu, uklanjanje još nezrelog grožđa. To smanjuje prinos, ali povećava kvalitetu ostalih grozdova.

Drugo što je važno u vinifikaciji narančastog vina korištenje je vlastitih kvasaca. Radi se predberba određene količine grožđa nekoliko dana prije stvarne berbe te se pušta da to grožđe spontano fermentira. Grožđe koje je već počelo fermentirati služi kao kvasac ostalom grožđu u redovnoj berbi, što omogućuje vinu da zadrži glavne karakteristike sorte. No tu je i veći rizik da nešto pođe loše nego sa selektiranim kvascima. To nije kraj priče o umijeću pravljenja narančastih vina. Ona prolaze kroz dugo razdoblje maceracije, zbog čega se često nazivaju crvenim vinima u bijeloj boji. Taj proces maceracije može trajati i po nekoliko mjeseci, prije nego što se preša ostatak grožđa. Maceracija je proces u kojem je sok grožđa u dodiru s kožicom i sjemenkom bobice ne bi li došlo do ekstrakcije boje, okusa i voćnih tanina. Prije su sva vina macerirala jer je to prirodni način očuvanja vina.

U prodaji imamo više takvih vina, neka su čak stara i više od desetak godina, a iz amfore je na tržištu za sada samo rajnski rizling, berba 2011., u pripremi je berba 2013. Uz njih, za godinu do dvije na tržište će izaći i pinot crni iz amfore, što je preddiplomski projekt, odnosno eksperiment moga brata Nikole, za koji mislimo da je za sada jedinstven u svijetu.

Javnosti nije poznato ni to da Plešivicu uspoređuju s Chamapagneom, najpoznatijom regijom za proizvodnju šampanjaca?

Mislim da ta usporedba ima temelja. Plešivica se pokazala idealnim mjestom za proizvodnju pjenušaca. Taj kvalitetan i povoljan položaj te cjelokupan terroir za proizvodnju pjenušaca uvidjela je i moja obitelj te je nakon obitelji Tomac započela s proizvodnjom takve vrste vina. Pijenje vina nije samo, da tako kažem, čisto enološko pitanje, tu ima i dosta socioloških komponenti. Priča o vinima priča je i o ljudskim stavovima. Primjerice, da bi pjenušci postali naš glavni i najprodavaniji proizvodi, ljudi su morali promijeniti stav po kojem se pjenušac pije samo za Novu godinu i velika događanja. Pjenušac je danas svakodnevica i konzumira se u svim prilikama, kao aperitiv, isto tako uz jelo, ali se nerijetko i obrok završava njime. Za sada u prodaji imamo dva pjenušca: bijeli brut te rose, a narednih godina planiramo staviti na tržište još dva pjenušca koja su za sada na odležavanju - pjenušac Pavel te pjenušac iz amfore.

Za titulu vinske kraljice Zagrebačke županije morali ste pokazati znanja i umijeća - pisana, usmena i praktična. Možete li to objasniti?

Mislite da titula nije slična izboru ljepote? (smijeh) Projekt Vinske kraljice Zagrebačke županije izbor je na temelju znanja i vještina. U prvom dijelu natjecanja piše se ispit iz opće kulture, tradicije i običaja Zagrebačke županije, općenito o vinima, njihovoj podjeli, preradi te o samoj kulturi vina. Zatim je bilo potrebno pokazati umijeće predstavljanja na jednom stranom jeziku te je uslijedio usmeni dio ispita pred stručnim članovima žirija. Oni mogu postaviti pitanje iz bilo kojeg segmenta, turističkog, vinskog, kulturnog itd. U konačnici, važan je praktični dio ispita – prezentacija vina, njegovo otvaranje, posluživanje te sljubljivanje vina i jela. Teško je ljudima objasniti važnost toga projekta jer na prvi pogled kruna i lenta asociraju na izbor ljepote, a kruna i lenta vinske kraljice simbol su vrhunskih vina i vinara Zagrebačke županije. I, ako nije neskromno, mog poznavanja te teme.

