Vjesniku se tako javila čitateljica, jedna od 337.240 nezaposlenih koliko ih je trenutačno na Zavodu, da se požali kako ona u gotovo tri godine otkad je prijavljena na Zavod nije doživjela ni to. 'Blago onima koje zovu barem zbog javnih radova, meni do sada nisu ponudili ni toliko', kazala je Vjesnikova sugovornica, koja je posebno ogorčena na priču koja je prije nekoliko dana osvanula u medijima: o tome da se u riječkom Zavodu za zapošljavanje, zbog problema s telefonskim linijama, nisu javljali na telefon poslodavcu koji je htio prijaviti potrebu za radnicima. Budući da je prijavljena u jednoj maloj ispostavi koja gravitira Rijeci, kaže da joj takva situacija u većem gradu oduzima svaku nadu da će ikada dobiti ponudu za posao.

Isti stav može se primijetiti i na nekoliko internetskih foruma, na kojima nezaposleni razmjenjuju iskustva u potrazi za poslom.
'Što se tiče samog Zavoda za zapošljavanje, očekujemo da se poslovanje podigne na višu operativnu razinu odnosno da se organizacija postavi tako da imamo više savjetnika koji izravno rade s nezaposlenima. Ideal bi bio da se sadašnji omjer - jedan savjetnik na približno 800 nezaposlenih - promijeni na to da jedan savjetnik mjesečno ima na brizi 300 nezaposlenih', kazao je ministar rada Mirando Mrsić

Čemu služi takav Zavod za zapošljavanje? Je li doista riječ o instituciji koju je pregazilo vrijeme? Bismo li postigli više da na tržištu umjesto jednog velikog Zavoda imamo više manjih agencija koje bi se financirale iz doprinosa poslodavaca za koje traže radnike, ili doprinosa radnika koji tako uspiju pronaći posao, umjesto što sada iz plaća izdvajamo 1,7 ili 1,6 posto (javna poduzeća jedan dio tog doprinosa usmjeravaju za zapošljavanje invalida, ako nemaju odgovarajuću kvotu zaposlenih osoba s invaliditetom) i dodatno financiramo politiku zapošljavanja iz državnog proračuna? Je li rješenje, možda, u tome da se postojeći Zavod, barem njegove manje ispostave, pretvore u agencije, koje će dio usluge ponuditi tržištu?

Iako kažu da očekuju restrukturiranje HZZ-a, pogotovo sada kad su iz proračuna dobili oko 60 milijuna kuna više u odnosu na lani odobrena sredstva, u Vladi ne misle tako. Naprotiv, savjetnica u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava Sanja Crnković-Pozaić, inače i nekadašnja ravnateljica Zavoda, kaže da nije vrijeme da na taj način propitkujemo instituciju te da naš Zavod nije loš.

'Činjenica je da je to jedan od najboljih Zavoda u usporedbi sa sličnima u drugim zemljama. Nigdje prosjek zapošljavanja preko državnih institucija nije visok, u većini zemalja to nije više od četvrtine onih koji se prijave u evidenciju, s tim da su i kod nas stvari različite - u manjim podružnicama imate viši prosjek pa tako vjerojatno ima podružnica koje uspiju zaposliti i do 70 posto onih koji se prijave na evidenciju, dok je u Zagrebu, na primjer, taj prosjek puno manji, što utječe i na konačnu ocjenu.' Dodaje da usporedba s privatnim agencijama za zapošljavanje i portalima - nije poštena.

'Teško je reći jesu li oni doista uspješniji, s obzirom na to da drže bitno manji dio tržišta. Osim toga, HZZ surađuje s većinom tih portala i postoji dogovor da sva radna mjesta koja su prijavljena Zavodu na svojim stranicama prenose i portali. To znači da njihova potraga za poslodavcima baš i ne urodi tolikim brojem radnih mjesta koliko ih imaju u ponudi, kada imaju potrebu i za takvom suradnjom', istaknula je Vjesnikova sugovornica.

'Portali, osim toga, dijelu poslodavaca uslugu oglašavanja radnog mjesta i naplaćuju pa ih i to stavlja u drukčiji položaj u odnosu na državni Zavod. A i poslodavce same, vjerojatno, motivira da u tom slučaju i odgovore onima koji su se javili na natječaj. Portali češće privlače mlađe i poduzetnije korisnike, dok Zavodu dolaze i oni koji su teže zapošljivi ili nisu proaktivni u potrazi za poslom što je, ujedno, i jedna od glavnih zamjerki koje svima koji se žale da im Zavod sedam godina nije ponudio posao', upućuje savjetnica ministra.

Zašto čekati sedam godina da vas Zavod pozove radi razgovora za posao; to definitivno nije dobar izbor', kazala je.