Liječnik u Hrvatskoj (ni)je dužan prijaviti roditelje koji odbijaju cijepiti djecu cjepivima što su ih obavezna primiti. Zvuči nevjerojatno, ali upravo takvi odgovori proizlaze iz dvaju državnih tijela. Prvo, koje tvrdi da ne postoji zakonsko uporište za prijavu, Sanitarna je inspekcija Državnog inspektorata, a drugo, prema kojem postoji obveza, Ministarstvo je zdravstva
Prošlog tjedna objavili smo članak koji se bavio obveznim cijepljenjem djece i problemima s kojima se susreću liječnici, posebno pedijatri, kad im se u ordinacijama pojave roditelji koji ne žele cijepiti djecu.
Kako nam je tada rekla Aida Mujkić, predsjednica Hrvatskog pedijatrijskog društva Hrvatskog liječničkog zbora, pedijatara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nema dovoljno te su izvrgnuti velikim pritiscima i prijetnjama roditelja koji ne žele cijepiti djecu.
vezane vijesti
A cijeli problem je nastao nakon što je Državni inspektorat u lipnju ove godine na upit Hrvatske udruge roditelja aktivista (HURA), koja se protivi obaveznom cijepljenju, odgovorio da zapravo ne postoji zakonsko uporište (Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, Pravilnik o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti i Program trogodišnjeg cijepljenja) prema kojem bi liječnici, ako roditelji odbiju obvezno cijepljenje, o tome trebali izvijestiti Sanitarnu inspekciju, odnosno Ministarstvo zdravstva.
Što kaže Inspektorat?
Spomenuti zakon propisuje da se roditelji koji ne cijepe djecu protiv bolesti propisanih Programom obveznog cijepljenja sankcioniraju s dvije tisuće kuna. A da bi došlo do toga, netko ih temeljem nečega mora prijaviti.
Kao što je poznato, Program trogodišnjeg cijepljenja 2014.- 2016. sadržavao je izjavu koju bi roditelj morao potpisati ako ne želi provesti obvezno cijepljenje, nakon čega bi jedan primjerak završio u Sanitarnoj inspekciji, a jedan u Ministarstvu zdravstva. Dva kasnija programa, 2016. - 2019. i 2019. - 2021., nisu sadržavala tu izjavu.
Prema riječima Aide Mujkić, to je izazvalo zbunjenost pedijatara jer nisu znali kakvo je pravno tumačenje odgovora Državnog inspektorata i što to zapravo znači.
Izvukli Zakon o liječništvu
Zatražili smo tada i odgovor resornog ministarstva, ali ga nismo dobili. Stigao nam je nakon dva tjedna.
U njemu navode kako Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisuje obvezno cijepljenje, Pravilnik utvrđuje tko je obvezan voditi evidenciju o izvršenoj imunizaciji te da 'nije potrebno liječniku stvarati dodatnu obvezu traženja posebne izjave roditelja koji ne žele cijepiti dijete i zbog toga ona više nije propisana'.
Napominju da izjava koju su ranije potpisivali roditelji nije bila zakonski neutemeljena jer Zakon propisuje obvezno cijepljenje.
Na izričit upit temeljem čega liječnici mogu prijaviti roditelje koji ne žele cijepiti djecu iz Ministarstva odgovaraju kako je 'člankom 23. Zakona o liječništvu utvrđena obveza vođenja točne, iscrpne i datirane medicinske dokumentacije u skladu s propisima o evidencijama na području zdravstva, koja u svakom trenutku može pružiti dostatne podatke o zdravstvenom stanju pacijenta i njegovu liječenju'.
Dodaju da je 'temeljem odredbe članka 132. Obiteljskog zakona svatko, a ne samo liječnik, dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb o povredi djetetovih osobnih prava, u ovom slučaju prava na zdravlje'.
Na pitanje kako objašnjavaju činjenicu da je Državni inspektorat u lipnju dao spomenuti odgovor iz Ministarstva navode kako oni nemaju nadležnost nad Državnim inspektoratom.
No zaključno ističu kako su s njima, ali s predstavnicima stručnih društava Hrvatskog liječničkog zbora i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, održali sastanke na kojima su, 'između ostalog, razmatrani modaliteti za podizanje cjepnih obuhvata, informiranja, podizanja svijesti javnosti o važnosti cijepljenja, koordinacije i potrebe za unaprjeđenjem pravne regulative za ovo područje'.