Vaš mandat traje godinu dana. Što je specifičnost Zagrebačke županije? Držite li da je ta županija u vinskom pogledu zapostavljena u odnosu na neke druge regije - recimo Istru, Dalmaciju i Slavoniju?

Moj je mandat već trajao godinu dana, ali mi je određenim spletom okolnosti produžen za narednih godinu dana. Zagrebačka županija sve više se uzdiže na vinskoj sceni i rekla bih da polako već može parirati drugim vinskim regijama u Hrvatskoj. Vinari godinama rade na poboljšanju kvalitete vina te na ponudi vinskih cesta. Vina Zagrebačke županije zastupljena su u cijeloj Hrvatskoj, a neka od njih su već postala brend, pa se tako sve više Zagrebačka županija javlja kao sinonim vrhunskih vina, vinara i vinarija. Plešivička, Zelinska i Samoborska vinska cesta svojom su ljepotom i gastro-enološkom ponudom osvojile mnoga srca domaćih i stranih posjetitelja, a Zagrebačku županiju trajno upisale na listu vodećih hrvatskih županija po kvaliteti vina. Rekla bih da je pred našom regijom veliko europsko tržište kojem itekako imamo što ponuditi.

Kako generalno doživljavate situaciju s hrvatskim vinima? Prije svega, kako konkurirati stranim vinima koja se kod nas prodaju po nižim cijenama nego domaća. Kako naša vina bolje plasirati u inozemstvo?

Hrvatska vina ne mogu konkurirati stranim vina na policama dućana, ali isključivo zbog količine. Kada je riječ o kvaliteti, možemo im i više nego konkurirati, a omjer cijene i kvalitete vina u Hrvatskoj je čak nešto viši u korist kvalitete, što je pozitivno za hrvatska vina. Nikako drugačije, nego kvalitetom, ona se mogu probiti na strana tržišta. Odmah poslije Slovenaca i Talijana započeli smo s proizvodnjom vina u amforama, što nas ističe od ostatka svijeta. Isto tako su određene mikrolokacije (položaji) proglašeni jednima od najboljih za uzgoj vinove loze, tako da nam ne nedostaje potencijala. Polako se vinari plasiraju i na svjetska tržišta, ali na tome bi još trebalo puno više raditi. Ipak, govoriti o načinima promoviranja naših vina u svijetu mislim da bi za mene bilo preuzetno.

Kako vidite sebe nakon završetka fakulteta? Posvetit ćete se vinarstvu? U kojem se smislu mislite usavršavati i koliko prostora Hrvatska daje mladom poslovnom čovjeku koji želi unaprijediti vinarstvo?

S obzirom na to da sam na ekonomiji, a moj brat Nikola na agronomiji, plan je da on u budućnosti preuzme dio oko vinogradarstva i podrumarstva, a moja je želja završiti smjer organizacije i menadžmenta ili smjer marketinga te ostati u obiteljskom poslu na taj način. To je nešto što me već sada usrećuje i ispunjava, pa mislim da će me i u budućnosti, kada praktički spojim ljubav prema ekonomiji i vinskom svijetu.

Rekla bih da ima dovoljno prostora za mlade vinare u Hrvatskoj, no sve ovisi o ambicijama pojedinog čovjeka. Kako danas sve brzo napreduje, tako je i s vinskim svijetom, i onaj tko želi uspjeti, ne smije prestati raditi i unapređivati sve aspekte svoga posla. Od iznimne je važnosti pratiti trendove, prilagođavati im se te neprestano raditi na unapređenju tehnologije, promocije, distribucije, ali i samog proizvoda – vinograda i vina. To je posao koji zahtijeva mnogo vremena i strpljenja i zato treba graditi kvalitetnu tradiciju. Vino je proizvod koji zahtijeva mnogo ljubavi i pažnje, a kako bi vam pružio ono najbolje, potrebno je posvetiti mu se u potpunosti.SaveSaveSaveSave