'Funkcioniranje društva i njegovih institucija ukazalo je na njihove neslućene pozitivne mogućnosti i sposobnosti pozitivnoga reagiranja u iznenadnim okolnostima. Ovo nam može biti prevelika opomena kako smo ipak u stanju organizirati se kad su nam svima životi ugroženi i kad opasnosti ugroze imaju nesagledive posljedice po zdravlje naroda. Ovdje ističem naročito sposobnosti organiziranja pojedinih, posebno zdravstvenih institucija i organizacija, bez obzira na dimenzije katastrofe koje je nemoguće trenutačno predvidjeti. Iznenađeni smo spremnošću i kvalitetnim organizacijskim učincima u posljednjih nekoliko dana u zdravstvenom sektoru, od opće mobilizacije zdravstvene struke do nevjerojatno brzog organiziranja potencijalnog rastućeg prihvata oboljelih (u broju kreveta, novih bolničkih odjela i prostora izolacije) i slično', objašnjava Anči Leburić s Katedre sociološke metodologije Odsjeka za sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

Zbog čega nije bilo moguće na sličan način koješta spornoga i prije organizirati u našem zdravstvenom sustavu, recimo olakšati ili eliminirati liste čekanja, ubrzati kontrolne preglede ili pretrage?

'Odgovori leže u činjenici da smo u ovoj epidemijskoj situaciji svi bili ugroženi, bez iznimke, bez obzira na socijalno porijeklo i bez obzira na društveni status, na posjedovanje nekretnina ili količinu društvenog ugleda. Bolest u epidemijama hara i ubija i ne pita koliko imaš novca ili poznanstava ili društvenih veza. To je jedina društvena činjenica s kojom se svi sukobljavaju na podjednak način i koja sve istovjetno ugrožava, tim više što koronavirusu još nema lijeka u obliku cjepiva. I ovdje će se globalizacijski momenti pokazati kao glavni u saniranju i ublažavanju epidemije', smatra dr. Leburić.

'Osim u zdravstvu, sreća u nesretnim okolnostima iskazuje se u naročito pozitivnom i efikasnom organiziranju obrazovnoga sustava: kao da smo tek sada uspjeli afirmirati dugo najavljivanu reformu u obrazovanju. I opet odjednom pokazujemo da i to možemo pripremiti preko noći, organizirati se ad hoc i obaviti nevjerojatan tehnološki iskorak u obrazovanju svih naraštaja, od vrtića do fakulteta. A prije i do sada to nismo mogli - od uvođenja tzv. bolonjske reforme iz 2005. godine do danas kilavimo se nemaštovitim i relativno starim nastavnim programima, s tehnološki polupismenim nastavnim kadrom koji, gle čuda, danas već može 'skidati' razne računalne aplikacije i zaboraviti onu ex cathedra nastavu od jučer. Doduše, vidjet ćemo hoće li svi nastavnici to biti u stanju, pogotovo u visokom školstvu, ali gradimo optimizam', dodaje sugovornica tportala.

Ona pohvaljuje javnu televiziju koja se, kaže, također pokazala sposobnom služiti narodu i javnostima ponajprije kao opće edukativno i obrazovno dobro, pa onda sve ostalo.

'Nevjerojatno koliko dugo to već prizivamo, a sada i ta televizija pokazuje da sve to može: opet skoro preko noći osmisliti vrlo zanimljiv edukativni program za niže razrede osnovne škole u skoro cjelodnevnom trajanju te druge aktivnosti koje će se s vremenom uhodavati. No i ovdje kao da se preko noći mijenjaju tipični i tradicionalni obrasci ponašanja i sadržaji javnih politika. Svakako to ističem kao vrijedne tekovine ove epidemijske situacije koja bi trebala, kada saniramo prijetnje zdravlju stanovništva, rezultirati vrijednim pomacima u sveopćem životu građana i građanki jer se ti pomaci i promjene u ponašanju uistinu mogu definirati kao reformski, barem u ovim segmentima izvođenja e-nastave ili nastave na daljinu. Jasno, nužno će biti izmjeriti rezultate na testovima znanja učenika i studenata, što će biti jedan od realnih pokazatelja efikasnosti ove potencijalno izvedene 'reforme'.'

Sugovornica tportala iznijela je svoj stav o učincima mjere 'izbjegavanja socijalnih kontakata' - kako na pojedince, tako i na cijelu zajednicu:

'I u ovoj se društvenoj situaciji pokazalo da među građanstvom ima neodgovornih, nepažljivih i sebičnih, a koji ugrožavaju svakoga oko sebe. Usudim se konstatirati da je tu riječ o pojedincima niže socijalne inteligencije, čiji dometi ne mogu shvatiti dalekosežne posljedice njihovih egoizama. No s druge strane čini mi se da će biti puno više pozitivnih efekata, recimo u razvijanju socijabiliteta unutar naših primarnih društvenih skupina poput obitelji, koje će u cijelosti mijenjati svoja ponašanja, posebno u svojim društvenim kontaktima unutar njihovih primarnih grupnih odnosa. Osim što će više i češće kontaktirati i tako razvijati neke nove tipove druženja, kontrola ponašanja mlađe populacije mogla bi se razvijati u pozitivnijem smislu ukoliko se naglo suzbiju ovisnička ponašanja dijela mladih (opijanja, drogiranja i druge vikendaške ili svakodnevne nepogode), do nagloga slabljenja nasilničkog vršnjačkog i sličnih nedoličnih ponašanja u školama ili oko njih.

