Dlakavi pauci na ražnju
Kada su se oko 1935. u Novostima i Oku pojavili prvi pravi stripovi, jedna od pionirskih tema koja je zaigrala moždane vijuge mladih bio je Mars. Andrija Maurović, hiperproduktivni strip crtač, usprkos osobnoj antipatiji prema znanstvenoj fantastici po scenariju Krešimira Kovačića stvara 'Ljubavnicu s Marsa' -  punokrvni SF strip uradak. Inženjer Los konstruira raketu s mogućnošću postizanja brzine od 500km/s, okuplja hrabre avanturiste, te odlazi na Mars gdje otkriva tehnički naprednu civilizaciju u društveno - političkom kaosu. Prizori Marsovaca s deformiranim glavama i velikim ušima dok na vatri prže divovske pauke dlakavih nogu i ušlagirani uživaju u opojnom sredstvu 'havra' usijecali su se u svijest čitatelja kojih nije bilo malo. Na uzorku od 265 učenika nižih razreda provedena je anketa u kojoj je njih 118 izjavilo da redovito prati serijal 'Ljubavnica s Marsa', na što su brižni pedagoški radnici ljutito reagirali tvrdnjom da je to 'dobra literatura za Marsovce, ali ne i za našu djecu'!   

Adam i Eva na Marsu
Trenutak susreta zemaljske i marsovske civilizacije nadahnjivan je i svjetskim poznatim uracima. Tako se 'Rat svjetova', H.G. Wellesa, SF Biblija o Marsovcima čija je radijska adaptacija o invaziji bića izbuljenih očiju i dugih ticala izazivala pravi strah, već od 1923. mogao čitati na hrvatskom jeziku. Ni karikaturisti, bar u šali, nisu odolijevali Marsu. Legenda karikature, Ico Voljevica pedesetih, u tada svježe pokrenutom magazinu Globus  izruguje raspravu među teolozima trebaju li vjernici prihvatiti postojanje života na drugim planetima - u svemirski ambijent smješta Adama, Evu, Vraga, zmiju i drvo spoznaje s natpisom 'Mars - popovima ulaz zabranjen'. Pritom nikako nije slučajno što Ico upravo Mars doživljava adekvatnom lokacijom alternativnog Rajskog vrta. Na osebujan način činila je to i znanost.

Kanali, znanost i fikcija
Javnosti zabavljanoj ili uplašenoj maštanjima o Marsovcima, astronomija je pokušavala prezentirati pravo stanje stvari. Empirijske spoznaje su bile ograničene na teleskopska promatranja što je otvaralo prostor spekulaciji. Najveća intriga bili su tobožnji Marsovi kanali. Naime, još od kad je 1877. astronom Giovanni Virginio Schiaparelli ustvrdio da je Mars isprepleten mrežom kanala nisu prestajale spekulacije o njihovom porijeklu i funkciji, što je rezultiralo i popularnom interpretacijom da je riječ o ostacima kanala za navodnjavanje i plovidbu nekad bujajuće civilizacije! Domaći astronomi također su se držali 'znanstvene paradigme' o kanalima, pa npr. Spiridon Gopčević iz lošinjske zvjezdarnice Manora tijekom 1896. i 1897. vrši opažanja Marsa izrađujući njegove detaljne karte koje ne mogu proći bez kanala kojih Spiridon vidi 164! Lijepo vidimo ispreplitanje znanosti i pop kulture - fiktivni junaci 'Ljubavnice s Marsa' avionski obilaze Marsovu površinu žaleći se da vide samo 'samo isušene kanale i krajnju pustoš'.  