Nedostatak kolektivnijeg druženja ne bi trebao značajnije oslabiti brojne društvene interakcije jer se u kraćim razdobljima svi ti kontakti mogu ostvarivati putem interneta i ostalih novih medija. Zahvaljujući upravo tehnološkim čudima ovoga stoljeća, sve takve interakcije mogu ponekad i jačati (npr. realizacija projekata EU-a i drugih sličnih planiranja), a one manje važne interaktivne aktivnosti mogu slabiti. Ovdje se ne radi o socijalnoj distanci koja će uništiti sve ono što je dobro u društvenim odnosima - dapače, mislim da je riječ pretežno o društvenim izolacijama na kraći rok, koje mogu - ako se društveni činitelji kvalitetno organiziraju - pripomoći, osnažiti i razviti brojne druge humane i socijalne elemente koje do sada nismo htjeli ili stigli popravljati i razvijati', kaže dr. Leburić.

Kontrola i gramzivi biznisi

Sve što se posljednjih tjedana događa po njoj je doista neuobičajeno i dosad nepoznato te nije ni približno slično ratnim događanjima, osim u nekim dimenzijama. Hrvatska, kaže, kao mala zemlja može učiti na greškama nekih susjednih zemalja, što nas stavlja u povoljniju situaciju kad je riječ o planiranju raznih mjera i zabrana. Ali sve je to privremeno, no posljedice rasula u kulturološkom okružju bit će 'pregoleme'.

'Mislim ovdje pretežno na kulturna zbivanja i na otkazivanje sportskih događanja, što će nesumnjivo donijeti enormne financijske štete, ali i u nekim drugim smislovima nadajmo se da neće ugušiti volonterstvo, dobru staru naviku razvijanja kompetitivnih fer odnosa i brojnih drugih civilizacijskih tekovina koje su nam donijele naše i strane kulture.

S druge strane bujat će - i već se to pokazuje - neki loši biznisi gramzivih pojedinaca i skupina koji će iskoristiti jad drugih dižući cijene te novonastalu konzumnu situaciju u kojoj većina neće birati, nego će trošiti i nerazumno gomilati kućne zalihe. Ako nam tu zakažu mehanizmi društvene kontrole, opet ćemo se vraćati unatrag, ne samo cijenama, već i u razvijanju etičnosti, a posebno u solidariziranju i jačanju kolektivnog duha pobjede nad nevidljivim a svemoćnim virusom, kojemu jedino istraživačko znanje i kompetencije mogu parirati - nadajmo se u obliku novih cjepiva i definicija u dosad nepoznatim infektološkim dijagnozama.'

Ljubazniji, dobronamjerniji i ljudskiji

Dr. Leburić vidi veliku ulogu društvenih mreža 'koje konačno mogu dokazati svoju snagu te je kanalizirati u maksimalno efikasne, povoljne i humane angažmane. Ako se preko noći organiziraju društvene grupe za pomoć i solidariziranje s najugroženijima, u kojima se nudi konkretna i blagotvorna pomoć i u kojima se osuđuju uočene nepravilnosti u društvu, onda možemo i nakon ove i ovakve pandemije biti ljubazniji, dobronamjerniji i ljudskiji.

'Čeka nas puno posla u staračkim domovima, u bavljenju beskućnicima i bolesnima i nemoćnima i slično. Takvih pozitivnih primjera društvene dobrote, koje uočavamo u ovakvim kriznim društvenim situacijama, imali smo i imamo bezbroj. Vidjeli smo aktivnost splitske Torcide, čiji su članovi splitskoj bolnici odlučno i snažno pomogli u seljenju kreveta i opreme iz jedne u drugu bolničku zgradu. Dakle i u ovom segmentu društvenoga života mogu se uspješno kanalizirati navijačka ponašanja u krajnje humanom i angažiranom smislu te za opću dobrobit svih građana Splita i, šire, županije. Tu bi, dakle, društveni zadatak bio ne zaboraviti mogućnosti društvenih kanala komunikacije i interaktivnosti na svim društvenim razinama. Zahvaljujući ovoj pandemiji još smo jednom podučeni da bez ljudske solidarnosti - diljem svijeta, a ne samo u našem malom nacionalnom okviru - nikome nema blistave budućnosti, niti sreće u priželjkivanom zdravom i sređenom društvenom životu', zaključuje dr. Leburić.

Na koncu, ipak apelira na pozitivu:

'Budimo optimisti pa se nadajmo da će ova pandemija imati puno više pozitivnih negoli negativnih posljedica za sve nas. Mnogi će umrijeti, ali oni koji prežive mogu nastaviti pametnije i razumnije graditi svoju budućnost u zdravijem i moćnijem društvenom okružju, posebno kad je u pitanju zdravlje i obrazovanje, bez kojega uostalom nema nikakvoga napretka.'