Ljetne noći na Marsu
'Naše nebo', zagrebačkog astronoma Otona Kučere, pripada redu najpopularnijih domaćih znanstvenih knjiga ikad, pa je već prvo izdanje iz 1895.

rasprodano u 12.000 primjeraka! Stavovi ovako čitanih, a opet znanstveno priznatih autora, uvelike su formirali predodžbe o Marsovcima. Kučera možda najbolje sumira optimistične nade vezane uz Mars: 'Da nam je doći na taj novi sviet, ne bi osjećaj, što nam dušu zaokupi, ni malo bio tuđ, jer je sve, što opažamo, nalik prizorima u našoj zemaljskoj prirodi', te se melankolično pita 'nije li baš prirodno pomišljati na čarobne ljetne večeri, pa ne potječu li one možda i na Marsu koga, da se opusti u sladke sanjarije kao i mi na Zemlji'.  Nakon početka izlaženja Zemlje i svemira, časopisa za popularizaciju astronomije, sredinom pedesetih godina otvoren je put ozbiljnijoj komunikaciji znanstvenih spoznaja o marsovskom pitanju sa širom javnošću. Indikativno, u prvih pet godina izlaženja gotovo ne postoji nijedan broj koji bar rubno ne dotiče Mars, uvjete života na njemu, mogućnost postojanja živih organizama i potencijalna ljudska putovanja, što dovoljno svjedoči koji planet je najviše podražavao imaginaciju Hrvata.

Mars čeka
'Postoje indicije za postojanje mikrobiološkog života na Marsu', pripada zasigurno grupi najčešće ponavljanih vijesti! Dok danas milijunske aparature prekopavaju crvene stijene tražeći i najmanju zaleđenu bakteriju sve do šezdesetih gotovo se konsenzualno smatralo da na Marsu postoje bar niži oblici života poput lišajeva, bakterija, ako ne već humanoidna bića. Nevjerojatan je i stupanj samouvjerenosti kojim se je prije prvih raketa ispaljenih izvan zemljine orbite razmišljanju o ljudskom osvajanju svemira. Netko tko je npr. 1955. redovito konzumirao medijsku ponudu ostao je poprilično razočaran razvojem situacije oko Marsa. U dahu su se čitali tekstovi Donalda Keyhoea, jednog od glavnih zastupnika postojanja NLO-a, za čiju posadu se spekuliralo da su Marsovci s osjetilima sposobnima za prijem i emitiranje magnetskih valova na veliku daljinu. Ideje djela Von Brauna 'Projekt Mars' o odlasku do Marsa već do 1965. godine ekspedicije od 70 ljudi koji će tamo ostati 443 dana smatrana su gotovom stvari. Djeci su se pak kroz njihovo štivo servirale teze da zbog slabije marsovske sile teže 'tri puta jači Marsovac može izvršiti poslove prema kojima su zadaci Herkula dječja igra'. Milovan Ljubić, znanstvenik i prevoditelj knjiga o astronomiji, sasvim s osjećajem sigurnosti utvrđuje: 'Život na Marsu kakav mi vidimo izdaleka svjedoči nam o snažnoj moći prilagođavanja i visokoj evoluciji.' A apsolutni vrh svih spekulacija o Marsu je ozbiljno tretiranje tvrdnji sovjetskog učenjaka Šklovskog prema kojem Marsovi sateliti Fobos i Deimos nisu prirodne već umjetne tvorevine konstruirane i lansirane od tehnološki supernapredne marsovske civilizacije postojeće prije tri milijarde godina!

A što se onda dogodilo? Prema svemiru su konačno doista poletjele prve od ljudske ruke konstruirane naprave koje su za cilj imale i proučavanje Marsa. Svemirski brod Mariner 4, iz leta kraje Marsa 14. srpnja 1965. poslao je prve fotografije mističnog planeta. U par sekundi rasplinuta su stoljeća maštanja, a tone papira diskusija postale su samo arhivski materijal. Ničega na fotografijama nije bilo - ni pravilno izgrađenih kanala ni podzemnih gradova. Samo pustoš. Dok se suvremeno istraživanje svodi na vijesti poput najnovije o pronalasku stromatolita koji možda dokazuju da su na Marsu prije četiri milijarde godina postojale modrozelene alge, čak ga je i popularna kultura počela tretirati neozbiljno - tko je gledao 'Facu s Marsa' ili 'Mars napada', razumjet će. Stoga, Kinezi i Amerikanci, dobro razmislite želite li opet uzaludno napuhavati već grubo probušeni balon nadanja.